Potocki–Lupskijev sindrom, znan i kao sindrom mikroduplikacije 17p11.2 ili trisomija 17p11.2 ili sindrom duplikacije 17p11.2, je sindrom susjednog gena koji uključuje mikroduplikaciju pruge 11.2 na kratkom krahu hromosoma 17 (17p11.2). Dupliranje je prvi put opisano kao studija slučaja 1996. U 2000., trealizirana je prva studija o ovoj bolesti, i 2007, prikupljeno je dovoljno pacijenata da završe sveobuhvatnu studiju i daju joj detaljan klinički opis. PTLS je dobio ime po dvoje istraživača uključenih u potonje faze, dr. Lorraine Potocki i Jamesu R. Lupskom sa Baylor College of Medicine.
PTLS je prva predviđena recipročna homologna rekombinacija (mikrodelecija ili mikroduplikacija) gdje obje recipročne rekombinacije rezultiraju sindromom susjednog gena. Njegova recipročna bolest je Smith–Magenisin sindrom (SMS), u kojoj se dio hromosoma dupliciran u PTLS u potpunosti deletira.
Potocki–Lupskijev sindrom se smatra rijetkom bolešću, s predviđenom pojavom kod najmanje 1/20.000 ljudi.
Simptomi sindroma uključuju intelektualnu invalidnost, autizam i druge poremećaje koji nisu povezani sa navedenim simptomima.
Prezentacija Klinički, PTLS se predstavlja kao blaži sindrom od SMS-a, s različitim karakteristikama, iako se PTLS može zamijeniti sa SMS-om. Oba sindroma karakteriziraju višestruki urođene abnormalnosti i intelektualna invalidnost. Ključna karakteristika koja se pojavljuje u 80% slučajeva je poremećaj iz autističnog spektra. Ostale jedinstvene karakteristike ovog sindroma su infantilna hipotonija, apneja u snu , strukturne kardiovaskularne anomalije, kognitivni deficiti, abnormalno društveno ponašanje, poteškoće u učenju, poremećaj deficita pažnje, opsesivno-kompulzivno ponašanje, malokluzija, nizak rast i neuspjeh u napredovanju.
Nakon što su primijetili da je autizam obično povezan sa PTLS-om, istraživači Centro de Estudios Científicos i Austral University of Chile genetički su kreirali PTLS model miša, gdje je dupliran sintetski hromosomski segment i ispitivano je socijalno ponašanje ovih miševa, u odnosu na one bez anomalije ("divlji tip"). Jedan simptom povezan sa ljudskim autizmom je abnormalna recipročna socijalna interakcija. Istraživači su primijetili da su genetički kreirani miševi oba spola imali blago (statistički beznačajno) oštećenje sklonosti prema društvenom cilju (tj. živom mišu koji diše) nad neživum - prosječni čovjek će više voljeti socijalni cilj i radije će istraživati tek uvedene miševe umjesto poznatih, za razliku od tipskog čovjeka i miša-prijatelja nad neznancem, demonstrirajući promjenu u njihovoj naklonosti prema društvenim novostima. Također su otkrili da su muški miševi u nekim scenarijima pokazali povećanu anksioznost i dominantnije ponašanje od kontrolne grupe. Anatomski konstruirani miševi imali su smanjeni odnos mase mozga i tijela i promjenu u ekspresiji nekoliko gena u hipokampusu.
Molekulska genetika I Potocki–Lupskijev i Smith–Magenisin sindrom nastaju neispravnim mehanizmom nealelne homologne rekombinacije. Oba uključuju odjeljak hromosoma od 1,3-3,7 megabaza u 17p11,2, koji uključuje gen-1 inducibilne retinojska kiseline (RAI1). Ostali kandidat geni identificirani su u dupliranom odjeljku, uključujući ' SREBF1, DRG2, LLGL1, SHMT1 i ZFP179.
U miševa potporodice Murinae, 32-34 cM regija hromosoma 11 je sintetska do 17p11.2, što znači da sadrže iste gene u istom redoslijedu i orijentaciji. Ova kinzervirana sekvenca iskorištena je kako bi se saznalo više o SMS-u i PTLS-u. U genetičkim studijama i na laboratorijskim miševima i na ljudima otkriveno je da je gen RAI1 vjerovatno odgovoran za ove sindrome. Naprimjer, u jednoj studiji je pokazano da su se pojavili miševi s dvije kopije gena RAI1 i tri kopije svakog od ostalih 18 gena u opisanom translokacijama području hromosoma 11 i ponašali su se kao kontrolni miševi s netaknutom opisanom regijom. Drugim riječima, RAI1 je osjetljiv na doziranje gena. Ovo pruža dokaz da prisutni broj kopija RAI1 utiče na simptome PTLS-a i SMS-a. Stoga se vjeruje da je "RAI1" kritični gen koji je uključen u ove poremećaje; međutim, nisu utvrđeni samo slučajevi duplikacija RAI1, pa ovo nije zaključeno pitanje.
U jednoj grupi primijetili su da je u modelu miša, bočni gen u dupliranom segmentu također prekomerprekomerno ekspimiran, predlažući neke nove kandidatske gene za analizu, uključujući MFAP4, TTC19 i GJA12''.
Dijagnoza Duplikacija gena U TLS obično je dovoljno velika da se može detektirati samo pomoću G-pruganja, iako postoji visoka lažno negativna stopa razlučivanja. Da bi se utvrdila dijagnoza kada su rezultati analize kariotipa nejasni ili negativni, sofisticiranije tehnike kao što je subtelomerna, mogu se koristiti fluorescentna hibridizacija in situ i niz uporednih genomskih hibridizacija (aCGH).
Također pogledajte Nomenklatura hromosoma Niskoponavljajuća kopija
Reference
Kategorija:Rijetki sindromi Kategorija:Urođeni poremećaji Kategorija:Geni na hromosomu 17