Anafilaksija

mini|Angioedem na dječakovom licu. Izrazit otok zahvatio je vjeđe i dječak ih ne može otvoriti. Reakcija je nastala nakon izlaganja alergenu.

Anafilaksija (izraz dolazi od grčke riječi ἀνά ana,protiv, i φύλαξις phylaxis, zaštita) ozbiljna je alergijska reakcija koja počinje iznenada i može biti smrtonosna. Obično je popraćena nizom simptoma, uključujući svrab, osip, oticanje grla i nizak krvni tlak. Najčešći uzroci su ubodi kukaca, prehrambene namirnice i lijekovi.

Do anafilaktičke reakcije dolazi zbog oslobađanja bjelančevina iz određene vrste bijelih krvnih stanica. Ove su bjelančevine tvari koje mogu potaknuti ili pospješiti alergijsku reakciju. Njihovo oslobađanje može biti uzrokovano reakcijom imunosnog sustava ili nekim drugim uzrokom, nevezanim s imunosnim sustavom. Anafilaksija se dijagnosticira na temelju simptoma osobe i znakova. Lijek prvog izbora je injekcija adrenalina, koji se ponekad daje u kombinaciji s drugim lijekovima.

U svijetu oko 0,05 - 2% ljudi doživi anafilaktičku reakciju u nekom trenutku svog života. Čini se da se učestalost pojave povećava.

Znakovi i siptomi

Anafilaksija se obično manifestira brojnim i različitim simptomima u razdoblju koje se mjeri minutama ili satima. Simptomi u prosjeku nastupaju u roku od 5 do 30  minuta ako je uzrok tvar koja ulazi u tijelo izravno u krvotok (intravenski). Prosjek je 2 sata ako je uzrok hrana koju je osoba pojela.<refname=Rosen2010/> Najčešće zahvaćena područja obuhvaćaju kožu (80-90%), pluća i dišne puteve (70%), želudac i crijeva (30-45%), srce i krvne žile (10-45%), te središnji živčani sustav(10-15%). Obično su zahvaćena dva ili više ovih sustava.

Koža

Simptomi obično uključuju izdignute tvorbe na koži (urtike), svrbež, crvenilo lica ili kože ili oticanje usana. Osobe s potkožnim oteklinama (angioedem) mogu umjesto svrbeža osjetiti pečenje kože. U do 20% slučajeva može doći do oticanja jezika ili grla. Ostali simptomi mogu uključivati curenje iz nosa i oticanje sluznice na površini oka i očnih kapaka (konjunktive). Koža također može poprimiti modru boju (cijanoza) zbog nedostatka kisika.

Dišni sustav Simptomi i znakovi respiratornog sustava uključuju nedostatak daha, sipljivo disanje niske tonske visine (wheezing), ili piskavo teško disanje visoke tonske visine (stridor). Disanje niske tonske visine obično je posljedica grčeva mišića u donjem dijelu dišnih puteva (bronhijalni mišići). Disanje visoke tonske visine posljedica je oteklina u gornjim dišnim putevima, koje sužavaju dišne puteve. Mogu se pojaviti i promuklost, bol pri gutanju ili kašalj.

Srčani simptomi Zbog oslobađanja histamina iz određenih stanica u srcu može doći do nagle kontrakcije srčanih krvnih žila (spazam koronarnih aterija) .<refname=Cardio08/> Time se prekida dotok krvi do srca, što može uzrokovati odumiranje srčanih stanica(infarkt miokarda) ili do presporog ili prebrzog rada srca (srčana disritmija), ili srce može potpuno prestati kucati (srčani arest)..<refname=Review09/> Kod osoba koje već boluju od srčanih bolesti rizik djelovanja anafilaksije na srce je veći. Iako je ubrzan rad srca, zbog niskog krvnog tlaka, češći,<refname=Aus06/> u 10% ljudi koji pate od anafilaksije može se pojaviti sporo kucanje srca (bradikardija), popraćeno niskim krvnim tlakom. (Kombinacija sporog srčanog ritma i niskog krvnog tlaka poznata je kao Bezold-Jarischev refleks). Osoba može osjećati ošamućenost ili može izgubiti svijest zbog pada krvnog tlaka. Do ovog niskog tlaka može doći zbog širenja krvnih žila (distributivni šok) ili otkazivanja srčanih klijetki (kardiogeni šok). U rijetkim slučajevima, vrlo nizak krvni tlak može biti jedini znak anafilaksije.

Ostali simptomi Simptomi želuca i crijeva mogu uključivati grčeve u trbuhu, proljev i povraćanje. Osoba može biti konfuzna, može izgubiti kontrolu nad mjehurom, a može osjećati i bol u zdjelici koja se manifestira poput grčeva maternice. Proširenje krvnih žila oko mozga može uzrokovati glavobolje. Osoba također može biti tjeskobna ili imati osjećaj da umire.

Uzroci Anafilaksiju može prouzročiti reakcija tijela na gotovo svaku stranu tvar. Uobičajeni pokretači su između ostalog otrov od uboda ili ugriza kukaca, hrana i lijekovi. Prehrambene namirnice najčešći su pokretač u djece i mlađih osoba. Lijekovi i ubodi i ugrizi kukaca uobičajeniji su pokretači u starijih ljudi. Manje česti uzroci uključuju fizičke čimbenike, biološke agense (npr. sperma), lateks, hormonske promjene, prehrambene aditive (kao što su mononatrijev glutamat i bojila za hranu), te lijekove koji se nanose na kožu (lokalna primjena). Vježbanje ili temperatura (visoka ili niska) također mogu potaknuti anafilaksiju tako što potiču oslobađanje kemijskih tvari iz određenih stanica tkiva (poznatih kao mastociti), koje zatim iniciraju alergijsku reakciju. Anafilaksija uzrokovana vježbanjem često je povezana i s konzumiranjem određenih namirnica. Ako se anafilaksija javi tijekom primanja anestezije, najčešći uzroci su neki lijekovi kojima se inducira paraliza (neuromuskularni blokatori), antibiotici i lateks. U 32-50% slučajeva uzrok je nepoznat (idiopatska anafilaksija).

Hrana Mnoge namirnice mogu pokrenuti anafilaktičku reakciju, čak i kad se hrana uzima po prvi put. U zapadnim kulturama najčešći uzroci su konzumiranje ili doticaj s kikirikijem, pšenicom, orašastim plodovima, školjkama, ribom, mlijekom i jajima. Na Bliskom istoku čest je pokretač sezam. U Aziji anafilaksiju često uzrokuju riža i slanutak. Teški slučajevi obično su posljedica konzumiranja hrane, no neke osobe imaju ozbiljnu reakciju i kad poketač samo dotakne neki dio tijela. Djeca mogu "prerasti" svoje alergije. Do dobi od 16 godina, 80% djece s anafilaksijom na mlijeko ili jaja i 20% s jednim slučajem anafilaksije na kikiriki mogu jesti ove namirnice bez problema.

Lijekovi Svaki lijek može izazvati anafilaksiju. Najčešći su pokretači β-laktamski antibiotici (kao što je penicilin), a zatim aspirin i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID). Ako je osoba alergična na jedan od NSAID lijekova obično može koristiti neki drugi, bez izazivanja anafilaksije. Ostali česti uzroci anafilaksije su kemoterapija, cjepiva, protamin (nalazi se u spermi), te lijekovi na bazi bilja. Neki lijekovi, uključujući vankomicin, morfij i lijekove koji se koriste za poboljšanje rendgenskih slika (radiokontrastna sredstva), izazivaju anafilaksije time što oštećuju određene stanice u tkivu i tako potiču oslobađanje histamina (degranulacija mastocita).

Učestalost reakcija na lijekove dijelom ovisi o tome koliko često se lijek daje, a dijelom i o načinu na koji lijek djeluje u tijelu. Anafilaksija na peniciline ili cefalosporine javlja se tek nakon što se ovi vežu za proteine u tijelu, a neki se vežu lakše od drugih. Anafilaksija na penicilin javlja se na svakih 2.000 do 10.000 liječenih osoba. Smrt se bilježi u manje od jedne na svakih 50.000 liječenih osoba. Anafilaksija na aspirin i nesteroidne protuupalne lijekove javlja se otprilike u jedne na svakih 50.000 osoba. Ako netko ima reakciju na peniciline, rizik od reakcije na cefalosporine je veći, ali je još uvijek manji od 1:1000. Stariji lijekovi koji su se koristili za poboljšanje rendgenskih slika (radiokontrastna sredstva) izazivali su reakcije u 1% slučajeva. Novija sredstva niže osmolarnosti izazivaju reakcije u 0,04% slučajeva.

Otrov Otrov od uboda ili ugriza kukaca kao što su pčele i ose (Hymenoptera) ili stjenice (Triatominae) može uzrokovati anafilaksiju. Ako osoba ima povijest reakcije na otrov, i to jače od tek lokalne reakcije oko mjesta uboda, ima veći rizik za anafilaksiju u budućnosti. Međutim, polovica ljudi koji umiru od anafilaksije nisu imali prethodnu proširenu (sustavnu) reakciju.

Čimbenici rizika Osobe s atopijskim bolestima poput astme, ekcema ili alergijskog rinitisa, podliježu povećanom riziku od anafilaksije na hranu, lateks i radiokontrastna sredstva. Te osobe nemaju veći rizik od reakcije na lijekove u injekcijama ili ubode kukaca. Jedno ispitivanje djece s anafilaksijom pokazalo je da je 60% njih imalo povijest prethodnih atopijskih bolesti. Više od 90% djece koja umiru od anafilaksije boluje od astme. Osobe koje pate od poremećaja uzrokovanih prevelikim brojem mastocita u tkivu (mastocitoza) ili osobe višeg imovinskog statusa u rizičnijoj su skupini. Što je više vremena prošlo od posljednje izloženosti alergenu koji je izazvao anafilaksiju, to je manji rizik od nove reakcije.

Mehanizmi Anafilaksija je teška alergijska reakcija koja počinje naglo i utječe na mnoge tjelesne sustave. Do nje dolazi zbog oslobađanja upalnih medijatora i citokina iz mastocita i bazofila. Njihovo oslobađanje u pravilu je posljedica reakcije imunosnog sustava, ali može biti uzrokovano i oštećenjem tih stanica koje nije u vezi s nekom imunosnom reakcijom.

Imunosni

Ako je anafilaksa uzrokovana imunosnom reakcijom, imunoglobulin E (IgE) veže se na strani materijal koji pokreće alergijsku reakciju (antigen). Kombinacija veze IgE na antigen aktivira FcεRI receptore na mastocitima i bazofilima. Mastociti i bazofili reagiraju oslobađanjem upalnih medijatora, poput histamina. Ovi medijatori pojačavaju kontrakciju glatkih mišića bronhija, uzrokuju širenje krvnih žila (vazodilatacija), povećavaju istjecanje tekućine iz krvnih žila, i oslabljuju rad srčanog mišića. Postoji i imunosni mehanizam koji se ne oslanja na IgE, ali nije poznato djeluje li on u ljudskom organizmu.

Neimunosni Kad anafilaksija nije uzrokovana imunosnim odgovorom tijela, reakcija je rezultat nekog agensa koji izravno oštećuje mastocite i bazofile, zbog čega oni oslobađaju histamin i druge tvari koje se obično povezuju s alergijskom reakcijom (degranulacija). Čimbenici koji mogu oštetiti te stanice su kontrastna sredstva za rendgenske zrake, opioidi, temperatura (visoka ili niska) i vibracija.

Dijagnoza Anafilaksija se dijagnosticira temeljem kliničke slike. Ako se u roku od nekoliko minuta/sati nakon izloženosti alergenu javi jedno od sljedeća tri stanja, vrlo je vjerojatno da osoba ima anafilaksiju: Zahvaćenost kože ili sluznice tkiva plus ili teškoće s disanjem ili nizak krvni tlak Dva ili više od sljedećih simptoma:- a. Zahvaćenost kože ili sluznice b. Respiratorni problemi c. Nizak krvni tlak d. Gastrointestinalni simptomi Nizak krvni tlak nakon izloženosti poznatom alergenu

Ako osoba loše reagira na ubod kukca ili na lijek, za dijagnosticiranje anafilaksije mogu biti korisni krvni testovi na triptazu ili histamin (koje otpuštaju mastociti). Međutim, ovi testovi nisu od velike koristi ako je uzrok hrana ili ako osoba ima normalan krvni tlak, a temeljem njih ne može se isključiti dijagnoza anafilaksije.

Klasifikacija Tri su osnovne klasifikacije anafilaksije. Anafilaktički šok nastaje kad dođe do širenja krvnih žila po cijelom tijelu (sustavna vazodilatacija), što uzrokuje pad krvnog tlaka na vrijednosti koje su najmanje 30% niže od uobičajene vrijednosti tlaka kod određene osobe, ili 30% ispod standardnih vrijednosti. Bifazna anafilaksija dijagnosticira se kad se simptomi ponove u roku od 1-72 sata a da osoba nije imala novi kontakt s alergenom koji je uzrokovao prvu reakciju. U nekim ispitivanjima tvrdi se kako se u čak 20% slučajeva anafilaksije radi o bifaznoj anafilaksiji. Ako se simptomi vrate, to obično biva u roku od 8 sati. Druga reakcija liječi se na isti način kao i izvorna anafilaksija. Pseudoanafilaksija ili anafilaktoidne reakcije su stariji nazivi za anafilaksiju koja nije uzrokovana alergijskom reakcijom nego izravnim oštećivanjem mastocita (degranulacija mastocita). Sadašnji naziv koji koristi Svjetska alergološka organizacija je "neimunosna anafilaksija" (non-immune anaphylaxis). Neki preporučuju da starije nazive više ne bi trebalo rabiti.

Alergološka testiranja