mini|desno|275px|Breznica Našička: Crkva Sv.Martina.
Breznica Našička je naselje u Hrvatskoj, regiji Slavoniji u Osječko-baranjskoj županiji i pripada općini Koški.
Zemljopisni položaj Breznica Našička se nalazi uz državnu cestu D2 (Podravsku magistralu), željezničkoj pruzi Osijek – Našice, 10 km istočno od Našica i 40 km zapadno od Osijeka, te zapadno od mjesta Niza (3 km), a istočno od mjesta Jelisavca (3 km) u nizini istočnohrvatske ravnice. Selo se nalazi na 99 metara nadmorske visine. Pripadajući poštanski broj je 31225, a telefonski pozivni 031, registarska pločica vozila NA (Našice). Površina katastarske jedinice naselja Breznica Našička je 11,28 km. U selu se nalaze četiri ulice, najveća je Osječka ulica koja se proteže u smjeru istok - zapad uz prugu i državnu cestu D2 u dužini 3300 metara, ulica Kralja Zvonimira u kojoj se nalazi nogometni stadion, te Slavka Kolara i najmlađa ulica Ante Starčevića.
Stanovništvo
Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. godine u Breznici Našičkoj je živjelo 617 stanovnika u 220 kućanstva.Popis stanovništva 2011. DZS. Pristupljeno 14. ožujka 2018. Povijest naselja Od nastanka sela do 1900. godine Na ovom području u srednjem vijeku spominju se kašteli u Našicama, Koški, Podgoraču, te Subotica nedaleko Luga Subotičkog. Pod turskom vlašću ovo područje nalazi se od 1532. do 1687. Povlačenjem turske vojske povlači se i stanovništvo muslimanske vjere. Ovo područje turska vojska napušta bez otpora, a prilikom povlačenja zapaljeni su crkva i samostan Sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Početkom 18. stoljeća ovo područje je slabo naseljeno, većinom prevladavaju šume uz močvarna područja. Od toponima iz tog doba spominju se rijeka Breznica, bara Breznica, Obod bara, Ordani (Ordanjska) bara, bara Jasenovica i dr. Lokacija bare Breznica nije točno locirana, ali vjerojatno se nalazila na površinama današnjih ribnjaka. Također spominje se i franjevačka livada Gregačica koja se je prostirala od franjevačkog samostana u Našicama prema istoku preko današnjeg naselja Breznice, preko rijeke Breznice i završava na istočnom dijelu današnjeg sela Niza. U to doba oko 3/4 površina našičkog vlastelinstva, u koje je spadala i Breznica, čine šume i močvare. Između 13. i 15 stoljeća, a prema istraživanju arheologa uz potok Lapovac, južno od željezničke pruge i prvih kuća na zemljišnim parcelama table Netovo pronađeno je nalazište 2003. Pretpostavka da se tu nalazilo selo Bodugazunfalua ili Wostiarouch ili čak dva sela vrlo blizu jedno drugom. Na nalazištu pronađeno je više ulomaka razne keramike. Vjerojatno nakon odlaska Turaka sela su opustjela. Rezultati pregleda općina_Nasice i Koška 2015_godine. Također iz toga doba točnije 1684. u bečkom arhivu spominje se bitka kod Breznice na pola puta između Osijeka i Slatine. Feldmaršal grof Leslie nakon oslobađanja Virovitice od Turaka, proganja slavonskog pašu bega Czerneka. U boju kod Breznice (vjerojatno današnjeg potoka) je potukao tursku vojsku, ali nakon pobjede se vraća na početne položaje. Der Feldzug gegen die Turken im jahre 1684. Ovi krajevi bivaju oslobođeni od turske okupacije nekoliko godina kasnije u velikoj oslobađajućoj akciji pod vodstvom Eugena Savojskog 1687. Ovo područje turska vojska napušta bez otpora, a prilikom povlačenja zapaljeni su crkva i samostan Sv. Antuna Padovanskog u Našicama. U prvoj polovici 18. stoljeća nije bilo nekih većih doseljavanja novih stanovnika jer su se još vodile borbe s Turcima na istočnim granicama tada Austro- Ugarske monarhije, a bilo je i turskih provala i pljačkanja stanovništva. Sredinom stoljeća zabilježena je i velika kuga. 1734. ovo područje kupuje grof Pejačević, te se nastanjuju u Našicama i postaju jedna od najuglednijih obitelji u tadašnjoj Slavoniji. 1737. probijena je cesta od Našica prema Osijeku u približno današnjem profilu, a 1810. je nasipana kamenom zbog močvarnih područja ovog kraja. U drugoj polovici 18. stoljeća grof Pejačević u nedostatku radne snage naseljava nove stanovnike za potrebe krčenja šuma i stvaranja novih poljoprivrednih površina. Kako nije bilo domaćeg stanovništva naviknutih krčenju šuma grof na našičko područje naseljava Nijemce a kasnije krajem 19. stoljeća i Slovake u Jelisavac i Markovac Našički. Naseljava dva sela Nijemcima, većinom iz Bačke u Breznicu i Velimirovac. Zanimljivo da Nijemci prvo stižu u Bačku i to dolaze Dunavom koji je bio plovan od Ulma. U nedostatku puteva Dunav je tada bio najsigurnija i najbrža prometnica. Tadašnje vlasti Austro-Ugarske na čelu s caricom Marijom Terezijom potiču naseljavanje ovih krajeva, nakon što su Turci protjerani, plaćanjem puta od Beča. Većina novodošlih Nijemaca vuku korijene iz Švapske pokrajine u današnjoj južnoj Njemačkoj i zato kod lokalnog stanovništva nose naziv Švabi. Prvi stanovnici spominju se oko 1770. na današnjim prostorima, a što je vidljivo iz podataka Franjevačkog samostana u Našicama kroz krštene i vjenčane stanovnike. Prve obitelji koje su naselile ovo područje su: Ludwig, Maroth (kasnije Marod), Missbrener, Matkovitch, Skrbatz (Škrbac), Schulmeister, Schumacher, Janos, Staucher, Kungl, Gajer, Blasko, Rilling, Schneiderbeck, Eberhardt, Divjanovich, Nuss i dr. Neka prezimena kroz njihove potomke susrećemo i danas u selu. Breznica je za razliku od Velimirovca, koji je bio naseljen protestantima, naseljena katolicima. Selo nosi ime Njemačka Breznica jer bila pretežito nastanjena Nijemcima, a ime Breznica pretpostavlja se je zbog imena rijeke Breznice koji protječe istočno od naselja. Svi novo pridošli stanovnici sklapaju ugovore s grofom Pejačevićem, a s tim ugovorima je točno određeno pod kojim uvjetima stanovnici Breznice koriste zemljište i površine koje moraju krčiti. 1857. u prvom popisu stanovništva Austro-Ugarske monarhije u Breznici je popisano 432 osobe. 1880. popisano je 444 osobe u 80 kuća, isti podatak se nalazi u šematizmu Zagrebačke nadbiskupije koji su uradili Franjevci iz Našica. Krajem 19. stoljeća u Breznicu dolaze i prve hrvatske obitelji. 1893. u rad je puštena pruga Virovitica- Našice-Osijek. 1900. selo ima 585 stanovnika. Tih godina stanovnici tadašnje Breznice prelaze rijeku Breznicu i naseljavaju područje od kojeg će 1900. nastati selo Niza.
mini|desno|240px|Breznica Našička 1918.
0d 1900. godine do kraja Drugog svjetskog rata mini|desno|200px|Popis poginulih Brezničana u 1. svjetskom ratu Tijekom Prvog svjetskog rata na ovom području nisu vođene bitke, ali većina vojno sposobnih je bila mobilizirana i poslana na razne bojišta. Najveći broj mještana je bio mobiliziran u sklopu 78. osječke pješačke pukovnije i 28. osječke domobranske pješačke pukovnije koje su se borile u Galiciji u današnjoj zapadnoj Ukrajini, ali i na drugim bojištima. Posebno su bile teške zadnje dvije godine rata zbog nedostatka hrane i raznih bolesti. Na uglu Osječke ulice i ulice Kralja Zvonimira u donjem dijelu raspela nalazi se popis mještana poginulih u Prvom svjetskom ratu. U razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, zbog lakšeg transporta drva iz šuma, gradi se uskotračna željeznica, tzv. Gutmanova, u okolnim šumama koja je većinom u vlasništvu pilane iz Đurđenovca. Grof Pejačević povezuje željeznički kolodvor u Breznici uskotračnom prugom sa svojim ribnjakom koji je osnovao 1905. Poslije 1920. godina nekoliko obitelji njemačke nacionalnosti odlazi iz Breznice zbog nepoštivanja sklopljenih ugovora s grofom tj. neplaćanja zakupnine. 1921. pri prvom popisu u Kraljevini Jugoslaviji Breznica ima 611 stanovnika. Nakon što je većina otkupila svoja zemljišta počelo se razmišljati i o izgradnji društvenih i vjerskih objekata. Tako 1923. izgrađen zvonik sa zvonom teškim 93 kilograma posvećen Sv.Martinu. Tih godina a zbog sklapanja brakova između mladih ljudi naseljavaju se i stanovnici slovačke nacionalnosti u Breznici. 1936. godine Breznica ima 715 stanovnika po popisu franjevaca ali ta je godina značajna jer od te godine ukinut naziv Njemačka Breznica i uveden Našička Breznica. 1937. godine završena je izgradnja crkve koje je posvećena Sv. Martinu, a posvetio ju je o. Teofil Harapin.
mini|desno|240px|Breznica Našička: Crkva Sv.Martina 1937