Ante Jurjević Baja (Split, 6. rujna 1915. – Split, 19. prosinca 2001.) bio je hrvatski antifašist, narodni heroj i visoki partijski funkcionar u socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji.Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2019., str. 422-423.
Djetinjstvo i mladost
Rođen je u Splitu 6. rujna 1915. godine, kao jedno od petero djece u obitelji Marina Jurjevića zvanog Baja (1889. – 1959.) i Vinke Jurjević (rođene Draganja, 1893. – 1969.). Djetinjstvo je proveo u Velom varošu, predjelu Splita, te je sam naveo kako mu je cijelo djetinjstvo i mladost obilježilo siromaštvo. Njegov je otac bio pristaša HSS-a i Stjepana Radića, čiju su sliku imali istaknutu u kući.Feralovo božićno pomirenje: Damir Petrić protiv Ante Jurjevića Baje - Spasija san pola Bajine bašte!, Feral Tribune, God.12., br. 536., 22. prosinca 1995., str.16-18. Kao devetnaestogodišnjak, 1934. godine postaje skojevac, a od 1939. godine član je KPJ. Kao izučeni automehaničar i zaposlenik Direkcije pomorskog sadržaja, bio je zadužen za rad partijskih organizacija na željeznici, u pomorskom prometu u luci.
Drugi svjetski rat Bio je sudionik partizanskog pokreta od 1941.godine. Sudjelovao je nakon početka partizanskog ustanka u organizaciji sabotaža i diverzija te oružanih napada bombama i pištoljima u Splitu. Komunisti i skojevci kojima je on rukovodio zapalili su u luci velike trgovačke brodove "Niko Matković" i "Palermo" te skladište na obali. Krajem prosinca 1941. godine postao je sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Split.Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji: 1941.-1945.: zbornik dokumenata, Split: Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, 1981.Ćurim Miroslav ur., Kronologija Splita: 1941.-1945., Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1979.Orahovac Sait, Vedrine duha: odabrane anegdote iz NOB-a, Sarajevo, izd. preduzeće Veselin Masleša, 1970.
Talijani ga uspijevaju otkriti i uhititi 6. veljače 1942. godine, zajedno s Ivanom Lučićem-Lavčevićem. Navodno nakon uhićenja nije ništa odao o svojim suborcima usprkos mučenju. Suborci uspijevaju organizirati njegov bijeg iz zatvora 2. rujna 1942. godine, kada se on pridružuje partizanima. Na području Livna u listopadu 1942. godine teško je ranjen. Nakon oporavka radi kao partijski instruktor u Livnu i Kninu. Od travnja 1943. godine zamjenik je političkog komesara Štaba grupe NOP-odreda za Dalmaciju. U srpnju te godine postaje sekretar Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, u kolovozu član Biroa Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, potom od 1. rujna organizacijski sekretar istog Oblasnog komiteta. Od kolovoza 1944. godine član je i Izvršnog odbora Oblasnog NOO-a (to nije bilo tijelo Komunističke partije, nego tijelo civilne vlasti u sastavu ZAVNOH-a) za Dalmaciju.Kvesić Sibe, Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi, 2. dopunjeno i izmijenjeno izd., Split, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, 1979.Gizdić Drago, Dalmacija 1943.: prilozi historiji narodnooslobodilačke borbe, Zagreb, Epoha, 1962.
Iako je ZAVNOH bio krajem 1944. godine još uvijek višestranački organiziran, Ante Jurjević Baja se odlučno zauzima za marginalizaciju HSS-ovih kadrova i za ubrzano preuzimanje cjelokupne vlasti u Narodno-oslobodilačkim odborima u ruke KPH.
Politička karijera u socijalističkoj Jugoslaviji Poslije završetka Drugog svjetskog rata Baja je bio "strah i trepet" Splita, bio je prvi čovjek Dalmacije više od četiri desetljeća, ali mu mnogi odaju zasluge za splitsku brodogradnju i asfaltiranje dalmatinske zagore.Jandrić Berislav, Hrvatska pod crvenom zvijezdom: Komunistička partija Hrvatske 1945.-1952.: organizacija, uloga, djelovanje, Zagreb, Srednja Europa, 2005.Stuparić Darko, Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine 1978.
Godine 1944. angažiran je u kadrovskoj politici OZN-e, a potom i u UDBA-i. Bio je organizacijski sekretar Gradskog komiteta (GK) KPH u Zagrebu i sekretar GK KPH u Rijeci. Bio je imenovan pomoćnikom ministra industrije u Vladi NRH Direktor Direkcije brodogradilišta i generalni direktor Brodogradilišta Split. Bio je član Centralnog komiteta (CK) KPH / SKH i CK SKJ-u.
U intervjuu u Feral Tribuneu, Baja je naveo kako je jednom prilikom, 1948. u vrijeme IB-a, bio na sprovodu jednom istaknutom prijeratnom HSS-ovcu, Domiliju Katunariću, te ga nije bilo briga što su na sprovodu bili svećenici, ali je tada kružila glasina kako pristaše IB-a nemaju hrabrosti istupiti iz Partije, tako da onda idu u Crkvu, kako bi bili izbačeni, te su iz općinskog komiteta po nalogu Jure Bilića poslali jednog člana Partije da ga ide uhoditi, te ga je Baja prozreo, da bi ovaj potom otišao natrag u komitet kako bi ga denuncirao, ali je za njim došao i Baja, te su se oni u komitetu, navodi dalje Baja, prepali da ima pištolj, te su se sakrili ispod stola. U to je vrijeme sa sobom nosio pištolj, čak je naveo, kako je razmišljao počiniti samoubojstvo, ali je odustao zbog obitelji, jer kako će oni živjeti sa stigmom oca IB-ovca. Tada je bio sastanak CK na kojem je prisustvovao Vladimir Bakarić, te je Baja iznio svoj stav, te mu je Bakarić uzvratio povjerenjem i Baja je tada bio primljen u CK KPH, kasnije u CK KPJ, te je ostao u oba CK sve dok se nisu raspali.
U tom je vremenu, između ostaloga i predsjednik Hajduka od 17. studenog 1949. do 30. prosinca 1950. godine, te ponovo od 1984. do 1986. godine.Svi Hajdukovi predsjednici, pristupljeno 28. siječnja 2022. Dana 27. studenoga 1953. proglašen je za narodnog heroja, čime mu je u takvom sustavu osiguran paktično "besmrtnički" status osobe čiji se savjet može smatrati naređenjem "narodne vlasti".ANTE JURJEVIĆ BAJA PROFIL ODVAŽNOSTI, "Ratna kronika Splita". Pristupljeno 28. siječnja 2022.Bilić Jure, '71 koja je to godina, Zagreb, Centar za informacije i publicitet, 1990. Tako je poznato da je mogao naći zaposlenje svakome, iako se on sam, niti njegova obitelj nisu pretjerano materijalno okoristili. "Ante Jurjević stvorio je današnji splitski škver i možemo mu najviše zahvaliti na činjenici što radnik škvera može s ponosom reći gdje radi. Neprocjenjiva je uloga šjor Ante u izrastanju splitskog škvera iz ratnih ruševina u respektabilnu tvrtku na svjetskom tržištu. Prvi čovjek Brodosplita je posebno naglasio da je Ante Jurjević u škver dovodio stručne kadrove po načelu stručnosti i znanja, a ne političke podobnosti. Iako nije bio brodograđevni stručnjak, šjor Ante je entuzijazmom i energijom rođenog Splićanina osnažio škver." (Vinko Rosić o Anti Jurjeviću Baji) U svom intervjuu u Feral Tribuneu, Baja je naveo kako su, kad je on bio direktor splitskog brodogradilišta, Rusi, odnosno Sovjetski Savez, forsirali Srbiju, samo kako bi po njegovom viđenju, izašli preko Boke kotorske, na Jadran, te su tako forsirali Bijelu (naselje u sastavu Herceg Novog) u Crnoj Gori, kako bi se tamo gradili njihovi brodovi, ali im to Baja nije dozvolio, te su brodove morali graditi u brodogradilištima u Splitu, Trogiru i Puli.
Jednom je prilikom kod Tita rehabilitirao legendarnog nogometaša, kapetana Hajduka Franu Matošića, koji je jednom prilikom udario nogometaša Crvene zvezde Branka Stankovića te je zbog tog čina, navodno nacionalističkog, bio odmah izbačen iz Partije. Negdje u tom je vremenu Ante Jurjević Baja pomogao i zaposlio bivšeg političkog zatvorenika, a kasnije istaknutog člana splitskog HDZ-a, Zvonimira Markotića, početkom šezdesetih, kada ovaj, nakon izlaska iz zatvora, nije mogao naći stalno zaposlenje.
U vrijeme nakon sloma hrvatskog proljeća Baja je pomogao kasnijem političkom emigrantu i svojem rođaku Damiru Petriću, kod izlaska iz zatvora. Baja je do kraja 1970-ih bio vrlo značajan u rastu i razvoju Splita, naročito u stambenoj izgradnji, izgradnji bolnice, obnovi splitskog HNK, zatim brodogradnji i razvoju pomorstva, a posebice je kao predsjednik Fonda za Zagoru zaslužan za asfaltiranje tamošnjih prometnica koje su taj dio dalmatinske Zagore približile Splitu. U intervjuu objavljenom u Feral Tribuneu, Baja navodi:"A ko nas je prevario nego Vlaji? Ja san in elektrificira Zagoru, uveja vodu, učinija ceste... Otkako je došla Hrvatska niko mi se nije javija. Samo mi je jedan seljak doša i reka da dođen kod njega, da će mi janjca ispeć. Nisan tija da bidni čovik zbog mene nema probleme. A, vidiš, puno cjenin Imoćane. Ta je krajina dala najviše španski boraca, najviše partizana i najviše ustaša. Šta ćeš, teško su živili pa su tražili izlaz u svakome sistemu. A svaki ih je prevario!"Bio je tvrdi komunist uvijek na Titovim pozicijama, pa je i nakon hrvatskog proljeća 1971. godine, kad su iz političkog života uklonjeni Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo, s obzirom da je predstavljao Titovu struju, Baja je tada bio postavljen za predsjednika Općinskog komiteta SKH. U slučaju Gorana Dodiga naveo je kako mu je Dodig došao jer nakon sloma hrvatskog proljeća i odsluženja zatvorske kazne nije mogao naći medicinsku specijalizaciju, pitajući Baju zna li tko je on; Baja mu odgovara da zna da je iz Budišine i Čičkove grupe, ali kako on ne dijeli ljude po politici pa intervenira kod splitskog psihijatra dr. Borbena Uglješića da se Dodigu riješi specijalizacija iz psihijatrije. "Uz Miljenka Smoju, Ante Jurjević Baja još je za života sebi izgradio spomenik svojim radom, čašću i poštenjem. Iako je u škveru upravljao milijardama dolara, on je živio vrlo skromno, čak i na granici siromaštva, zbog čega smo ga i voljeli!" (Ante Jelaska o Anti Jurjeviću Baji)Nakon Titove smrti, kao zaslužni i narodni heroj ušao je u članstvo Savjeta SFRJ, a do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, odbijajući otići u mirovinu, bio je siva eminencija Splita. Bio je čest gost brojnih manifestacija SUBNOR-a itd.
Navodno su u redovima pripadnika hrvatske emigracije bili pripremali atentat na Baju, čak su i pronašli atentatora, te je njemu sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća bilo naloženo da ubije Baju, ali je nakon razgovora s drugim emigrantima odustao, jer su zaključili da ako ubiju Baju, kako bi tada na čelo Splita mogao biti postavljen neki Crnogorac ili Srbin, te je taj emigrant, devedesetih u Splitu izjavio:"Prije je Splitom vladao jedan B - Baja, a danas gradom drma pet B - bezdušna, bezkarakterna, bezbožna balkanska bagra".
Kontroverze U vremenima devedesetih, mnogi su Baji spočitavali obračune s političkim neistomišljenicima, kako je sudjelovao u odmazdama nakon oslobađanja Splita, u egzekucijama na Lovrincu itd. Ostaje činjenica da je on došao u Split, nekoliko dana nakon oslobođenja, u listopadu 1944.godine.