Sabor u Konstanzu je 16. ekumenski sabor Katoličke Crkve koji obuhvaća razdoblje između 1414. i 1418. godine.
Saziva ga protupapa Ivan XXIII. s carem Žigmundom Luksemburškim, u Konstanzu (Njemačka) 1414. godine, s ciljem rješavanja izbora pape, jer su bila izabrana trojica papa u isto vrijeme (pravi papa Grgur XII. i dva protupape Ivan XXIII. i Benedikt XIII.). Sabor je trajao do 1418. godine. Raspravljalo se i o: nacionalnom suverenitetu, pravima pogana, o sukobu između Kraljevine Poljske i Reda vitezova Teutonaca. Sabor je važan i za pitanja o papinskoj nadmoći i koncijalirizmu. Sabor je osudio učenja Johna Wycliffea i Jana Husa.
Prethodni koncil u Pisi 1409. godine, smatrao se nelegitimnim, koji ne samo da nije riješio pitanje Velikog Crkvenog raskola (Avignonsko sužanjstvo), nego ga je i usložnio. Protupapa Ivan XXIII. tvrdio je, da se jedinstvo Crkve može postići zbacivanje s prijestolja svih trojice papa i odabirom novog zajedničkog pape.
Protupapa Ivan XXIII., koji je osudio Jana Husa na smrt, u međuvremenu je završio u zatvoru zbog ubojstava, preljuba, kupovanja papinske dužnosti i drugih nedjela. Protupapom ga je službeno nazvao ovaj Sabor u Kostanci 1415. godine, koji mu je i sudio te ga zatvorio u dvorac Hausen kod Mannheima, a potom u Heidelbergu. Pušten je iz zatvora 1418., a 23. lipnja 1419. u Firenci dolazi pred papu Martina V. te ga priznaje zakonitim rimskim papom. Umro je 27. prosinca iste godine.
Kategorija:Ekumenski sabori