mini|desno|Animacija astmatskog napada.
Astma (od grčkog ἅσθμα, ásthma, "zaduha") je učestala kronična upalna bolest dišnih puteva obilježena raznolikim i recidivirajućim simptomima, reverzibilnom opstrukcijom dišnih putova i bronhospazmom. Najčešći simptomi su zviždanje, kašljanje, osjećaj pritiska u prsima i kratkoća daha.
Smatra se kako je astma uzrokovana kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Dijagnoza se obično zasniva na simptomima, odgovoru na liječenje i spirometriji. Astma se klasificira po ozbiljnosti kliničke slike na temelju učestalosti pojave simptoma, forsiranog i ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi (FEV1) I vrhunac ekspiratornog volumena. Astma se također može podijeliti na atopičnu (ekstrinzičnu) i neatopičnu (intrinzičnu) kad se pod pojmom atopija podrazumijeva sklonost razvoju reakciji preosjetljivosti tipa 1.
Akutni se simptomi obično liječe udisanjem beta2-adrenergičnih agonista kratkotrajnog djelovanja (poput salbutamola) i peroralnom primjenom kortikosteroida. U vrlo teškim slučajevima može biti potrebna intravenska primjena kortikosteroida, magnezijeva sulfata i bolničko liječenje. Simptome se može spriječiti izbjegavanjem poznatih “okidača”, kao što su alergeni i iritansi, te primjenom inhalacijskih kortikosteroida. Ako je simptome astme teško nadzirati, osim inhalacijskih kortikosteroida mogu se primijeniti beta agonisti dugotrajnog djelovanja (LABA) ili antagonist leukotriena. Prevalencija astme se od 1970-ih godina značajno povećala. Godine 2011. od nje je širom svijeta bolovalo 235–300 milijuna ljudi, u što je uključeno i oko 250 000 smrtnih slučajeva.
Znakovi i simptomi mini|Zvuk zviždanja kod pacijenta s astmom kako se čuje stetoskopom.
Astma je obilježena recidivirajućim napadima zviždanja, kratkoće daha, pritiska u prsima i kašlja. Može doći do stvaranja iskašljaja, no najčešće iskašljavanjem ne dolazi do izbacivanja nikakvog sadržaja. Iskašljaj se može pojaviti tijekom razdoblja oporavka od napada, i tada je sličan gnoju jer sadrži mnoštvo leukocita eozinofila. Simptomi se obično pogoršavaju po noći i u ranim jutarnjim satima, ili nakon tjelovježbe ili izlaganja hladnom zraku. U nekih bolesnika s astmom simptomi su rijetkost i obično se javljaju nakon izlaganja okidačima, dok drugi bolesnici mogu imati izražene i trajne simptome.
Povezana stanja
Kod bolesnika s astmom se, u usporedbi s ljudima koji od nje ne boluju, češće pojavljuje niz drugih poremećaja kao što je: gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), rinosinusitis i opstruktivna apnea u snu. Također su u njih učestaliji i psihološki poremećaji, primjerice anksiozni poremećaji koji se pojavljuju u 16–52% i poremećaji raspoloženja koji se pojavljuju u 14–41% bolesnika s astmom. Međutim nije poznato da li je astma ta koja uzrokuje psihološke tegobe ili oni pak dovode do astme.
Uzroci
Astma je uzrokovana kombinacijom složenih i nepotpuno razjašnjenih okolišnih i genetskih međudjelovanja. Ovi čimbenici utječu i na težinu bolesti i na odgovor na liječenje. Smatra se kako je nedavno povećanje učestalosti astme uzrokovano promjenama epigenetskih čimbenika (nasljednih čimbenika koji nisu povezani sa strukturom DNK) i promjenama u životnom okruženju.
Okolišni čimbenici
S razvojem i egzacerbacijama astme povezivani su mnogi okolišni čimbenici u koje spadaju alergeni, zagađenje zraka i razne kemijske tvari iz okoliša.Pušenje u trudnoći i nakon porođaja povezano je s povećanom opasnošću od simptoma nalik na astmu. S razvojem i izraženošću astme povezivani su i niski indeks kvalitete zraka zbog zagađenja prometom ili visokih razina ozona. Izlaganje hlapljivim organskim spojevima u zatvorenom prostoru može biti okidač za pojavu astme; ova je povezanost dokazana za, primjerice, udisanje formaldehida, a s astmom u djece i odraslih također su povezani i ftalati u PVCu, kao i izlaganje visokim razinama endotoksina.
Astma je povezana s izlaganjem alergenima u zatvorenom prostoru, od kojih su najčešći u zatvorenim prostorima grinje, žohari, perut životinja i plijesni. Nastojanja da se smanji količina grinja u kućnoj prašini su se pokazala neučinkovitima u smanjenju astmatskih napada. Neke virusne dišne infekcije kao: respiratoni sincicijski virus i rinovirusi mogu povećati opasnost od razvoja astme, ako do njih dođe u ranom djetinjstvu. Međutim, infekcija nekim drugim uzročnicima može smanjiti opasnost od razvoja astme.
Higijenska hipoteza
Higijenska hipoteza je teorija kojom se povećanje učestalosti astme širom svijeta pokušava objasniti neposrednim i nenamjernim učinkom smanjenog izlaganja neinfekcioznim bakterijama i virusima tijekom djetinjstva. Pretpostavljeno je da je smanjeno izlaganje bakterijama i virusima djelomice posljedica čistoće i smanjenja broja članova obitelji u modernom društvu. Dokazi koji podupiru higijensku hipotezu su niža učestalost astme na seoskim domaćinstvima i u kućanstvima s kućnim ljubimcima.
S razvojem astme povezivano je i liječenje antibioticima u ranom djetinjstvu. Porođaj carskim rezom je povezan s povećanom opasnošću (procijenjenom na 20–80%) od astme; ona se pripisuje izostanku kolonizacije crijeva novorođenčeta potrebnim bezopasnim bakterijama, a do koje dolazi za vrijeme prolaska djeteta kroz porođajni kanal. Također postoji povezanost između astme i bogatstva.
Genetski čimbenici
+međudjelovanje + CD14 i endotoksina zasnovano na CD14 SNP C-159T razine endotoksina CC genotip TT genotip visoka izloženost niski rizik visoki rizik niska izloženostvisoki rizik niski rizik
Obiteljska anamneza je čimbenik rizika za razvoj astme, a u nju su upleteni mnogi različiti geni. U slučaju obolijevanja jednog od jednojajčanih blizanaca, vjerojatnost da će od astme oboljeti i drugi iznosi oko 25%. Do kraja 2005. godine, s pojavom astme se, u šest ili više nevezanih populacija uspjelo povezati 25 gena uključujući između ostalih:GSTM1, IL10,CTLA-4, SPINK5,LTC4S, IL4R i ADAM33. Mnogi od tih gena su povezani s imunosnim sustavom ili podešavanjem upalnog odgovora. Čak se i za taj niz gena, čiju su upletenost potvrdila ponavljana istraživanja, među svim istraživanim populacijama rezultati nisu pokazali dosljednima. Godine 2006. je samo u jednom istraživanju genetičke povezanosti više od 100 gena bilo povezano s astmom, a pronalazi ih se sve više.
Neke genske osobine mogu uzrokovati astmu samo u povezanosti s izlaganjem specifičnim čimbenicima okoliša. Primjer za to je specifični polimorfizam pojedinačnog nukleotida u CD14 regiji i izlaganje endotoksinu (izlučevini bakterija). Do izlaganja endotoksinu može doći iz više okolišnih izvora, poput dima cigarete, pasa i seoskih domaćinstava. Na opasnost od razvoja astme u takvim slučajevima utječu geni pojedinca i razina endotoksina kojoj je osoba izložena.
Zdravstveni poremećaji
Trijada koja se sastoji od atopičnog ekcema, alergijskog rinitisa i astme naziva se atopijom. Najvažniji čimbenik rizika za razvoj astme je postojanje atopije u anamnezi; astma se puno češće razvija u osoba koje boluju ili od ekcema ili od peludne groznice. Astma je povezivana i s Churg–Strauss sindromom, autoimunosnom bolešću i s vaskulitisom. U osoba s određenim oblicima urtikarije također se mogu razviti simptomi astme.
Postoji povezanost između gojaznosti i opasnosti od razvoja astme, a i jedno i drugo posljednjih godina postaju sve učestaliji. U to može biti uključeno nekoliko čimbenika, uključujući smanjenu dišnu funkciju zbog povećanja masnog tkiva i činjenice da masno tkivo dovodi do sklonosti razvoju upale.
Lijekovi iz skupine beta blokatora, poput propranolola mogu, u podložnih pojedinaca izazvati astmu. Međutim, primjena kardioselektivnih beta blokatora u bolesnika s blagom ili umjereno izaženom bolešću je, čini se, bezopasna. Ostali lijekovi koji mogu izazvati tegobe su aspirin i ostali nesteroidni protuupalni lijekovi i inhibitori angiotenzin konvertaze.
Egzacerbacija
U nekih bolesnika astma je stabilna tjednima ili mjesecima, a potom iznenada dođe do akutnog napada. Bolesnici različito reagiraju na razne čimbenike. U većine bolesnika do teške egzacerbacije može doći zbog niza okidača.
U čimbenike koji mogu dovesti do egzacerbacije astme u vlastitom kućanstvu spadaju kućna prašina, životinjska perut (osobito s dlake mačaka i pasa), žoharski alergeni i plijesan.parfemi su česti uzrok akutnih napada u žena i djece, dok virusne i bakterijske infekcije gornjih dišnih putova mogu pogoršati bolest. Psihološki stres može pogoršati simptome; smatra se da stres podražava imunosni sustav i tako pojačava upalni odgovor u gornjim dišnim putovima na alergene i iritanse.
Patofiziologija
mini| Prerez kroz bronh, čija je stijenka ružičaste boje, a unutar njega se nalazi bjelkasta sluz. Vidljiva je opstrukcija lumena bronhiola sluzavim eksudatom, vrčaste stanice, metaplazija i zadebljanje bazalne membrane epitela u bolesnika s astmom.
Astma nastaje zbog kronične upale dišnih putova koja u konačnici dovodi do pojačanog stezanja glatkog mišićja u njihovoj stijenci. Ova je promjena jedan od čimbenika koji dovode do napada suženja dušnih putova i klasičnog simptoma zviždanja. Suženje je u tipičnim slučajevima reverziblino, uz liječenje i bez njega.U težim i kroničnim slučajevima dolazi do promjena u građi dišnih putova. Tipične promjene su povećanje broja eozinofila i zadebljanje lamine reticularis u bazalnoj membrani epitela, a kasnije može doći do zadebljanja mišićnog sloja u stijenci uz povećanje broja žlijezda koje izlučuju sluz.Druge upalne stanice koje se također nalaze su: T limfociti, makrofazi i neutrofili. U reakciju mogu biti uključeni i drugi posrednici upale iz imunosnog sustava uključujući među ostalima i citokine, kemokine, histamin i leukotriene.
Dijagnoza
Premda je astma dobro definirana bolest, o definiciji ne postoji jedinstveno mišljenje. Udruga Global Initiative for Asthma ju definira kao: "kroničnu upalnu bolest dišnih putova u koju su uključene mnoge stanice i njihovi dijelovi. Kronična upala je povezana s preosjetljivošću dišnih putova, koja dovodi do recidivirajućih napada zviždanja, gubitka daha, pritiska u prsima i kašljanja, osobito po noći ili u rano jutro. Ovi napadi su obično povezani s opsežnim, različito izraženim suženjem dišnih putova u plućima, koje se često povlači spontano, ili uz liječenje".
Trenutno ne postoji precizna pretraga, pa se dijagnoza zasniva na obrascu pojave simptoma i odgovoru na liječenje tijekom određenog vremenskog razdoblja. Na dijagnozu astme treba pomišljati ako u anamnezi postoje podaci o recidivirajućem zviždanju, kašljanju ili otežanom disanju, te ako se ti simptomi pojavljuju ili pojačavaju zbog tjelovježbe, virusnih infekcija, alergena ili zagađenja zraka. Za potvrđivanje dijagnoze koristi se spirometrija. U djece životne dobi ispod šest godina, postavljanje dijagnoze je teže, jer su premlada za pretragu spirometrijom.
Spirometrija
Kao pomoćna pretraga za postavljanje dijagnoze astme preporučuje se spirometrija. Ona je najbolja pojedinačna pretraga za postavljanje dijagnoze astme. Dijagnozu podupire povećanje FEV-a1 izmjerenog ovom pretragom za više od 12% nakon primjene bronhodilatatora kao što je salbutamol. Međutim, ovaj postupak može pokazati normalne rezulate u osoba koje u anamnezi imaju blagi oblik astme, koja u tom trenutku nije aktivna.Mjerenje izdisajnog kapaciteta može pomoći u razlikovanju astme od KOPB. Za nadzor bolesti preporučuje se ponoviti spirometriju svakih godinu do dvije dana.
Ostale
Metakolinski test se sastoji od udisanja povećanih koncentracija tvari koja uzrokuje suženje dišnih putova u osoba koje su tome sklone. Ako je on negativan, znači da se ne radi o astmi, međutim pozitivni rezultat nije specifičan za astmu.