Vatrene kočije (eng. Chariots of Fire) je britanski film iz 1981. godine. Temeljen je na stvarnom događaju o dvojici atletičara koji su se natjecali na Olimpijskim igrama 1924. godine: Ericu Lidellu, kršćanin iz Škotske koji se natječe za Božju slavu i Haroldu Abrahamsu, engleskom Židovu koji se natječe kako bi porazio predrasude.
Scenarij je napisao Colin Welland, a film je režirao Hugh Hudson. Bio je nominiran u sedam kategorija za prestižnu nagradu Oscar, a osvojio je četiri uključujući i onu za najbolji film godine. Film se nalazi na 19. mjestu najboljih 100 britanskih filmova svih vremena Britanskog filmskog instituta.
Sam film inspiriran je rečenicom Bring me my chariot of fire iz pjesme autora Williama Blakea koja je adaptirana u popularnu britansku himnu "Jerusalem"; himna se može čuti na kraju filma.Dans, Peter E. Christians in the Movies: A Century of Saints and Sinners. Rowman & Littlefield, 2009. p. 223.
Radnja
Godine 1919. Harold Abrahams (Ben Cross) upisuje se na Sveučilište Cambridge gdje se suočava s antisemitizmom osoblja fakulteta, ali također uživa i u članstvu kluba Gilbert and Sullivan. Postaje prva osoba ikada koja uspijeva izvršiti Trinity Great Court Run - trčeći po dvorištu sveučilišta u zadanom vremenu. Abrahams postiže niz nepobjedivosti u raznim nacionalnim trkačkim utrkama. Premda silno zaokupljen trčanjem, zaljubljuje se u djevojku Sybil (Alice Krige).
Eric Lidell (Ian Charleson), rođen u Kini (roditelji su mu škotski misionari) nalazi se u Škotskoj. Njegova pobožna sestra Jennie (Cheryl Campbell) ne odobrava Lidellove planove za trkačkim utrkama. Ali Liddell na trčanje gleda kao na glorificiranje Boga prije nego što će se vratiti u Kinu gdje će nastaviti sa svojim misionarskim poslom.
U prvoj utrci koju trče jedan protiv drugoga, Liddell pobjeđuje Abrahamsa. Abrahams to vrlo teško podnosi, ali Sam Mussabini (Ian Holm), profesionalni trener kojem je Abrahams još ranije prišao nudi mu da ga podučava kako bi poboljšao svoju tehniku. Sve to privuče ogromne doze kritika s fakulteta Cambridge, pogotovo dvojice voditelja (John Gielgud i Lindsay Anderson). Smatraju nedopustivim da jedan amater uzme profesionalnog trenera. Abrahams shvati da je to samo krinka za njihov daljnji antisemitizam i osjećaj superiornosti pa se oglušuje na njihove naredbe.
Nakon što Eric Liddell slučajno zbog trčanja ne stigne na vrijeme na molitvu u crkvi, njegova ga sestra optužuje da on više ne mari za Boga. Eric ju uvjerava da se naposljetku namjerava vratiti u Kinu i nastaviti sa svojom misijom, ali da se tijekom trčanja osjeća božanski nadahnutim i da ne bi poštovao Boga kada ne bi trčao: "Vjerujem da me Bog stvorio s namjerom. Ali također me stvorio da budem brz i kada trčim, osjećam Njegovo zadovoljstvo."
Dvojica sportaša su, nakon godina treniranja i utrkivanja, odabrani da predstavljaju Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama 1924. godine u Parizu. Među natjecateljima također se nalaze i Abrahamsovi kolege s faksa Lord Andrew Lindsay (Nigel Havers), Aubrey Montague (Nicholas Farrell) i Henry Stallard (Daniel Gerooll). Tijekom putovanja na brodu, Liddell saznaje da će se njegova utrka na 100 metara održati u nedjelju. On u tom trenutku odluči ne nastupiti u utrci - unatoč snažnim pritiscima Princa od Walesa i cijelog britanskog olimpijskog odbora - zbog svojih čvrstih kršćanskih uvjerenja koji mu ne dopuštaju trčanje u nedjelju.
Ipak tijekom natjecanja, Liddellov kolega iz reprezentacije, Lord Andrew Lindsay koji je već osvojio srebrnu medalju na 400 metara s preponama, odluči dati svoje mjesto u utrci na 400 metara koja se treba održati u četvrtak Liddellu koji oduševljeno pristaje. Njegova religiozna uvjerenja za vrijeme Olimpijade uskoro postanu jedna od glavnih vijesti u cijelom svijetu.
U utrci na 200 metara, Abrahams je teško poražen od strane trkača iz SAD-a. Njegova posljednja šansa je osvajanje medalje u utrci na 100 metara u kojoj na kraju i pobjeđuje. Njegov trener Sam Mussabini oduševljen je što su se godine teškog rada i posvete napokon isplatile u obliku zlatne olimpijske medalje. Sada Abrahams može nastaviti sa svojim životom i ponovno se naći s djevojkom Sybil koju je zapostavljao za vrijeme priprema za natjecanje.
Prije Liddellove utrke, američki trener svojim trkačima kaže da Liddell nema pretjerano dobre šanse u utrci za koju se gotovo nije niti spremao. Ali jedan od američkih trkača, Jackson Scholz, daje Liddellu papirić s porukom u kojoj ističe svoju potporu njegovih uvjerenja. Liddell pobjeđuje favorizirane Amerikance i osvaja zlatnu medalju.
Britanski tim vraća se kući uz trijumf i ovacije. Kako film završava, na ekranu vidimo objašnjenja da se Abrahams oženio sa Sybil i postao jedna od vodećih figura britanske atletike. Eric Liddell je otišao u misionarsku službu u Kinu. Cijela Škotska oplakivala je njegovu smrt 1945. godine u okupiranoj Kini.
Glumačka postava Ben Cross kao Harold Abrahams, Židovski student na Sveučilištu Cambridge Ian Charleson kao Eric Liddell, sin škotskih misionara u Kini Nicholas Farrell kao Aubrey Montague, trkač i prijatelj Harolda Abrahamsa Nigel Havers kao Lord Andrew Lindsay, trkač i student na Cambridgeu, djelomično temeljen na stvarnim osobama: Davidu Burghleyju i Douglasu Loweu Ian Holm kao Sam Mussabini, najbolji britanski trener za trkače John Gielgud kao voditelj koledža Trinity na Sveučilištu Cambridge Lindsay Anderson kao voditelj Sveučilišta Cambridge Cheryl Campbell kao Jennie Liddell, Ericova pobožna sestra Alice Krige kao Sybil Gordon, Abrahamsova zaručnica (njegova zaručnica u stvarnom životu bila je Sybil Evers) Struan Rodger kao Sandy McGrath, kao Liddellova prijateljica i trenerica Nigel Davenport kao Lord Birkenhead, član britanskog olimpijskog odbora koji savjetuje atletičare Patrick Magee kao Lord Cadogan, voditelj britanskog olimpijskog odbora koji nikako ne simpatizira Liddellova religiozna uvjerenja David Yelland kao Princ od Walesa, koji pokušava nagovoriti Liddella da promijeni mišljenje o nastupu u nedjelju Peter Egan kao Vojvoda od Sutherlanda, predsjednik britanskog olimpijskog odbora koji simpatizira Liddella Daniel Gerroll kao Henry Stallard, student na Sveučilištu Cambridge i trkač Dennis Christopher kao Charley Paddock, američki olimpijski trkač Brad Davis kao Jackson Scholz, američki olimpijski trkač
Povijesne točnosti Likovi U filmu Abrahams pohađa koledž Gonville i Caius na Cambridgeu s još trojicom olimpijskih atletičara: Henryjem Stallardom, Abureyjem Montagueom i Lordom Andrewom Lindsayjem. Abrahams i Stallard zbilja su bili studenti i natjecali se na Olimpijskim igrama 1924. godine. Međutim, Montague koji se također natjecao na Olimpijadi zapravo je studirao na Sveučilištu Oxford.Aubrey Montague biography at SportsReference.com Aubrey Montague slao je svojoj majci po jedno pismo dnevno o vremenu provedenom na Oxfordu i na Olimpijskim igrama; ta pisma bila su temelj za njegovu naraciju u filmu.
Lik Lindsayja djelomično je temeljen na Lordu Burghleyju, vrlo važnoj osobi u povijesti britanske atletike općenito. Premda je Burghley zbilja pohađao Sveučilište u Cambridgeu, on nije poznavao Harolda Abrahamsa budući je Abrahams studirao od 1919. do 1923., a Burghley od 1923. do 1927. godine. U jednoj sceni u filmu vidimo Lindsayja (Burghleyja) kako vježba trčanje s preponama na kojima je postavio pune čaše šampanjca - ovo je bilo nešto što je Burghley zbilja i radio, ali umjesto čaša šampanjca na prepone je postavljao kutije šibica. Izmišljeni lik Lindsayja kreiran je u scenariju nakon što je Douglas Lowe, koji je bio treći britanski atletičar koji je osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi 1924. godine, odbio biti na bilo koji način involviran u film.Chapman, pp. 275, 295.
Još jedna scena u filmu opisuje optrčavanje velikog dvorišta u kojem trkači pokušavaju optrčati dvorište na koledžu Triniti u Cambridgeu u zadanom vremenu (točno u podne, prije nego što veliki sat otkuca 12 puta). U filmu Abrahams pokušava optrčati dvorište po prvi puta u životu. U stvarnosti, Abrahams nikad nije niti pokušao navedeno, a u vrijeme kada je film snimljen jedina osoba za koju se službeno znalo da je uspjela optrčati dvorište bio je Lord Burghley 1927. godine. U filmu Vatrene kočije Lindsay (koji je dijelom temeljen na liku Davida Burghleyja) trči oko dvorišta skupa s Abrahamsom kako bi mu dao još veći poticaj te kroz ciljnu traku prolazi za sekundu prekasno. Upravo iz ovog razloga, Burghley je navodno odbio gledati film. Od kad je film snimljen samo je jedna osoba uspješno optrčala dvorište - Sam Dobin u listopadu 2007. godine."Modern-day hero runs away with Chariots of Fire challenge." Daily Mail 27 October 2007.
U filmu je prikazana utrka u kojoj se Eric Liddell spotakne od francuskog natjecatelja u utrci na 400 metara tijekom francusko-škotskog mitinga. Unatoč zaostatku, on se uspijeva oporaviti i nadoknadi 20 metara te pobjeđuje. To se zbilja i dogodilo; stvarna utrka bila je ona na 440 jardi u kojoj su se natjecali natjecatelji iz Škotske, Engleske i Irske u srpnju 1923. godine. Njegov podvig bio je izvanredan zbog toga što je do tada već pobijedio na utrkama na 100 i 220 jardi toga dana. Ono što nije u filmu spomenuto, a što je važno napomenuti je da je Liddell bio taj koji je Abrahamsa upoznao s trenerom Samom Mussabinijem. U filmu je to aludirano u sceni u kojoj se Abrahams prvi puta susreće s Mussabinijem dok gleda Liddellovu utrku. Međutim, film sugerira da je Abrahams sam zatražio Mussabinijevu pomoć.
Abrahamsova zaručnica u filmu krivo je identificirana kao Sybil Gordon, sopranistica iz opere D'Oyly Carte. U stvarnosti, 1936. godine Abrahams je oženio Sybil Evers, mezo-sopranisticu iz D'Oyly Carte, ali se njih dvoje nisu upoznali sve do 1935. godine. Također, u filmu vidimo Sybil kako pjeva ulogu Yum-Yum u The Mikado, ali niti Sybil Gordon niti Sybil Evers nikada nisu pjevale tu rolu u D'Oyly Carte.Stone, David. Sybil Gordon at the Who Was Who in the D'Oyly Carte Opera Company website, 11 July 2002. Retrieved 8 November 2009Stone, David. Sybil Evers at the Who Was Who in the D'Oyly Carte Opera Company website, 28 January 2002. Retrieved 8 November 2009 Abrahamsova ljubav i njegova snažna involviranost u društvo Gilbert and Sullivan kakvu vidimo u filmu temeljena je na stvarnim činjenicama.Hugh Hudson's commentary to the 2005 Chariots of Fire DVD
Liddellova sestra bila je nekoliko godina mlađa od one portretirane u filmu. Njezino neodobravanje Liddellove trkačke karijere spada u umjetničku slobodu; ona je zapravo izrazito podržavala njegove natjecateljske ambicije. Jenny Lidell Somerville u potpunosti je sudjelovala u stvaranju filma, a čak ima i malu cameo ulogu u pariškoj crkvi u kojoj Liddell drži svoju propovijed.Ramsey, Russell W. A Lady – A Peacemaker. Boston: Branden Publishing Company, 1988.
U prvoj sceni filma u kojoj gledamo komemoraciju za Harolda Abrahamsa, Lord Lindsay spominje da su samo on i Aubrey Montague još uvijek živi iz britanskog olimpijskog tima 1924. godine. Međutim, u stvarnosti Montague je umro 1948. godine, 30 godina prije Abrahamsa.
Olimpijske igre 1924. godine