Crijevne resice su male izbočine nalik prstima koje se protežu u lumen tankog crijeva. Svaka je duga približno 0,5–1,6 mm (kod ljudi) i ima mnogo mikroresica (zvane vili), koje se projiciraju iz enterociti njegovog epitela, koji zajedno tvore prugastu ili četkastu granucu. Svaka od ovih mikrovila duga je oko 1 µm, otprilike 1.000 puta kraća od pojedine resice. Crijevne resice su mnogo manje od bilo kojeg kružnog nabora u crijevu.
Resice povećavaju unutrašnju površinu crijevnih zidova, čineći veću površinu za apsorpciju. Povećano upijajuće područje je korisno jer probavljeni hranjivi sastojci (uključujući monosaharide i aminokiseline) prelaze u polupropusne resice difuzijom, koja je efikasna samo na malim udaljenostima. Drugim riječima, povećana površina (u kontaktu sa tečnošću u lumenu) smanjuje prosječnu udaljenost koju prelaze molekule hranljivih sastojaka, pa se povećava efikasnost difuzije. Resice su povezane s krvnim sudovima, pa cirkulirajuća krv zatim odvodi te hranjive sastojke širom organizma.
Struktura
Mikroanatomija
Funkcija Resice i mikrovili povećavaju crijevnu upijajuću površinu približno 30 puta, odnosno 600 puta, pružajući izuzetno efikasnu apsorpciju hranljivih sastojaka u crijevnom lumenu.
Na površini su i enzimi (enterocitni probavni enzimi) za probavu. Kapilari resica sakupljaju aminokiseline i jednostavne šećere koje unose u krvotok. Lakteali (limfni kapilari) sakupljaju apsorbirane hilomikrone, koji su lipoproteini sastavljeni od triglicerida, holesterola i amfipatičkih proteina, te se kroz limfnu tečnost prenose u ostatak tijela. (Lakteali su limfni sudovi tankog crijeva koje apsorbiraju probavljene masti).
Resice su specijalizirane za apsorpciju u tankom crijevu jer imaju tanki zid, od jednog sloja ćelija, što omogućava kraći put difuzije. Imaju veliku površinu koja omogućava učinkovitiju apsorpciju masnih kiselina i glicerola u krvotok. Imaju bogatu opskrbu krvlju, kako bi održali gradijent koncentracije.
Klinički značaj
Atrofija resica thumb|Stadiji celijačne bolesti Kod bolesti tankog crijeva, resice se mogu izravnati uslijed posljedica upale, a ponekad mogu i nestati. Ovo pogoršanje poznato je kao vilozna atrofija i često je obilježje celijakija.
Dodatne slike
Reference
Dopunska literatura C.W. Chan, Y.K. Leung and K.W. Chan (2014). "Microscopic anatomy of the vasculature of the human intestinal villus - a study with review". Eur J Anat, 18 (4): 291-301.
Kategorija:Probavni sistem Kategorija:Anatomija čovjeka Kategorija:Anatomija životinja