Smrdljika (primorska smrdljika, lat. Pistacia terebinthus), biljka iz porodice Anacardiaceae (rujevke ili vonjače) raste u sloju grmlja primorske zimzelene šume do 700 metara visine, a cvjeta od travnja do srpnja. Neugodnog je mirisa. Njoj je srodna prava tršlja ili Pistacija (Pistacia vera), koja se uzgaja u zemljama azijskog Sredozemlja. Plodovi ove ˝pistacije˝ su jestivi ali gorkastog okusa, promjera oko 8 mm. i ne toliko kvalitetni kao kod vrste P. vera. Ime Terebinthus je staro klasično ime za terebint, preko latinskog i grčkog, povezano s biljkama iz roda Pistacia koje daju smolu/terpentin. Dakle, Pistacia terebinthus je doslovno “pistacija terebint”. Opis Pistacia terebinthus L. listopadni je grm ili manje stablo iz porodice Anacardiaceae. Obično naraste 2–6 m, ali u povoljnim uvjetima može doseći i oko 12 m. Prirodno je sredozemna vrsta; Kew/POWO je vodi kao prihvaćenu vrstu, rasprostranjenu u Sredozemlju, od sjeverne Afrike i južne Europe do zapadne Azije. Raste uglavnom u suptropskom biomu.Useful Temperate Plants, pristupljeno 3. lipnja 2026.
U Hrvatskoj je smrdljika domaća vrsta. Rasprostranjena je od Istre preko hrvatskog primorja, Dalmacije i Dalmatinske zagore do krajnjeg juga. Raste na sunčanim, suhim, toplim, kamenitim i stjenovitim terenima, u makiji i šikarama eumediteranske i submediteranske zone.Agronomski glasnik , pristupljeno 3. lipnja 2026.
Listovi su izmjenični i neparno perasto sastavljeni, najčešće s 3–9 kožastih liski. Os lista nije okriljena, što je korisno za razlikovanje od nekih srodnih vrsta. Cvjetovi su sitni, smećkasti do crvenkasti, u razgranjenim cvatovima, a biljka je dvodomna, s muškim i ženskim cvjetovima na odvojenim jedinkama. Plod je mala koštunica, najprije crvenkasta, poslije smeđa, obrnutojajasta, spljoštena i kratko ušiljena.Pistacia terebinthus, pristupljeno 3. lipnja 2026. Biljka je smolasta i aromatična; iz nje se dobivala terpentinasta smola, a zbog jakog mirisa u hrvatskom se naziva smrdljika. Galerija
Sinonimi Homotipski: Pistacia crassifolia Salisb. in Prodr. Stirp. Chap. Allerton: 172 (1796), nom. illeg. superfl. Terebinthus vulgaris Dum.Cours. in Bot. Cult., ed. 2. 6: 222 (1811) Heterotipski: Lentiscus terebinthus Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 153 (1891) Lentiscus vulgaris Garsault in Fig. Pl. Méd.: t. 87 (1764), opus utique rej. Pistacia palaestina Boiss. in Diagn. Pl. Orient. 9: 1 (1849) Pistacia terebinthina St.-Lag. in Ann. Soc. Bot. Lyon 7: 132 (1880), orth. var. Pistacia terebinthus var. angustifolia Lecoq & Lamotte in M.Lamotte, Prodr. Fl. Plat. Centr. 1: 180 (1877) Pistacia terebinthus var. heterophylla DC. in J.B.A.M.de Lamarck & A.P.de Candolle, Fl. Franç., éd. 3. 6: 585 (1815) Pistacia terebinthus var. macrocarpa Zohary in Palestine J. Bot., Jerusalem Ser. 5: 209 (1952) Pistacia terebinthus var. oxycarpa Zohary in Palestine J. Bot., Jerusalem Ser. 5: 209 (1952) Pistacia terebinthus subsp. palaestina (Boiss.) Engl. in A.L.P.P.de Candolle & A.C.P.de Candolle, Monogr. Phan. 4: 290 (1883) Terebinthus communis Dum.Cours. in Bot. Cult. 3: 575 (1802) Izvori
Kategorija:Pistacija