Mile Stojić (Dragićina, 24. veljače 1955.), hrvatski pjesnik, književni kritičar, publicist, antologičar, prevoditelj s njemačkoga jezika iz BiH.
Pučku školu i gimnaziju završio u Ljubuškom, a studij jugoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pokretač i urednik sarajevskog Obzora (1991/92.).
2007. je dobio nagradu Goranov vijenac.
Djela
Lijer, jezik prašume (pjesme, 1977.) Umjetnost tame (pjesme, 1987.) Zemna svjetlost (pjesme, 1988.) Poezija (izabrane pjesme, 1985.) Olovni jastuk (pjesme, 1989.) Južnost (izabrane pjesme, 1990.) Iza spuštenih trepavica (antologija hrvatskog pjesništva XX. stoljeća, 1991.) Glasovi sarajevske noći (eseji, 1992.) Libreto za sviralu i strojnicu (pjesme, 1994.) Prognane elegije (pjesme, 1996.) Jutro u Pompejima (ogledi, 1998.) Mađarsko more (pjesme, 1999.) Nakon sudnjega dana (izbor pjesama, 1999.) Fenster Worte-Ein bosnisches Alphabet/Riječi s prozora-jedan bosanski Alfabet (poetska proza, 2000.)
Kategorija:Hrvatski pjesnici iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski književni kritičari iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski esejisti iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski publicisti iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski prevoditelji iz Bosne i Hercegovine