Jugoplastika je naziv za bivšu hrvatsku tvrtku sa sjedištem u Splitu. Bavila se proizvodnjom tenisica, torbi, prijenosnih hladnjaka, jakni, autodijelova, lutaka, igračaka, sportske opreme i brodica. U 40 godina svog postojanja kao „Jugoplastika“ do raspada Jugoslavije zapošljavala je radnika. U tvrtki je radilo oko 80 % žena s područja grada Splita. Godine 1990. ostvarila je prihod od 350 milijuna američkih dolara. Krilatica tvrtke je glasila: „Marka za cijelu obitelj”.
Povijest Jugoplastika je registrirana 23. studenoga 1952. godine na Trgovačkom sudu u Splitu kao tvrtka u društvenom vlasništvu za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda. Osim četiri tvornice (radnih organizacija), „Jugoplastika“ je imala i tvornicu na ulazu u Solin, nekoć poznatu radnu organizaciju „Autodijelovi“, danas „AD Plastik“, jedini opstali pogon „Jugoplastike“ koji je 1993. izdvojen iz matice i privatiziran po modelu radničkog dioničarstva.
Pogone nije imala samo u Splitu. Oni su bili dislocirani po cijeloj Dalmaciji, čime je „Jugoplastika“, točnije njezin tadašnji direktor Dinko Kuzmanić, bila tvorcem jedinstvene gospodarske politike razvoja Dalmacije po načelu tzv. „obalnoga gospodarstva”. Pogoni konfekcije u Sinju imali su 500 radnika. Galanterijska galvanizacija u Muću brojila je 250 radnika, tvornice obuće u Zadru i Benkovcu 1000 radnika. Tvornica iz Benkovca proizvodila je isključivo za tržište Zapada. Tvornica iz Benkovca odjeću je proizvodila u kooperaciji s vodećim europskim brendovima sportske odjeće, njemačkim „Salamanderom“ i „Adidasom“, te francuskim „Rondinoom“, koji je tada nosio titulu „europskog kralja kućnih papuča”.
Grupa Jugoplastika je godišnje za „Adidas” proizvela četiri i pol milijuna sportskih torbi godišnje. Solinska tvornica autodijelova proizvodila je dijelove za kragujevačku tvornicu automobila „Zastavu“, za francuske „Citroen“ i “Renault”, njemački „Volkswagen“, rusku „Ladu”, rumunjsku „Daciju”, talijanski „Fiat“.
Pogoni ove splitske tvrtke strateški su se raširili po srednjodalmatinskom otočju. Na Šolti, u Rogaču, bili su pogoni vakumirane galanterije (lopte, igračke) i 250 radnika. U Starom Gradu na Hvaru 200 radnika proizvodilo je plastičnu dugmad, a u Visu su radili pogoni konfekcije u kojem je radilo 300 radnika. U Makarskoj su bili pogoni za proizvodnju plastičnih profila od PVC-a s 300 radnika. Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, 300 radnika radilo je u pogonima konfekcije.
Od gotovo 13 000 radnika „Jugoplastike“, njih čak 10 tisuća izravno je radilo u proizvodnji. Svi pogoni „Jugoplastike“ imali su vlastite restorane tzv. „društvene prehrane”.
„Jugoplastika“ je, osim izvoza na Zapad, izvozila i na Istok, uključujući i SSSR, što je bio i uvjet saveznog zakona o vanjskoj trgovini koji je dopuštao kvotu izvoza na istočno tržište samo tvrtkama koje izvoze i na Zapad.
Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske, „Jugoplastika“ je prešla u državno vlasništvo. 1990-ih mijenja se ime marke u „Diokom“ te dolazi do pada prodaje na zapadnom tržištu, pogotovo u Njemačkoj i Francuskoj.
Zbog toga je tvrtka 2000. godine išla u stečaj s 2363 radnika. Nekretnine su rasprodavane do 2006. godine, a glavni proizvodni kompleks na splitskoj Brodarici preuzeo je 2003. trgovački poduzetnik Željko Kerum, koji je tamo, nakon rušenja tvornice eksplozivom, otvorio trgovački centar Joker. Na mjestu nekadašnje Jugoplastike, čija su postrojenja minirana 2004. godine, danas se nalaze tzv. POS-ovi stanovi s pratećim sadržajima, hotel Atrium i trgovački centar Joker.
Tvrtke koje su bile proizvodne cjeline Jugoplastike su "Obuća", "Konfekcija", "Galanterija", "Termoplastika" i "Autodijelovi" od kojih su četiri likvidirane. Opstali su jedino „Autodijelovi” koji su nastavili poslovati kao AD Plastik, s oko 1000 radnika. U studenom 2006. godine tada „Novi Diokom” brisan je iz sudskog registra.
Poznatiji proizvodi Jugoplastika 580 - brod Pasara - brod Lutke „Bili”, „Žutko”, djelo dugogodišnjeg dizajnera lutaka u Jugoplastici Zdenka Milišića.I. Profaca/ EPEHA: Tko nije imao Vučka?, Slobodna Dalmacija, 9. srpnja 2008. Pristupljeno 23. kolovoza 2017.
Trgovina „Jugoplastika“ je imala vlastitu trgovačku mrežu od 180 prodavaonica u svim jugoslavenskim republikama u kojoj je radilo više od 1300 radnika, a zbog velike palete od 3200 vrsta proizvoda, razvila je i vlastitu prodajnu mrežu. Imala je i četiri robno-distributivna centra u Ljubljani, Sarajevu, Nišu i Skoplju. U svim glavnim gradovima saveznih republika Jugoplastika je imala trgovačka predstavništva s oglašavanjem i trgovačkim putnicima (danas komercijalistima).
Tvornice Dubrovnik Metković - odjevni predmeti Biserka - igračke Komiža - brodovi Gradac - brodovi Zadar Stari Grad - dugmad
Sponzoriranje Jugoplastika Split
Vidite i: Dodatak:Popis velikih gospodarskih subjekata iz Splitsko-dalmatinske županije
Vrela
Vanjske poveznice
Kategorija:Hrvatske proizvodne tvrtke Kategorija:Povijest Splita