Božo Grkinić (Sveti Juraj kod Senja, 17. studenog 1913.- Beograd, 3. veljače 1996.) bivši je hrvatski plivač, košarkaš, košarkaški trener, vaterpolist, vaterpolski trener i sudac.Zdravko Ćiro Kovačić, „Božo Grkinić: In memoriam“, Sušačka revija- God. 4 (1996), br. 13, str. 88. Igrao je za Jugoslaviju. Bio je kapetanom košarkaške reprezentacije. I. Cvetković: Šezdeset godina od ponovnog osnivanja, 25. srpnja 2012.
Jedan od pionira hrvatske košarke Vlaho Kojaković (generacija Luke Ciganovića i Uroša Tominića), smatra ga najkompletnijim športašem – i kao igrača, i kao trenera, i kao sudca i kao čovjeka.Slobodna Dalmacija Zabilježio Milorad Bibić, 13. listopada 2003.
Smatra se da je on nosio državnu zastavu na otvaranju OI 1948. godine u Londonu. Živko Baljkas: Ususret Olimpijskim igrama, 24. srpnja 2012.
Košarka Sudionik je povijesne utakmice za hrvatsku košarku. To je bila jedna od prvih, ako ne i prva službena košarkaška utakmica na tlu teritorija današnje Republike Hrvatske. Utakmica je odigrana u Rijeci, 25. prosinca 1938. godine. Igrali su ju tek utemeljeni košarkaški odjel SD Victorije protiv talijanske selekcije Rijeke; izgubila je 19:40. Članovi košarkaške sekcije bili su: Nikola Grego, Josip Banić, Mladen Bezjak, Vjeko Bezjak, Božo Grkinić, Vlado Polić, Ersilio Sikich i Dušan Zvonaš. Trener: Božo Grkinić, tajnik Predrag Miculinić, a tehnički referent Nikola Grego.
Igrao je za reprezentaciju Jugoslavije na EP 1947. u ČSSR-u.
Dok je poznati srbijanski košarkaš, trener, reprezentativac i dugogodišnji dužnosnik u košarkaškom športu Nebojša Popović živio s obitelji u Rijeci, bavio se vaterpolom, a igrao je na mjestu vratara. Božo Grkinić ga je zainteresirao za košarku.
Vaterpolo Trenirao je poslije 2. svjetskog rata beogradski Partizan koji je tih godina imao mnoštvo hrvatskih igrača, a bio je u sastavu: Andrija Banović, Martin Gabrićević, Stjepo Duvnjak, dr Ivo Orlić, dr Vladimir Polić, Pero Simatović, Ivo Stela, Gojko Marović (otac olimpijskog prvaka i dugogodišnjeg Jadranova pa Partizanova prvotimca Uroša Marovića), Dušan Ćorović, Vojislav Ucović, Bruno Cvitan, Boris Škanata i Severin Bijelić.
Zaslužan je za dovođenje poznatih vaterpolskih imena u Mornar, među ostalim Boška Vuksanovića.Jurica Gizdić: Kovači hrvatskih olimpijskih odličja. Knjiga o medaljama sportaša iz hrvatskih klubova i sportaša rođenih u Hrvatskoj na Olimpijskim igrama 1900. – 1988. i hrvatskih sportaša 1992. – 2014. te izbornici i treneri koji su sudjelovali u njihovom osvajanju., str. 68., HOO, Issuu.com, Pristupljeno 12. lipnja 2016.
Od 1952. trenirao je i igrao za splitski vaterpolski klub Mornar, s kojim je osvojio naslov državnog prvaka. Suigrači su mu bili: Darko Šarenac, Nikola Trojanović, Stijepo Duvnjak, Ivo Štakula, Bruno Cvitan, Lovro Radonić, Boris Škanata, Boško Vuksanović, Ivo Brajević, Tomislav Franjković, Mićo Kos i Neno Vilović.Milorad Bibić: Vremeplov Pressinga: Sport prije pola stsoljeća - rujan 1952. Mornar slavi, a Jug tuguje!, Slobodna Dalmacija, prilog Pressing, 7. listopada 2002. Pristupljeno 12. lipnja 2016.
Sljedeće je godine Grkinićev Mornar imao svoj prvi međunarodni nastup. Osvojio je Mitrov kup, natjecanje koje je okupilo najveća ondašnja vaterpolska imena u Europi. Turnir je bio preteča Kupa europskih prvaka, a današnje Eurolige. Godine 1956. je jugoslavenska vaterpolska reprezentacija pod izborničkim vodstvom Bože Grkinića, a za koju su igrali mornarevci Tomislav Franjković, Ivo Štakula, Lovro Radonić, Boško Vuksanović i drugi, osvojila srebrno odličje na OI 1956. u Melbourneu.RR: Preminuo srebrni olimpijac Tomislav Franjković, Slobodna Dalmacija, 12. listopada 2010. Pristupljeno 12. lipnja 2016.
Izvori
Imehrvatsko.net
Kategorija:Hrvatski košarkaši Kategorija:Hrvatski košarkaški treneri Kategorija:Hrvatski vaterpolisti Kategorija:Hrvatski vaterpolski treneri Kategorija:Vaterpolisti VK Mornar Split