Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini ili hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je pojam koji označava neravnopravanJazvić, Dejan: "Fahrudin Radončić: Europa ne gleda mirno na majorizaciju Hrvata", vecernji.ba, 11. lipnja 2012.Podrška apelu Stop majorizaciji/diskriminaciji Hrvata u BiH Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu , sszg.hr položaj Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda (Bošnjake i Srbe) i dodatno sustavnoPerić: Promemorija... smanjivanje prava Hrvata u toj državi. Ključni aspekt hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini jest nedostatak hrvatskih političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti predstavljaju osobe koje nemaju potporu hrvatskoga biračkog tijela, već su izabrane po volji političkih elita druga dva naroda. Andrew MacDowall: "Dayton Ain’t Going Nowhere", Foreign Policy, 12. prosinca, 2015.K., Krešimir: Što znači majorizacija Hrvata tzv. hrvatsko pitanje u BiH?, kamenjar.com, 11. listopada, 2014."Peticija protiv majorizacije Hrvata u BiH", tportal.hr, 10. veljače 2011. To je najčešće omogućeno raznim nametnutim pravnim i izbornim odredbama. Stalna nastojanja uvođenja građanskog ustroja umjesto poštovanja konstitutivnosti naroda u većinski bošnjačko-hrvatskom entitetu (FBiH) vode daljnjoj neravnopravnosti malobrojnijih Hrvata.
Tzv. hrvatsko pitanje i neravnopravnost Hrvata se prvenstveno očituje kroz izborni zakon koji omogućuje preglasavanje Hrvata, primjerice pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH (slučaj Komšić)Marko Barišić: "Nazire li se to novi pristup Hrvatske Bosni i Hercegovini?", tportal.hr, 12. ožujka 2016. ili u izboru zastupnika u gornji dom entitetskog parlamenta, kroz pravila koja Hrvatima ne jamče zaštitu svoje ravnopravnosti ni poštovanje njihove izborne volje, blokiranje uspostave javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku te dugogodišnju političku paralizu Mostara. Bosanskohercegovački Hrvati izražavaju i zabrinutost oko statusa hrvatskog jezika (koji je nominalno službeni), pokušaja ukidanja posebnog hrvatskog obrazovnog sustava te neravnomjerne financijske i gospodarske skrbi FBiH za većinski hrvatska područja.
Raskorak između ustavnog načela ravnopravnosti svih naroda na cijelom području države te stvarne kontrole/nadmoći većinskog naroda na području na kojem čini većinu navodi bh. Hrvate na traženje rješenja u federalizaciji BiH, odnosno, teritorijalizaciji svoje konstitutivnosti i autonomije uspostavom hrvatske federalne jedinice.Pavić, 2011a Pokušaji rješenja hrvatskog pitanja dogovorom tri naroda unutar BiH dosad nisu urodili plodom te su Hrvati BiH u veljači 2015. zatražili i održavanje međunarodne konferencije na kojoj bi se dogovorio preustroj zemlje u simetričnu federalnu državu. Hrvatski narodni sabor traži federalni ustroj BiH , Dnevni avaz, 28. veljače 2015.
Pozadina
minijatura|Potpisivanje Daytonskog sporazuma
Za vrijeme austro-ugarske uprave postojala je zajamčena zastupljenost pripadnika triju vjerskih zajednica u saboru BiH (1910. – 1914.). U Drugom svjetskom ratu deklaracijom ZAVNOBiH-a (vrhovnog tijela antifašističkog pokreta u BiH), na prvom zasjedanju u Mrkonjić Gradu 25. studenog 1943. Kao sastavna republika socijalističke Jugoslavije utemeljena je Bosna i Hercegovina koja "nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska" te kao "zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata".PRVO ZASJEDANJE ZAVNOBiH-a (zapisnik), Deklaracija Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, Odlomak 5, str. 73. Tijekom Rata u BiH (1992. – 1995.) tri naroda Bosne i Hercegovine, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, pokušali su osigurati svoju prevlast na područjima BiH u kojima su činili većinu ili značajnu manjinu.Pavić (2011a) Dok su Srbi organizirali Republiku Srpsku, Hrvati su osnovali Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu. Mirovni planovi (en) međunarodne zajednice za uređenje BiH predviđali su uspostavu teritorijalne autonomije - federalnih jedinica koje bi bile pod kontrolom pojedinog naroda. Na kraju rata, u listopadu 1995., bh. Hrvati su politički i vojno kontrolirali 25% (12.937 km2) teritorija.Cannon, P., The Third Balkan War and Political Disunity: Creating A Cantonal Constitutional System for Bosnia-Herzegovina, Jrnl. Trans. L. & Pol., Vol. 5-2 Potpisivanjem Daytonskog sporazuma i definitivnom nesimetričnom podjelom države na dva entiteta (većinski srpski i većinski bošnjački), Hrvati su ostali u neravnopravnom položaju, bez entiteta u kojem čine većinu. Giulio Venneri , Modelling States from Brussels?, Prosinac 2007. Bosanskohercegovački Hrvati su kao najmalobrojniji narod u BiH osobito ranjivi zbog činjenice da su u manjini u oba entiteta: RS u kojem su većina Srbi i FBiH u kojem su većina Bošnjaci. U RS Hrvati čine 2,5% stanovništva, a u FBiH 22%.
Državna razina Uvod Aneks (prilog, dodatak) 4 Daytonskog sporazuma je Ustav Bosne i Hercegovine. Članak V Ustava BiH glasi:Ustavni sud Bosne i Hercegovine - Ustav Bosne i Hercegovine prijevod na hrvatski jezik, pristupljeno 8. studenog 2018.
Najveći problem tog članka je u nedorečenosti i nedovršenosti, tj. u nerazumijevanju njegovog jezika. Piše da se u Predsjedništvo biraju predstavnici Hrvata, Srba i Bošnjaka, ali ne piše tko ih bira. Amerikancima tijekom mirovnih pregovora u Daytonu je bilo samorazumljivo da svatko bira svojega, ali mnogima u BiH očito nije.HRT Otvoreno - BiH će spasiti povratak Daytonu ili novo rješenje pristupljeno 8. studenog 2018. U državi skrpljenoj na temelju krhkog kompromisa predstavnika tri zaraćena naroda, tzv. građanske stranke (u sadašnjosti: Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, skr. SDP BiH, Demokratska fronta, Naša stranka) podržavaju unitaristički, građanski koncept koji negira te identitete, a u praksi se poklapa s nacionalističkom taktikom najbrojnijeg od tri naroda. "Građanske" stranke su od prvih poratnih izbora kandidirale svoje kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva.Nezavisne novine - Nino Raspudić: Treći entitet kao amanet ICG? pristupljeno 8. studenog 2018.
Na prvim poslijeratnim izborima održanim 1996. kandidat Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Krešimir Zubak je pobijedio s 330.477 glasova (88,70%) ispred Ive Komšića (37.684, 10,11%), kandidata Združene liste Bosne i Hercegovine, koju su činile Unija bosanskohercegovačkih socijaldemokrata (UBSD, nasljednica Markovićevog Saveza reformskih snaga Jugoslavije), SDP BiH (nasljednica Saveza komunista Bosne i Hercegovine), Hrvatska seljačka stranka Bosne i Hercegovine (HSS BiH, osnovana u Sarajevu 1993. kao protuteža HDZ-u), Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO, čelnici: Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović, istaknuti bošnjački intelektualci, uz Aliju Izetbegovića jedni od osnivača Stranke demokratske akcije) i Republikanska stranka (Republikanci, čelnik Stjepan Kljuić, član ratnog Predsjedništva RBiH).Bosnian Report No. 17 Noel Malcolm: Zapažanja na bosanske izbore studeni 1996. - siječanj 1997., Bosanski institut, London 1997. pristupljeno 8. studenog 2018.
Na sljedećim izborima, 1998. opet je pobijedio kandidat HDZ-a Ante Jelavić s 189.438 glasova (52,91%) ispred kandidata SDP-a Gradimira Gojera (113.961, 31,83%) i Krešimira Zubaka (40.880, 11,42%), iz Nove hrvatske inicijative (NHI).Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine (SIP BiH) - Rezultati izbora 1998. pristupljeno 8. studenog 2018. NHI su osnovali pojedini članovi HDZ-a iz srednje Bosne i Posavine, nezadovoljni ishodom V. općeg sabora HDZ-a iz svibnja 1998. i izborom Ante Jelavića za predsjednika stranke. Imali su podršku međunarodne zajednice.Aimpress.ch - Željko Ivanković: Zubak i Nova hrvatska inicijativa 19. lipnja 1998., Sarajevo, pristupljeno 8. studenog 2018. Visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH intervenirali su i smjenjivali izravno izabrane hrvatske članove Predsjedništva države. Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch u ožujku 2001. smijenio je hrvatskog člana Predsjedništva Antu Jelavića zbog pokušaja uspostave hrvatske federalne jedinice te je imenovao Jozu Križanovića (SDP BiH) na njegovo mjesto.
Na predsjedničkim izborima 2002., pobijedio je Dragan Čović (HDZ BiH) s 114.606 (61,5%) ispred Mladena Ivankovića Lijanovića (32.411, 17,4%) kandidata Ekonomskog bloka, koji su činile Hrvatska demokratska unija i Narodna stranka Radom za boljitak i Mije Anića (16.345, 8,7%) iz NHI-ja. Stranku Radom za boljitak su osnovali braća Lijanovići (vlasnici istoimene mesne industrije) uz podršku Američkog veleposlanstva u Sarajevu.SIP BiH - Opći izbori 2002. - konačni rezultati (Predsjedništvo, kratka verzija) pristupljeno 8. studenog 2018. Paddy Ashdown u ožujku 2005. smijenio je Dragana Čovića s mjesta hrvatskog člana Predsjedništva nakon iznošenja optužbi, ne čekajući pravomoćnu presudu. Čović je kasnije oslobođen svih optužbi.
Željko Komšić
Dva člana Predsjedništva BiH - bošnjački i hrvatski - biraju se na području FBiH. Svaki birač glasa ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana predsjedništva. No, birač sam odlučuje hoće li birati hrvatskog ili bošnjačkog člana predsjedništva. Kako je u FBiH brojčani omjer Bošnjaka i Hrvata 3:1, to ostavlja puno prostora za manipulacije. Na općim izborima 2006. i 2010. godine, kandidat SDP-a BiH, Željko Komšić, izabran je za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka.Imamović-Pirke, Emir: "Historijski promašaj Željka Komšića", Novosti, broj 582, 12. veljače 2011. Komšić nije pobijedio ni u jednoj većinski hrvatskoj općini u BiH. Ukupan broj Hrvata u FBiH procjenjuje se na 495.000; U BiH ima 48,4 posto Bošnjaka, 32,7 posto Srba i 14,6 posto Hrvata , Dnevni Avaz, 3. rujna 2014. Komšić je na izborima 2010. u FBiH osvojio 336.961 glasova birača, dok su svi ostali hrvatski kandidati zajedno dobili 230.000 glasova. Nadalje, glavnina Komšićevih glasova osvojena je u dominantno bošnjačkim područjima, dok je na područjima s hrvatskim stanovništvom dobio iznimno malo glasova: dobio je manje od 2,5% glasova u zapadnoj Hercegovini, primjerice na području općina Široki Brijeg, Ljubuški (0,8%), Čitluk, Posušje i Tomislavgrad, dok je u gotovo svim većinskim hrvatskim općinama osvojio manje od 10% glasova. Central Electorate Commission, results in municipalities, 2010 U većinski bošnjačkom mjestu Kalesija, u kojem živi svega 35 Hrvata, Komšić je dobio 7.033 glasova.Vukoja, str. 88.Bazdulj, Muharem: "Hit u bh. kinima: Popis II", oslobdjenje.ba, 15. listopada 2013. Bosanskohercegovački Hrvati otpočetka su Komšića smatrali nezakonitim i nelegitimnim predstavnikom te su ga vidjeli kao drugog bošnjačkog člana predsjedništva. International Crisis Group: Bosnia’s Future Europe, Report N°232 , 10. srpnja 2014. Za svog mandata Komšić je iznimno rijetko posjećivao većinski hrvatska područja u BiH te je u javnim nastupima uglavnom izbjegavao koristiti izraze na hrvatskom jeziku (primjerice, imena mjeseci).Intervju za hrvatske novinare nakon listopadskih izbora 2006. Tzv. "slučaj Komšić" uzrokovao je veliko nezadovoljstvo Hrvata u BiH te produbio njihovo nepovjerenje prema bh. institucijama. Luka Oreskovic: "Doing Away with Et Cetera", Foreign Policy. 30. listopada 2013. SDP BiH te dio bošnjačke javnosti opravdavaju legitimnost Komšićevog izbora za hrvatskog člana predsjedništva bošnjačkim glasovima činjenicom da je Komšić etnički Hrvat što je definitvno opovrgnuo Ustavni sud BiH Odluci Ljubić iz prosinca 2016.