mini|250px|Ilustracija hrvatske šutnje u drugom broju časopisa Matice hrvatske Hrvatska revija iz 2011. godine povodom 40. godišnjice Hrvatskoga proljeća. Hrvatska šutnja je izraz koji se odnosi na potiskivanje hrvatskoga nacionalnog identiteta u SFRJ već poslije 1948. godine (na mjesto ubijenog Andrije Hebranga, koji je krajem 1944. godine pokrenuo inicijativu za osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, došao je poslušni Vladimir Bakarić), a pogotovo za vrijeme represije u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nakon gušenja Hrvatskog proljeća na sjednici u Karađorđevu.Pavličević, Dragutin. 2007. Povijest Hrvatske, Naklada Pavičić, Zagreb, str. 491Eseš, Slavko. 1990. Vampiri maspoka Obnovljeni život, sv. 45., br. 1–2.Tito i Centralni komitet Partije izvršili su čišćenja i u Srbiji i Sloveniji, ali to nije imalo tako drastičan karakter kao u Hrvatskoj. Počela je tzv. "hrvatska šutnja". Provodio se teror prema Hrvatima kao političkim neprijateljima koji su željeli samo poštenije odnose unutar Jugoslavije. Progoni Hrvata izazvali su val velikosrpskog raspoloženja i demonizaciju svega hrvatskog., U socijalističkoj Jugoslaviji , pristupljeno 8. rujna 2012.
Do Hrvatskog proljeća Brojni hrvatski intelektualci ubijeni su (Križni put, Bleiburg, Daksa, Zagreb i dr.) ili su emigrirali u inozemstvo, gdje nastavljaju kulturno djelovanje (Vinko Nikolić, Viktor Vida, Antun Bonifačić i dr.).
Otpor unitarističkim strujama u jeziku vidljiv je u odbacivanju Novosadskog dogovora i okupljanju hrvatskih intelektualaca oko Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.)Hitrec, Hrvoje. 1999. Hrvatska povjesnica, Mosta, Zagreb, str. 201 i Sarajevske deklaracije.
Nakon Hrvatskog proljeća Nakon udara na vodstvo Saveza komunista Hrvatske krajem 1971. godine, jugoslavenske vlasti provodile su upokoravanje Hrvatske na način da je uspostavljena tzv. »hrvatska šutnja« koja je potrajala sve do 1989. godine: svako javno zauzimanje za hrvatski nacionalni interes tretiralo se kao zakonom kažnjivi nacionalizam.Dretvić Filakov, Mato. Josipovićev „glavni analitičar“ zaziva nove čistke. Podnaslov: Hrvatsko proljeće je zapravo bilo „sukob na ljevici“ između „unitarista“ i „progresista“, koje su protivnici proglasili „nacionalistima“ i tako se lakše obračunali s njima Hrvatski fokus, 15. travnja 2012. Cerovac, Ivan. Masovni pokret u Hrvatskoj 1971.godine politika.com, 16. srpnja 2007. U komunističkom sustavu mnogi su s lakoćom bili obilježeni kao »neprijatelji naroda« što je opravdavalo svaku vrstu represije nad njima - tijekom desetljeća socijalizma bilo je u Hrvatskoj, procjenjuje se, oko 130 tisuća političkih zatvorenika - i uskraćivanje ljudskih prava, poput prava na školovanje, zapošljavanje, putovanje u inozemstvo, objavljivanje knjiga i članaka.Esih o Hasanbegoviću, Glasnoviću, Vukovaru, Ovčari, lustraciji, Titu... 28. studenog 2016.
Progon hrvatskih disidenata u inozemstvu provodili su pripadnici Udbe, ubivši više desetaka Hrvata u inozemstvu (Stjepan Đureković, Bruno Bušić).
Izraz »hrvatska šutnja« također se koristi za službeni stav SKH za vrijeme razdoblja antibirokratske revolucije od 1987. do 1989. i propustu njegovog vodstva da javno osudi politiku Slobodana Miloševića.
Suvremena uporaba I nakon završetka socijalističkog razdoblja, ostao je termin »hrvatska šutnja« kao stereotipični izraz koji se povremeno koristi za Hrvate ili stanovnike Hrvatske koji su neskloni kritizirati vlast ili joj se suprotstavljati.
Vrela
Kategorija:Hrvatska u drugoj Jugoslaviji