mini|240px|Molitva u crkvi Zajednica iz Taizéa je međunarodna kršćanska ekumenska zajednica koju je osnovao brat Roger 1940. godine u Francuskoj. Nalazi se u Taizéu na jugu Burgundije.

Braća se zavjetuju za cijeli život na dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, na celibat i jednostavnost života. Danas zajednica okuplja više od stotinu braće, katolika i protestanata različitih podrijetala.

Od kasnih 1950.-ih godina na tisuće mladih iz brojnih zemalja dolaze u Taizé kako bi sudjelovali u tjednim susretima u molitvama i razmatranju Božje Riječi.

Povijest Godine 1940., u dobi od 25 godina, brat Roger napušta Švicarsku, kako bi otišao živjeti u Francusku. Kad je započeo II. svjetski rat, bio je uvjeren da bez oklijevanja treba pomoći ljudima u nevolji. Smjestio se u malo selo Taizé, blizu linije razgraničenja koja je dijelila Francusku na dva dijela. Njegovi prijatelji iz Lyona počeli su davati adresu Taizéa ljudima kojima je trebalo sigurno mjesto.

U Taizéu je kupio kuću s pripadajućim zgradama koja je bila godinama nenaseljena. Zamolio je jednu od svojih sestara, Geneviève, da dođe i pomogne mu u pružanju gostoprimstva. Roditelji brata Rogera, znajući da su im sin i kći u opasnosti, zamolili su jednoga umirovljenog francuskog časnika, obiteljskog prijatelja, da pripazi na njih. Ujesen 1942. godine, on ih je upozorio da su njihove aktivnosti otkrivene i da svi trebaju smjesta napustiti mjesto. Tako je brat Roger do kraja rata živio u Ženevi gdje je i započeo zajednički život sa svojoj prvom braćom. Uspjeli su se vratiti u Taizé 1944. godine.

1945. je godine jedan mladi odvjetnik iz regije osnovao udrugu koja se brinula o djeci koja su izgubila roditelje u ratu. Predložio je braći da neke od njih prime u Taizé. Budući da muška zajednica ne bi mogla primiti djecu, brat Roger je zamolio svoju sestru Genevieve da se vrati i brine o njima te postane njihovom majkom. Nedjeljom su braća primala i njemačke ratne zatvorenike smještene u kampu u blizini Taizéa. Postupno, dolazili su i drugi mladi ljudi kako bi se priključili prvotnoj skupini i, na Uskrs 1949. godine, sedmorica su se braće zavjetovala na doživotni celibat i na zajednički život u jednostavnosti. Godine 1952./1953., osnivač zajednice napisao je Pravilo Taizéa.

Nakon nekoliko posjeta Taizéu, brat Alois, ondje je proveo nekoliko mjeseci pomažući kao dobrovoljac prije no što je 1974. godine primio molitveni habit Zajednice. Slijedeći Pravilo Taizéa koje je objavio 1953. godine, brat Roger ga je, u suglasnosti s braćom, tijekom Vijeća zajednice 1998. godine proglasio svojim nasljednikom. Pritisnut teretom godina, brat Roger je u siječnju 2005. godine obavijestio Zajednicu da će brat Alois preuzeti njegovu službu.

Prije nego što je preuzeo službu priora Zajednice, brat Alois je više godina koordinirao organizaciju međunarodnih susreta u Taizéu i Europskih susreta koji su održavani u različitim većim europskim gradovima. Prvih je mjeseci svoje nove službe brat Alois, zajedno s drugom braćom, obavio posjete papi Benediktu XVI., pravoslavnom patrijarhu Bartolomeju I. Carigradskom, susretu Svjetskog crkvenog vijeća u Porto Alegreu (Brazil), pravoslavnom patrijarhu Alekseju II. Moskovskom te nadbiskupu Canterburyja, Rowanu Williamsu.

Europski susreti »Hodočašća povjerenja na zemlji« mini|240px|Novogodišnji Europski susret mladih – »Hodočašće povjerenja na zemlji«. mini|desno|Večernja molitva u Accor Areni u Parizu (2025.). Zajednica također organizira europske susrete »Hodočašća povjerenja na zemlji« u vrijeme oko Nove godine, koja se uglavnom održavaju u većim europskim gradovima, od 28. prosinca do 1. – 2. siječnja.

Popis gradova domaćina

1978. – Pariz, Francuska 1979. – Barcelona, Španjolska 1980. – Rim, Italija 1981. – London, Velika Britanija 1982. – Rim, Italija 1983. – Pariz, Francuska 1984. – Köln, Njemačka 1985. – Barcelona, Španjolska 1986. – London, Velika Britanija 1987. – Rim, Italija 1988. – Pariz, Francuska 1989. – Wrocław, Poljska 1990. – Prag, Češka 1991. – Budimpešta, Mađarska 1992. – Beč, Austrija 1993. – München, Njemačka 1994. – Pariz, Francuska 1995. – Wrocław, Poljska 1996. – Stuttgart, Njemačka 1997. – Beč, Austrija 1998. – Milano, Italija 1999. – Varšava, Poljska 2000. – Barcelona, Španjolska 2001. – Budimpešta, Mađarska 2002. – Pariz, Francuska 2003. – Hamburg, Njemačka 2004. – Lisabon, Portugal 2005. – Milano, Italija 2006. – Zagreb, Hrvatska 2007. – Ženeva, Švicarska 2008. – Bruxelles, Belgija 2009. – Poznań, Poljska 2010. – Rotterdam, Nizozemska 2011. – Berlin, Njemačka 2012. – Rim, Italija 2013. – Strasbourg, Francuska 2014. – Prag, Češka 2015. – Valencia, Španjolska 2016. – Riga, Latvija 2017. – Basel, Švicarska 2018. – Madrid, Španjolska 2019. – Wrocław, Poljska 2020. – Torino, Italija (otkazano; održano online u Taizéu) 2021. – Torino, Italija 2022. – Rostock, Njemačka 2023. – Ljubljana, Slovenija 2024. – Tallinn, Estonija 2025. – Pariz, Francuska 2026. – Łódź, PoljskaThe pilgrimage of trust continues: from Paris to Łódź taize.fr, objavljeno 30. prosinca 2025.

Taizé u Hrvatskoj Prvo hodočašće hrvatskih vjernika u Taizé predvodio je 20. srpnja 1984. salezijanac Vinko Kraljević, sa 150 mladih iz zagrebačke župe Marije Pomoćnice na Knežiji.Zefić, Marko (ur.). Molitveno-glazbena skupina Pomirenje. Naklada sv. Antuna: Zagreb, 2024., ISMN 979-0-9013729-1-7, str. 7. Vlč. Kraljević organizirao je odlaske mladih Hrvata na ljetne susrete u Taizé i novogodišnje susrete u Europi te su se u crkvi Marije Pomoćnice od jeseni 1984. do listopada 1988. održavale taizevoske molitve, koje su potom održavane u crkvi sv. Martina. Iz zajednice mladih koja je animirala molitve izrasla je glazbena skupina Pomirenje.

Zagreb je bio domaćin europskog susreta 2006. koji se održavao u zagrebačkim župama i na Velesajmu.

Izvori

Vanjske poveznice

Službene stranice Zajednice iz Taizéa

Kategorija:Kršćanski redovnici Kategorija:Kršćanstvo u Francuskoj