mini|desno|Listopadska slavlja u rukopisu opatije Abbotsbury, 13. st. Liturgijska godina (lat. annus liturgicus) ili crkvena godina (annus ecclesiasticus) je godišnji ciklus razdoblja, svetkovina i blagdana u Katoličkoj Crkvi kojim se određuje u koje doba treba održavati koji liturgijski obred i na koji način. Traje 364 dana (52 tjedna).
Svako razdoblje i blagdan u liturgijskoj godini ima svoje značenje i pravila liturgijskih slavlja, posebno svete mise (čitanja, molitve u Misalu, boje liturgijskog ruha i dr.).
Uvod Dani Osnovna liturgijska vremenska jedinica je dan. On traje od ponoći do ponoći kao građanski dan, ali svetkovine i nedjelje se počinju slaviti večer prije, što je ostatak židovskog shvaćanja prema kojemu dan traje od zalaska do zalaska sunca.
Kršćani prije svega slave nedjelju, liturgijski prvi dan u tjednu, jer je to dan Kristova uskrsnuća. Dani u tjednu različiti od nedjelje nazivaju se svagdani.
Sve nedjelje i neke svetkovine su zapovjedni blagdani tj. dani kada katolici imaju obavezu otići na misu i uzdržavati se od teških poslova. Zapovjedane svetkovine od odredbi Drugoga vatikanskog sabora variraju od države do države, ovisno o tradiciji.
Slaganje kalendara Popis slavlja po danima određene godine (katolički kalendar) slaže se od mjesnog kalendara i liturgijske godine. Zbog preklapanja redovito se događa da na isti dan neke godine padnu dva slavlja od kojih jedan ustupa mjesto drugome prema definiranom rangu.
Liturgija liturgijske godine definira slavlja za svaki dan u godini, uglavnom po tjednima. To znači da se određuje slavlje određenog dana u tjednu određenog tjedna liturgijske godine. Dakle, slavlja liturgijske godine uglavnom su pomična. Nepomični su samo dijelovi Božićnog razdoblja, što proizlazi iz činjenice da je sam Božić fiksan.
Iako liturgijska godina određuje slavlje svakog dana u godini te bi zato mogla biti dovoljna za sav liturgijski život, dodaju se i slavlja mjesnog kalendara. Mjesni kalendar uglavnom je fiksan tj. za određene datume određuje slavlja koja se tada slave pa je uglavnom isti svake godine. Uglavnom sadrži spomendane svetaca, a mnogi datumi ostaju prazni. Slaže se od Općega rimskog kalendara koji je obavezan za cijelu Crkvu Rimskog obreda i zakonitih dodataka mjesne biskupije, župe, redovničke ili druge zajednice što uključuje svetkovinu zaštitnika biskupije, župe, grada i ostala značajna slavlja mjesne zajednice.
Postoji nekoliko tzv. pomičnih dana u općem kalendaru koji se pomiču ovisno o liturgijskoj godini. Gospodnji dani među njima (svi osim Prečistog Srca Marijinog), te Božić i svetkovina Marije Bogorodice (1. siječnja) i jesu dio liturgijske godine pored toga što se tehnički vode i kao dio općeg kalendara.
Sva slavlja mjesnog kalendara dijele se na tri kategorije po važnosti: svetkovine; blagdani i spomendani koji mogu biti obavezni i neobavezni. Većina dana iz liturgijske godine ne dijele se po gornjoj podjeli. Ipak, pored onih dana koji su istovremeno dio općeg kalendara, neki dani u liturgijskoj godini rangiraju se kao svetkovine.
Ako pri preklapanju svetkovina prepusti mjesto drugomu slavlju višeg ranga, ona se ipak mora održati te se prebacuje na drugi dan.
Liturgijska slavlja Liturgijsko slavlje prije svega je Misa. Ona se slavi svaki dan osim na Veliki petak i Veliku subotu. Ovisno o slavlju koje padne na taj dan, određuje se misa tj. liturgijska čitanja i molitve te boja liturgijskog ruha. U značajnije liturgijske dane svećenik je obvezan držati misu koja je propisana, dok za ostale dane ima određenu slobodu izbora. Nedjeljom, svetkovinama i u još neke dane liturgijske godine čitaju se tri biblijska čitanja, a u ostale dane dva.
Ostala bogoslužja (sprovod, križni put, razne molitve) ili sakramenti mogu se slaviti ako i na način koji dozvoljava liturgijsko razdoblje, i imaju posebno propisana pravila. Ograničenja se uglavnom svode na zabranu nekih sakramenata i slavlja u dijelu vazmenog trodnevlja (Veliki petak i Velika subota), kada je zabranjena i misa. Tijekom „jakih liturgijskih vremena” (došašća i korizme), nema sakramenta ženidbe.
Liturgijska razdoblja
Značajnija liturgijska slavlja 1. došašća 2. došašća 3. došašća 4. došašća Božić Sveta obitelj Marija Bogorodica 2. po Božiću* Bogojavljenje Krštenje Gospodinovo 2. kroz godinu 3. kroz godinu 4. kroz godinu 5. kroz godinu 6. kroz godinu 7. kroz godinu 8. kroz godinu** Čista srijeda 1. korizmena 2. korizmena 3. korizmena 4. korizmena 5. korizmena Cvjetnica misa posvete ulja misa Večere Gospodnje Veliki petak Uskrs 2. uskrsna 3. uskrsna 4. uskrsna 5. uskrsna 6. uskrsna Uzašašće 7. uskrsna Duhovi Presveto Trojstvo Tijelovo 9. kroz godinu** Presveto Srce Isusovo 10. kroz godinu 11. kroz godinu 12. kroz godinu 13. kroz godinu 14. kroz godinu 15. kroz godinu 16. kroz godinu 17. kroz godinu 18. kroz godinu 19. kroz godinu 20. kroz godinu 21. kroz godinu 22. kroz godinu 23. kroz godinu 24. kroz godinu 25. kroz godinu 26. kroz godinu 27. kroz godinu 28. kroz godinu 29. kroz godinu 30. kroz godinu 31. kroz godinu 32. kroz godinu 33. kroz godinu Krist Kralj* Nije svake godine** Vrijeme kroz godinu prekida se ovisno o tomu kadapadne Uskrs. Tim prekidom nestanu dvije ili tri nedjelje.
Liturgijska razdoblja dodaju se povrh fiksnog kalendara i vezana su za neke fiksne dane, tjedne i datum Uskrsa. Zato ne počinju i ne završavaju isto svake godine. Tako ni sama liturgijska godina, koja počinje prvom nedjeljom došašća, ne počinje uvijek na isti dan.
Ako dan iz liturgijskoga razdoblja (uglavnom svagdan) prepusti mjesto fiksnom danu, slavi se taj fiksni dan kombiniran s elementima razdoblja prema liturgijskim pravilima.
Došašće
Došašće je prvo razdoblje u liturgijskoj godini, vrijeme priprave za Božić. Kršćani se pripremaju za proslavu Kristovog prvog dolaska, ali i za njegov drugi dolazak. Do Drugoga vatikanskog sabora pokornički karakter došašća bio je jače izražen.
Počinje u nedjelju najbližu blagdanu Sv. Andrije (30. studenog) i traje do Badnjaka 24. prosinca navečer. Badnja večer liturgijski se već ubraja u Božić. Došašće ima točno četiri nedjelje. Svetkovine koje padnu u nedjelju prebacuju se na subotu prije. Liturgijska boja je ljubičasta, osim treće nedjelje došašća (tzv. Radosna nedjelja) kada se može obući i ružičasta. U misama na nedjelje došašća ne govori se Slava. Za došašće su svojstvene i mise zornice.
Božićno vrijeme
Liturgijski Božić počije na Badnju večer 24. prosinca. Tu večer može se slaviti misa Božićnog bdijenja koja predstavlja direktnu pripravu za Kristovo rođenje.
Božić je drugi po važnosti kršćanski blagdan. Slavi se rođenje Isusa Krista tj. Njegovo utjelovljenje (inkarnacija). Samo rođenje slavi se u ponoć na misi polnoćki jer se po tradiciji smatra da je Isus tada rođen. Kroz dan mogu se još slaviti dvije mise, zornica i danja. Dakle, na sam dan Božića (ne računajući bdijenje) mogu se slaviti tri mise, što je rijetkost. Svaka od njih ima svoja misna čitanja.
Božić ima svoju osminu tj. vrijeme od osam dana na koje se produžuje slavlje (25. prosinca do 1. siječnja). Nedjelja koja padne strogo unutar osmine (2. – 7. dan) je blagdan Svete obitelji. Ako Božić padne u nedjelju pa tog dana nema, Sveta obitelj se slavi u petak 30. prosinca. Osmina u užem smislu, tj. osmi dan od Božića je svetkovina Marije Bogorodice, 1. siječnja.
Nedjelja između 1. i 6. siječnja, ako postoji, druga je nedjelja po Božiću.
6. siječnja slavi se svetkovina Bogojavljenja (Tri kralja). To je najstariji kršćanski godišnji blagdan (najstariji blagdan je nedjelja). Teološki, slavi se Božja objava čovjeku, posebice svim narodima, za što je povod poklon triju mudraca s istoka.
Nedjelja iza Bogojavljenja je blagdan Krštenja Gospodinovog. Slavi se Isusovo krštenje na rijeci Jordan čime počinje njegovo javno djelovanje. Ovim blagdanom liturgijski završava božićno vrijeme.
U nekim zemljama (npr. u SAD-u) Bogojavljenje se prebacuje na prvu nedjelju nakon svetkovine Marije Bogorodice (1. siječnja). Tamo Krštenje Gospodinovo pada na isti dan kao u ostatku država, na prvu nedjelju nakon 6. siječnja, ali ako je tada Bogojavljenje Krštenje Gospodinovo se prebacuje na ponedjeljak iza. Također, druge nedjelje po Božiću nema nikad.
Boja liturgijskog ruha u Božićnom vremenu je bijela.
Vrijeme kroz godinu
Između božićnog vremena i korizme te nakon uskrsnog vremena do kraja liturgijske godine traje vrijeme kroz godinu. To je vrijeme bez posebnog značenja u liturgiji kada se razmatraju razne teme iz kršćanskog života.
Sadrži 34 tjedna. Nedjelje kojima počinju ti tjedni nazivaju se po broju tjedna, npr. 27. nedjelja kroz godinu. Slavlja predviđena u vrijeme kroz godinu često se izostavljaju jer ustupaju mjesto drugim slavljima. Tako 1. nedjelja kroz godinu uopće ne postoji jer prvi tjedan kroz godnu počinje u ponedjeljak iza Krštenja Gospodinovog. Nedjelje kroz godinu ustapuju mjesto ne samo svetkovinama nego i Gospodnjim blagdanima, dok dani u tjednu ustupaju mjesto obaveznim spomendanima, a po želji svećenika i neobaveznim spomendanima ili drugim slavljima.
Vrijeme kroz godinu prekida se uskrsnim ciklusom. Time nestanu dani kroz godinu od srijede do subote u jednom tjednu i nedjelja kojom počinje idući, a u većini godina i cijeli dodatni tjedan kada se kalednarski dogodi da vrijeme kroz godinu zapravo traje 33, a ne 34 tjedna. Vrijeme kroz godinu uvijek se nastavlja tako da završi 34. tjednom kroz godinu.
Nedjelja nakon uskrsnog vremena, tj. nakon Duhova, je svetkovina Presvetog Trojstva kada se slavi otajstvo trojedinog Boga. Četvrtak nakon toga je svetkovina Tijelova kada se slavi otajstvo euharistije. Petak u idućem tjednu je svetkovina Presvetog Srca Isusovog. Posljednja nedjelja kroz godinu je svetkovina Krista Kralja.
Liturgijska boja je zelena.
Korizma
Korizma je pokorničko vrijeme priprave za Uskrs. Od Drugoga vatikanskog sabora, pokora traje 40 dana kao spomen na četrdesetodnevni Isusov post u pustinji prije krštenja. Među pokorničke dane se ne broje nedjelje jer je svaka nedjelja blagdan uskrsnuća. Kada se izbroji tih 40 dana, pokora počinje na Čistu srijedu (Pepelnicu). Tada počinje i korizma. No, u korizmu se liturgijski broje i nedjelje iako na njih nije obavezna pokora te se isključuju pokornički dani koji padnu u Vazmeno trodnevlje. Tako korizma neprekidno traje od Čiste srijede do pred misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak.
Na Čistu srijedu obavezan je post i nemrs, a petkom u korizmi nemrs. Vjernike se poziva i na druge oblike pokore, molitve, duhovne vježbe isl. Trebala bi se izbjegavati velika slavlja.
Posljednji tjedan prije Uskrsa naziva se Veliki tjedan. On počinje na Nedjelju muke Gospodnje (Cvjetnica) kada se slavi Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem i spominje se muke. Preciznije, mesijanski ulazak u Jeruzalem se slavi u procesiji prije jedne od misa, a na samoj misi se spominje muke. Liturgijska boja na Cvjetnicu je crvena.
Ujutro na četvrtak u velikom tjednu (Veliki četvrtak) (a rijetko i koji dan prije) slavi se misa posvete ulja. Na njoj se u svakoj biskupiji skupljaju svi svećenici, koliko mogu, i u koncelebraciji s biskupom posvećuju ulje (krizmu) koje se koristi u sakramentima tijekom cijele godine.
U korizmi se ne pjeva Aleluja, čak niti u slavljima kojima korizmeni svagdan ustupi mjesto. Nedjeljama nema Slave. Često se održava pobožnost križnog puta. Svetkovine koje padnu u nedjelju ili u veliki tjedan prebacuju se na subotu prije. Čista srijeda ima prvenstvo pred svim slavljima, a ostali dani u korizmi pred spomendanima. Neobavezni spomendani se mogu ukomponirati u misu prema liturgijskim pravilima. Liturgijska boja je ljubičasta osim na Cvjetnicu kada je crvena i na misi posvete ulja kada je bijela. Na 4. korizmenu nedjelju, tzv. Sredoposnu, može se koristiti i roza.
Vazmeno trodnevlje