INES ljestvica

INES ljestvica, ljestvica INES ili Međunarodna ljestvica za nuklearne nesreće (engl. International Nuclear and Radiological Event Scale - INES) sredstvo je kojim se dosljedno objašnjava i pred javnošću predstavlja sigurnosno značenje nuklearnih i radioloških događaja. Kao što Richterova ili Celzijeva ljestvica omogućavaju razumijevanje podataka o potresima ili temperaturama, INES ljestvica označava razinu važnosti događaja koji su posljedica djelatnosti kao što su uporaba radioaktivnih izvora u industriji i medicini, rad nuklearnih postrojenja ili prijevoz radioaktivnog materijala. Događaji su na ljestvici svrstani na sedam razina: razine od 1 do 3 nazivaju se nezgode, a razine od 4 do 7 nesreće. Ljestvica je osmišljena tako da se težina događaja poveća oko deset puta za svaku višu razinu. Događaji koji ne ugrožavaju sigurnost zovu se otkloni, te se svrstavaju ispod ljestvice ili razina 0.INES ljestvica dzns.hr, Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, 2012.

Nuklearna nesreća

Nuklearnim nesrećama uobičajeno se smatraju neželjeni događaji u kojima se pojavljuju štetni utjecaji ionizirajućeg zračenja na čovjeka i okoliš, a koji se vezuju uz nuklearne (fisilne) materijale. Nuklearne nesreće valja razlikovati od radioloških nesreća, vezanih uz nefisibilne radioaktivne materijale (npr. izvore zračenja u zdravstvu ili industriji). Iako se nuklearne nesreće mogu dogoditi i tijekom obrade, skladištenja ili prijevoza nuklearnih materijala, najveću opasnost predstavljaju nesreće na nuklearnim reaktorima. Zbog prisutnosti velikih količina radioaktivnih tvari, posljedice takvih nesreća mogu biti znatne i prisutne su na širokom području.

Nesreća u nuklearnom postrojenju može nastupiti kao rezultat kvarova ili zbog ljudskih grešaka. Ona također može biti prouzročena vanjskim utjecajima kao što su potres, poplava, ekstremni meteorološki uvjeti ili pak teroristički napad. U slučaju nesreće može doći do ispuštanja radioaktivnog materijala iz postrojenja u okoliš. Radioaktivnost može biti ispuštena u atmosferu, površinske vode ili u tlo, odnosno u podzemni vodotok. Dosadašnja iskustva upućuju na to da najviše pozornosti treba posvetiti nesrećama s ispuštanjem velike količine radioaktivnosti i toplinske energije u atmosferu.

Ako bi došlo do ispuštanja radionuklida iz postrojenja u atmosferu, formirao bi se tzv. radioaktivni oblak. On bi se potom širio pod utjecajem složenih atmosferskih procesa. Populacija zahvaćena radioaktivnim oblakom prvo bi bila izložena učincima izravnog zračenja iz oblaka, te udisanja radioaktivnih čestica i plinova sadržanih u oblaku. U kasnijoj fazi, nakon taloženja čestica na tlu, najznačajniji bi bili učinci izravnog zračenja deponiranog radioaktivnog materijala, udisanja prašine i konzumiranja kontaminirane hrane i vode.

Podjela INES ljestvice Događaji su na ljestvici svrstani na sedam razina: razine od 1 do 3 nazivaju se nezgode, a razine od 4 do 7 nesreće. Ljestvica je osmišljena tako da se težina događaja poveća oko deset puta za svaku višu razinu. Događaji koji ne ugrožavaju sigurnost zovu se otkloni, te se svrstavaju ispod ljestvice ili razina 0.

Razina 7: teška nesreća Teška nesreća predstavlja veliko ispuštanje radioaktivnog materijala s rasprostranjenim učincima na zdravlje i okoliš, koje zahtijeva provedbu planiranih, ali i proširenih mjera zaštite. Primjeri teških nesreća su Černobilska nesreća i nesreća u Fukushimi.

Černobilska nesreća

Černobilska nesreća, poznata kao i Černobilska katastrofa, je sovjetska nuklearna nesreća koja se 1986. zbila u bivšoj sovjetskoj Ukrajini na sjeveru zemlje, uz samu ukrajinsko-bjelorusku granicu. Dana 26. travnja 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora, te ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin, odnosno takozvanoj nuklearnoj elektrani Černobil. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru, koji će potom otpustiti velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hirošimi. Oko 200 ljudi je visoko ozračeno, a 32 ih je umrlo u roku od nekoliko mjeseci. Više od 350 000 ljudi je preseljeno iz ozračenog prostora. Radioaktivnost je ostala trajni problem i nemoguće je sa sigurnošću utvrditi koliko je ljudi umrlo od posljedica ove katastrofe. Vjetar i oblaci tada su radioaktivni materijal prenijeli i na područje zapadne Europe i Hrvatske.

Nesreća u Fukushimi

Potres u Sendaiju 11. ožujka 2011., u 14:46 po lokalnom vremenu, bio je potres magnitude 9,0 Mw s epicentrom u Tihom oceanu, oko 130 kilometara istočno od japanskoga obalnog grada Sendaija (regija Tohoku, otok Honshū), koji je rezultirao ljudskim žrtvama, nemjerljivom materijalnom štetom i katastrofalnim cunamijem s valovima visine do 10 metara. Epicentar je lociran na dubini od 24,4 km. Prema izjavi japanskog Ministarstva gospodarstva, jedanaest nuklearnih reaktora automatski je isključeno nakon podrhtavanja tla. Proglašeno je stanje pripravnosti. Svo stanovništvo oko nuklearnih elektrana Fukushima 1 i Fukushima 2 u prefekturi Fukushima evakuirano je. Preko milijun kućanstava ostalo je bez opskrbe vodom, a oko 4,4 milijuna kućanstava bez električne energije. Japanska policija javila je da je poginulo 10 035 osoba, dok se više tisuća smatra nestalim.

Razina 6: ozbiljna nesreća Ozbiljna nesreća predstavlja značajno ispuštanje radioaktivnog materijala, koje će vjerojatno zahtijevati provedbu planiranih mjera zaštite. Primjer ozbiljne nesreće je Kyshtymska nesreća.

Kyshtymska nesreća

29. rujna 1957. zatajenje sustava hlađenja u nuklearki prouzrokovalo je eksploziju sušenog otpada (oko 70 do 80 tona) i ispuštanja u okoliš. Oko 10 000 ljudi je evakuirano nakon izvještaja kako se ljudima raspada koža. Radijacija je direktno uzrokovala oboljenje od raka i smrt oko 200 ljudi. "Deset najvećih nuklearnih katastrofa u povijesti", www.index.hr, 2011.

Razina 5: nesreća sa širim posljedicama Nesreća sa širim posljedicama predstavlja ograničeno ispuštanje radioaktivnog materijala, koje će vjerojatno zahtijevati provedbu nekih od planiranih mjera zaštite. Kod ove nesreće obično nekoliko ljudi pogine zbog radioaktivnog zračenja. Dolazi do teških šteta na jezgri nuklearnog reaktora i ispuštanja velikih količina radioaktivnog materijala unutar postrojenja, s velikom vjerojatnošću da se stanovništvo izloži ozračenju iznad propisanih granica. Do ispuštanja bi moglo doći zbog veće nesreće s kritičnošću ili pojave vatre. Primjeri nesreće sa širim posljedicama su požar u Windscaleu (Ujedinjeno Kraljevstvo), nesreća na Three Mile Islandu (SAD), nesreća u Chalk Riveru (Kanada), nesreća u Lucensu (Švicarska) i nesreća u Goiâniai (Brazil).

Požar u Windscaleu 10. listopada 1957. u nuklearnoj elektrani kod Windscalea u Velikoj Britaniji odjednom je izbio požar u nuklearnom reaktoru i stvorio radioaktivni oblak. Prodaja nekih proizvoda s obližnjih farmi bila je zabranjena mjesec dana. Smatra se kako je ova nesreća direktno dovela do 200 slučajeva ljudi oboljelih od raka, od kojih je polovina završila smrtno.

Nesreća na Three Mile Islandu 28. ožujka 1979. oko 140 000 ljudi je bilo prisiljeno na evakuaciju iz svojih domova zbog kvara koji su izazvali greška u dizajnu nuklearnog reaktora i pogrešnog rukovanja istim. Ljudska pogreška prouzrokovala je djelomično topljenje jezgre reaktora. Iako je u postrojenju zabilježena određena razina radijacije, nitko nije ozlijeđen."Nesreća u nukleranoj elektrani "Tri milje"", Rudarsko-geološki-naftni fakultet u Zagrebu, rgn.hr, 2009.

Nesreća u Chalk Riveru Za vrijeme jednog pokusa 12. prosinca 1952., kontrolne šipke su ljudskom greškom potpuno izvučene iz nuklearnog reaktora. Operater u kontrolnoj sobi, upozoren indikatorskim lampicama, uočio je grešku, i odmah sam otišao ručno zatvoriti neke ventile, što bi šipke vratilo u reaktor. One se pak zbog nekih, nikada do kraja objašnjenih, mehaničkih uzroka nisu do kraja spustile, spuznuvši ipak dovoljno da se upozoravajuća crvena svjetla pogase. Vjerojatno se ipak ne bi ništa desilo da nažalost nije došlo do sljedeće greške. Operater je naime telefonirao svome pomoćniku u kontrolnu sobu da "zapečati" kontolne šipke u tome položaju. No, uzbuđen, izdiktirao je krive brojeve. Pogrešno pritisnuto dugme, uzrokovalo je podizanje još nekoliko šipki, te je snaga reaktora s nazivnih 20 MW porasla na čak 80 MW! To je u svega nekoliko minuta dovelo do topljenja nuklearnog goriva. Kao posljedica ogromne topline, došlo je do rastvaranja teške vode na sastavne dijelove, te stvaranja eksplozivne smjese deuterija i kisika. Uslijedila je eksplozija u kojoj je oštećeno oko dvadesetak gorivih šipki. No, to je ujedno bio i kraj nesreće. Reaktor je potom potopljen običnom vodom, koja je naravno tako postala radioaktivna. Radilo se o čak 4,5 milijuna litara vode, koja je kasnije cijevima ispumpana u obližnje jezerce. U cijeloj nesreći nije bilo značajnije ozračenih. "Prva nuklearna nesreća", Dr.sc. Zdenko Franić, www.imi.hr, 1997.

Nesreća u Lucensu 21. siječnja 1969. pokusni nuklearni reaktor je doživio djelomično topljenje jezgre zbog nedovoljnog hlađenja, za vrijeme paljenja reaktora, što je dovelo do ispuštanja velikih količina radioaktivnog materijala unutar postrojenja i njegovog zatvaranja.

Nesreća u Goiâniai 13. rujna 1987. u Goiânii (Brazil) se desila radiološka nesreća katastrofalnih razmjera. Trojica liječnika koji su godine 1985. doslovno napustila svoju privatnu onkološku kliniku, nisu ni sanjala da će svojim neodgovornim ponašanjem pokrenuti niz nesretnih događaja koji će dovesti do užasne nesreće. Nakon njihovog odlaska, zgrada klinike je ubrzo ostala bez prozora i vrata, te je počela ubrzano propadati. Ipak, prošlo je dvije godine dok sakupljači starog metala, nisu naišli na napušteno i nezbrinuto postrojenje za teleterapiju. Aktivni dio takvog postrojenja jest ovalni objekt od čelika i olova, mase nekoliko stotina kilograma, unutar kojeg je smješten radioaktivni izvor cezija-137. Raspilivši metal kako bi ga kolicima prenijeli na otpad, sakupljači su oštetili i kapsulu s radioaktivnim cezijem.

INES ljestvica

Źródło i licencja