Dino Pešut (Sisak, 24. veljače 1990.), hrvatski dramaturg, dramatičar i romanopisac.
Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je 2009. godine. Od 2011. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u kazalištima u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, a 2024. zapošljava se kao kućni dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Kao dramatičar debitira 2013. godine dramom Pritisci moje generacije koju je u HNK Split postavio slovenski kazališni redatelj Samo M. Strelec.
Godine 2015. praizvedena je njegova drama (Pret)posljednja panda ili statika u režiji Saše Božića i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je dobila vrlo dobre kritike, pa je tako kritičar Tomislav Čadež zaključio "Pešut je 25-godišnjak i već se za njega može napisati da je zbilja pisac. Talentiran je, što znači da ima, što se kaže, rečenicu, a njegovi likovi unutarnji život." Predstava je bila rado gledana, a gostovala je i na nekoliko prestižnih festivala. Drama je postavljena i u prestižnom bečkom kazalištu Burgtheater, te u Srbiji.
Nekoliko godina živi u Berlinu, te ostvaruje brojne suradnje s njemačkim kazalištima. 2018. godine dobiva prestižnu nagradu za dramsku literaturu za mlade Der deutsche Jugendtheaterpreis koju dodjeljuje Savezno ministarstvo za obitelj, starije osobe žene i djecu. Sudjelovao je i na radionici najvažnijeg njemačkog kazališnog festivala Theatertreffen. Njegove drame igrane su u važnim kazalištima njemačkog govornog područja kao što je Burgtheater itd. U Berlinu piše i svoj prvi roman Poderana koljena kojeg objavljuje 2018. godine.
2019. godine vraća se u Zagreb, te započinje pisati kratke priče pod nazivom Ultra kratke priče koje objavljuje na svom blogu.
Iste godine uspješno su praizvedene dvije njegove drame; Stela, poplava u režiji Selme Spahić i produkciji GDK Gavella, te Djeca recesije u režiji Ivana Plazibata u koprodukciji PlayDrame i Kazališta Marina Držića.
2020. godine praizvedena je njegova drama H.E.J.T.E.R.I u Zagrebačkom kazalištu mladih. Iste godine objavljuje svoj drugi roman Tatin sin, koji je potom preveden na nekoliko jezika.
Njegove drame prevedene su na desetak jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.
Praizvedbe
2013. Pritisci moje generacije, režija: Samo M. Strelec, HNK Split 2014. Natatorijum, režija: Selma Spahić, Narodno pozorište Subotica (zajedno s Markom Milosavljević) 2015. (Pret)posljednja panda ili statika, režija: Saša Božić, ZKM, Zagreb 2019. Stela, poplava, režija: Selma Spahić, GDK Gavella, Zagreb 2019. Djeca recesije, režija: Ivan Plazibat, PlayDrama, Split/Kazalište Marina Držića, Dubrovnik 2020. H.E.J.T.E.R.I, režija: Judita Gamulin, RUPER/ZKM 2020. Lebensmenschen, režija: Isabella Sedlak, Theater Drachengasse, Beč, Austrija 2020. The Clickworkers, režija: Selma Spahić, ZKM/Novy Teatr, Varšava, Poljska/Schauspiel Stuttgart, Stuttgart, Njemačka 2020. Nebo nad Zagrebom (dio omnibusa Monovid-19), režija: Anica Tomić, ZKM 2021. Granatiranje, režija: Judita Gamulin, KUFER/KunstTeatar 2026. Kraj epohe (triogija, drame: Hejteri, Luzeri i Dobar život), režija: Jaka Smerkolj Simoneti, SNG Nova Gorica, Slovenija
Nagrade
2012. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu L.U.Z.E.R.I. 2013. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu (Pret)posljednja panda ili statika 2015. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Veliki hotel Bezdan. 2016. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Stela, poplava. 2017. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Olympia stadion (trilogija). 2019. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Granatiranje.
Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2013. do 2026. godine
Drame Dine Pešuta izvođene su i u inozemstvu.
{| border="1" cellpadding="2" !Zemlja !Broj produkcija |- | Hrvatska | 8
| Srbija | 2
| Austrija | 2
| Njemačka | 2
| Slovenija | 2
| UKUPAN BROJ PRODUKCIJA | 16
Izvori
Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Dobitnici nagrade za dramsko djelo Marin Držić