Digitalna fizika jeste spekulativna ideja po kojoj se svemir može zamisliti kao veliki, digitalni računarski uređaj ili kao izlaz determinističkog ili vjerovatnog računarskog programa.Schmidhuber, J., "Computer Universes and an Algorithmic Theory of Everything"; A Computer Scientist's View of Life, the Universe, and Everything . Hipotezu da je svemir digitalni računar predložio je Konrad Zuse u svojoj knjizi Rechnender Raum (prevedeno na engleski kao Calculating Space). Izraz digitalna fizika upotrijebio je Edward Fredkin 1978. godine 6.895 Digital Physics, MIT Course Catalog Listing, 1978, http://simson.net/ref/1978/6.895%20Digital%20Physics/1978-01-17%20Digital%20Physics%20Lecture%20Outline.pdf koji je kasnije preferirao izraz digitalna filozofija.See Fredkin's Digital Philosophy web site. Fredkin je ohrabrio osnivanje grupe digitalne fizike u onome što je tada bila MIT 's Laboratorija za računarstvo, sa Tommaso Toffoli-jem i Norman Margolus-om kao primarnim ličnostima.
Digitalna fizika sugerira da postoji, barem u načelu, program za univerzalni računar koji izračunava evoluciju svemira. Računar bi mogao biti, na primjer, ogroman ćelijski automat.Zuse, Konrad, 1967, Elektronische Datenverarbeitung vol 8., pages 336–344
Postojeći modeli digitalne fizike nekompatibilni su s postojanjem nekoliko kontinuiranih karaktera fizičke simetrije, npr. Rotacijske simetrije, translacijske simetrije, Lorentzove simetrije i invarijantnosti Yang – Millsove teorije mjerača Lie -ove grupe, a sve u središtu trenutne fizičke teorije. Štoviše, postojeći modeli digitalne fizike krše različite postulate kvantne fizike, koji pripadaju klasi teorija s lokalnim skrivenim varijablama koje su do sada eksperimentalno isključene pomoću Bellove teoreme .
Reference
Kategorija:Teorijska fizika Kategorija:Digitalni medij