Spoleto je grad i istoimena općina u središnjoj Italiji; četvrti po veličini u talijanskoj pokrajini Perugia (Umbrija). Nalazi se u jugoistočnom dijelu Umbrije, oko 60 km od Peruggije, na strmoj padini iznad koje se uzdižu središnji Apenini.

U svibnju 2026. godine Spoleto je brojao 35.802 stanovnika na površini od 348,14 km², što je činilo 102,84 stanovnika/km².Bilancio demografico mensile anno 2026 (dati provvisori), demo.istat.it, ISTAT Pristupljeno 9. rujna 2026.

Grad je sjedište nadbiskupije Spoleto-Norcia, zdravstvenog okruga i suda, a zbog svog geografskog položaja ima snažne povijesne i kulturne veze s Valnerinom i pokrajinom Terni. Općina je vodeće tijelo društvene zone Umbrije br. 9.

U Spoletu je i Bazilika San Salvatore, ranokršćanska bazilika iz 4. – 5. st. koju su Langobardi obnovili i jako proširili u 8. st., a koja je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi od 2011. godine kao dio baštine „Langobardi u Italiji”.

U povijesnom središtu nalaze se i antičko rimsko kazalište, te barokno kazalište Caio Melisso i kazalište Nuovo Gian Carlo Menotti, koje je UNESCO 2026. godine proglasio mjestom svjetske baštine, zajedno s devet drugih kazališta u središnjoj Italiji (Kazališta u talijanskom stilu kondominija).The system of Italian-style condominio theatres of the 18th and 19th centuries in Central Italy, službene stranice UNESCO-a Pristupljeno 10. kolovoza 2026.

Povijest mini|lijevo|Pogled na Spoleto i dolinu Valnerina. mini|lijevo|Utvrda Rocca Albornoziana i starorimski most Najraniji tragovi naselja iz brončanog doba nađeni su na brežuljku Sant'Elia odmah iznad današnjeg grada. Od kraja 8. stoljeća prije Krista Spoleto je bio najvažniji centar moći u južnoj Umbriji, o čemu svjedoči bogata vladarska nekropola Piazza d'Armi.Spoleto prije 2700 Pristupljeno 20. siječnja 2016.

Grad Spoletium se prvi put spominje kao kolonija 241. pr. Kr. God. 217. prije Krista Spoletium je napao Hannibal kojega su stanovnici otjerali. Za drugog punskog rata grad je bio saveznik Rima. Tijekom građanskog rata stradao je i od vojske Gaja Marija i Sule. Sula ga je osvojio 82. godine prije Krista i od tada je grad je postao municipij sa stalnim garnizonom. U prvom stoljeću Spoleto je postao središte biskupije.

Emilijan, kojega su u Moeziji njegovi vojnici proglasili za cara, ubijen je ovdje 253. godine, neposredno prije početka borbe protiv njegova suparnika Valerijana. Temelji biskupskog sjedišta u Spoletu datiraju iz 4. stoljeća. Tijekom vandalske invazije i gotičkih ratova, grad je bio važno uporište.

Tijekom Langobarda Spoleto je postao glavni grad neovisnog Vojvodstva Spoleto (oko 570.). Grofica Matilda od Toskane ga prisvaja svom vojvodstvu 1079. god., kao dar od pape Grgura VII. God. 1155. grad je uništio Fridrik I. Barbarossa. Naposljetku je 1213. god. grad osvojio papa Grgur IX. koji ga prisvaja Papinskoj Državi.

God. 1809. grad je postao prefektura (sjedište županije) francuskog odjela Trasimene. Osvajaju ga talijanski vojnici 1860. godine.

Znamenitosti

Srednjovjekovni grad slikovito je smješten na obronku, kojim dominira masivna tvrđava (Rocca Albornoziana), izgrađena između 1355. i 1364. na mjestu bivše citadele vojvoda od Spoleta. Spoletska katedrala (posvećena 1198., obnovljena 1634.–1644.), osim osam gotičkih rozeta i velikog mozaika iz 1207., poznata je po svojoj veličanstvenoj fresci Vjenčanje Djevice Fra Filippa Lippija, koji je pokopan u ovoj crkvi.

Među starijim spomenicima sačuvan je važan akvadukt, dug 206 m i visok 81 m, šreko kojega je 1364. godine izgrađen srednjovjekovni most preko rijeke. Tu su i „Krvavi most” iz 1. stoljeća prije Krista, ruševine predrimskih i rimskih utvrda, antičko kazalište (djelomično obnovljeno) i Druzov luk (23. pr. Kr.) uz ruševine antičkog hrama. Postoje mnoge antičke crkve čiji je točan datum izgradnje često predmet znanstvenih rasprava: San Salvatore (5. ili 8. stoljeće), Santa Eufemija (10. stoljeće), San Pietro (13. stoljeće), San Gregorio (12. stoljeće), San Ponziano.

Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Spoletu to je Bazilika San Salvatore, ranokršćanska bazilika iz 4. – 5. st. koju su Langobardi obnovili i jako proširili u 8. st. Ona je trobrodna crkva s trostrukim svetištem iznad kojeg je osmerokutni svod, dok je apsida polukružna i okružena s dvije prostorije, tako da izvana imaju zajednički ravan zid. Pročelje s polustupovima i tri portala ukrašena antičkim motivima joj je sačuvano u izvornom obliku.

Teatro Nuovo Gian Carlo Menotti u Spoletu je otvoreno 1864. godine prema nacrtu arhitekta Irenea Aleandrija. Jedno je od mjesta održavanja Festivala dvaju svjetova i 2026. godine upisano je na popis mjesta svjetske baštine u Italiji kao jedno od 10 Kondominijskih kazališta u talijanskom stilu.

Stanovništvo

Etničke skupine

Izvori

Vanjske poveznice

Službena stranica grada Spoleta

Kategorija:Spoleto