Carl Ferdinand Braun (Fulda, 6. lipnja 1850. – , 20. travnja 1918.) bio je njemački fizičar.
U rodnoj Fuldi je pohađao lokalnu gimnaziju. Studirao je na sveučilištima u Marburgu i Berlinu te diplomirao 1872. godine s diplomskim radom o oscilacijama elastičnih struja. Radio je kao asistent profesora Quinckea na Sveučilištu u Würzburgu, a 1874. godine prihvatio je nastavničko mjesto u Gimnaziji sv. Tome u Leipzigu. Dvije godine kasnije imenovan je izvanrednim profesorom teorijske fizike na Sveučilištu u Marburgu, a 1880. godine pozvan je na slično mjesto na Sveučilištu u Strasbourgu. 1883. godine imenovan profesorom fizike na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu, a konačno ga je 1885. pozvalo i Sveučilište u Tübingenu gdje mu je jedan od prvih zadataka bio je izgradnja novog Instituta za fiziku. Deset godina kasnije, 1895., vratio se u Strasbourg kao ravnatelj Instituta za fiziku, gdje je ostao, unatoč pozivu Sveučilišta u Leipzigu da naslijedi G. Wiedemanna.
Braunova prva istraživanja bave se oscilacijama niti i elastičnih štapova, s osvrtom na utjecaj amplitude i okoline štapova na njihove oscilacije. Druga istraživanja temeljila su se na termodinamičkim principima, poput onih o utjecaju tlaka na topljivost krutih tvari.
Njegova najvažnija djela, međutim, bila su iz područja elektriciteta. Objavio je radove o odstupanjima od Ohmovog zakona i o izračunima elektromotorne sile reverzibilnih galvanskih elemenata iz toplinskih izvora. Njegovi praktični eksperimenti doveli su ga do izuma onoga što se danas naziva Braunov elektrometar, a također i katodnog oscilografa, konstruiranog 1897. godine.
Godine 1898. počeo se baviti bežičnom telegrafijom, pokušavajući prenijeti Morseove signale kroz vodu pomoću visokofrekventnih struja. Nakon toga je uveo zatvoreni krug oscilacija u bežičnu telegrafiju i bio je jedan od prvih koji je slao električne valove u određenim smjerovima. Godine 1902. uspio je primati točno usmjerene poruke pomoću nagnutih antena.
Braunovi radovi o bežičnoj telegrafiji objavljeni su 1901. godine u obliku brošure pod naslovom "Drahtlose Telegraphie durch Wasser und Luft" (Bežična telegrafija kroz vodu i zrak).
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Braun je pozvan u New York da svjedoči u parnici vezanoj uz patentni zahtjev. Zbog odsutnosti iz laboratorija i bolesti nije se mogao dalje baviti znanstvenim radom. Braun je stoga posljednje godine života mirno proveo u Sjedinjenim Državama, gdje je i umro 20. travnja 1918. godine.
Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1909. godine zajedno s Guglielmom Marconijem.
Vanjske poveznice Karl Ferdinand Braun na Nobelprize.org
Kategorija:Njemački fizičari Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku