desno|mini|250x250piksel| Plakat za nijemi eksploatacijski film Put u propast (1928) Eksploatacijski film () je film koji pokušava postići finansijski uspjeh iskorištavajući trenutne trendove, niže žanrova ili zastrašujući sadržaj. Eksploatacijski filmovi su općenito "B filmovi" niskog kvaliteta.Schaefer 1999, pp. 42–43, 95. Ponekad privlače pažnju kritičara i kultne sljedbenike . Neki od ovih filmova, poput Noć živih mrtvaca (1968), postavili su trendove i postali historijski važni.
Historija Eksploatacijski filmovi mogu prikazivati sugestivne ili eksplicitane scene seksa, nasilje, upotrebu droga, golotinju, pobunu i haos. Takvi su filmovi prvi put prikazani u svom modernom obliku početkom 1920-ih ali su popularizirani 60-ih i 70-ih godina općim popuštanjem cenzure i filmskih tabua u SAD-u i Europi. Američko filmsko društvo (i proizvođači i distributeri filmova u Americi prije njega) surađivali su s cenzorskim odborima i lokalnim organizacijama u nadi da će sačuvati imidž "čistog" Hollywooda, ali su distributeri eksploatacijskog filma djelovali izvan toga kruga i često pozdravljali kontroverze kao oblik besplatne promocije. Njihovi producenti koristili su senzacionalne elemente kako bi privukli publiku koju su izgubili sa pojavom televizije. Od devedesetih godina prošlog stoljeća ovaj je žanr također privukao pažnju u akademskim krugovima, gdje se ponekad naziva i paracinema.Keyvan Sarkhosh and Winfried Menninghaus (2016). "Enjoying trash films: Underlying features, viewing stances, and experiential response dimensions", Poetics vol. 57 (2016), pp. 40–54. doi:10.1016/j.poetic.2016.04.002.
"Eksploatacija" je labavo definirana i ima više veze s percepcijom gledatelja o filmu nego sa stvarnim sadržajem filma. Uznemirujući materijal i umjetnički sadržaji često koegzistiraju, na šta ukazuje činjenica da su umjetnički filmovi koji nisu uspjeli proći Haysov kodeks često prikazani u istim kinima kao i eksploatacijski filmovi. Eksploatacijski filmovi dijele neustrašivost hvaljenih transgresivnih europskih redatelja, poput Dereka Jarmana, Luisa Buñuela i Jean-Luca Godarda, u rukovanju "spornim" sadržajem. Mnogi filmovi priznati kao klasici sadrže nivoe seksa, nasilja i šoka koji se obično povezuju sa eksploatacijskim filmovima; primjeri su "Narandžasta sa satom", Stanleyja Kubricka, "Freaks", Toda Browninga i "Repulman", Romana Polanskog. Buñuelov "Un Chien Andalou" sadrži elemente modernog splatter filma. Sugerirano je da bi se film Carnival of Souls, kada bi bio napravljen u Evropi, smatrao umjetničkim filmom, dok bi "Eyes Without a Face", da je snimljen u SAD-u, bio kategoriziran kao niskobudžetni horor film. I publika umjetničkog i eksploatacijskog filma smatra se da dijeli ukus koji odbacuje mainstream holivudsku ponudu.Hawkins, Joan. "Sleaze Mania, Euro-Trash, and High Art: the Place of European Art Films in American Low Culture". Film Quarterly. Dec 1999, vol. 53, no. 2, pp. 14–29.
Reference
Kategorija:Filmski žanrovi