Silver–Russellov sindrom (SRS) ili Silver-Russellova patuljastost, je rijetki kongenitalni poremećaj rasta. U Sjedinjenim Državama se obično naziva Russell-Silverov sindrom (RSS), a na drugim mjestima Silver–Russellov sindrom. To je jedan od 200 tipova patuljastosti i jedan od pet tipova primordijalne patuljastosti.

Silver–Russellov sindrom javlja se kod otprilike jednog od svakih 50.000 do 100.000 porođaja. Čini se da su muškarci i žene pogođeni jednakom učestalošću.

Znakovi i simptomi Iako je potvrda specifičnog genetičkog markera kod značajnog broja osoba, ne postoje testovi koji bi jasno utvrdili da li je to ono što osoba ima. Kao sindrom, dijagnoza se obično daje djeci nakon potvrde prisustva nekoliko simptoma navedenih u nastavku.

Simptomi su unuramarerničnog ograničenja rasta (IUGR) u kombinaciji s nekim od sljedećih: Često mali za gestacijsku dob (SGA) pri rođenju (porođajna težina manja od 2,8 kg) Problemi s hranjenjem: beba je nezainteresovana za hranjenje i s poteškoćama uzima samo male količine Hipoglikemija Pretjerano znojenje kao beba, posebno noću, i sivilo ili bljedilo kože. Ovo može biti simptom hipoglikemije Trouglasto lice sa malom vilicom i šiljatom bradom koja se s godinama malo smanjuje. Usta se savijaju prema dolje Plava nijansa bionjača kod mlađe djece Obim glave može biti normalne veličine i nesrazmjeran maloj veličini tijela Široko i kasno zatvaranje fontanele Klinodaktilija Asimetrija tijela: jedna strana tijela raste sporije od druge Kontinuirano slab rast bez "sustizanja" u normalne centilne linije na grafikonu rasta Prerani pubertet (povremeno) Nizak mišićni tonus Gastroezofagusna refluksna bolest Upadljiv nedostatak subkutane masti Zatvor (ponekad jak)

Prosječna visina odrasle osobe za pacijente bez liječenja hormonom rasta je 4'11" za muškarce i 4'7" za žene.

Uzroci Njegov tačan uzrok nije poznat, ali sadašnja istraživanja ukazuju na genetičku i epigenetičku komponentu, vjerovatno po majčinim genima na hromosomima 7 i 11.

Procjenjuje se da otprilike 50% pacijenata sa Silver-Russellovim sindromom ima hipometilaciju H19 i IGF2. This is thought to lead to low expression of IGF2 and over-expression of the H19 gene.

U 10% slučajeva sindrom je povezan sa majčinom jednoroditeljskom disomijom (UPD) na hromosomu7. Ovo je greška pri utiskavanju. kada osoba dobije dvije kopije hromosoma 7 od majke (majčinsko nasljeđivanje) umjesto po jedan od svakog roditelja. Drugi genetički uzroci kao što su duplikacije, delecije i hromosomske aberacije također su povezani sa Silver-Russellovim sindromom.

Zanimljivo je da ovakvi pacijenti imaju varijabilne nivoe hipometilacije u različitim tkivima, što sugerira mozaični obrazac i problem postzigotske epigenetičke modifikacije. Ovo bi moglo objasniti asimetriju tijela fenotipa SRS.

Kao i drugi poremećaji utiskavanja (npr. Prader-Willijev, Angelmanov i Beckwith-Wiedemannov sindrom), Silver–Russellov sindrom može biti povezan s upotrebom tehnologija potpomognute oplodnje kao što je oplodnja in vitro.

Dijagnoza Dugi niz godina dijagnoza Silver-Russellovog sindroma bila je klinička. Međutim, to je dovelo do preklapanja sa sindromima sa sličnim kliničkim obilježjima kao što su Templeov sindrom i sindrom mikrodelecije 12q14. In 2017, an international consensus was published – detailing the steps clinicians should take to diagnose Silver–Russell syndrome. Sada se preporučuje da se prvo testira gubitak metilacije 11p15 i mUPD7. Ako su negativni, potrebno je izvršiti testiranje na mUPD16, mUPD20. Također treba razmotriti testiranje na 14q32, kako bi se isključio Templeov sindrom kao diferencijalna dijagnoza. Ako se ovi testovi pokažu neuvjerljivim, onda treba postaviti kliničku dijagnozu.

Preporučuje se da se Netchine-Harbison sistem kliničkog bodovanja (NH-CSS) koristi za grupisanje kliničkih karakteristika zajedno u bodovni rezultat.

Liječenje Unos kalorija kod djece sa SRS-om mora se pažljivo kontrolisati kako bi se pružila najbolja prilika za rast. Ako dijete ne može podnijeti oralno hranjenje, onda se može koristiti enteralno hranjenje, kao što je perkutana endoskopska gastrostomija.

Kod djece s razlikama u dužini udova ili skoliozom, fizioterapija može ublažiti probleme uzrokovane ovim simptomima. U težim slučajevima može biti potrebna operacija za produženje udova. Kako bi spriječili pogoršanje poteškoća u držanju, djeci s razlikama u dužini nogu može biti potrebno podizanje cipela.

Terapija hormonom rasta propisuje se često kao dio liječenja SRS. Hormoni se daju injekcijom obično svakodnevno od dobi od dvije godine do tinejdžerskih uzrasta. Može biti efikasan čak i kada pacijent nema nedostatak hormona rasta. Pokazalo se da terapija hormonom rasta povećava stopu rasta kod pacijenata i posljedično podstiče 'sustizanje' rasta. Ovo može omogućiti djetetu da započne svoje obrazovanje na normalnoj visini, poboljšavajući svoje samopoštovanje i interakciju s drugom djecom. Učinak terapije hormonom rasta na zrelu i konačnu visinu još je neizvjestan. Postoje neke teorije koje sugeriraju da terapija također pomaže u razvoju mišića i liječenju hipoglikemije.

Eponim Ime je dobio po Henryju Silveru i Alexanderu Russellu.

Reference

Vanjski linkovi

GeneReviews/NCBI/NIH/UW entry on Russell-Silver Syndrome

Kategorija:Geni na hromosomu 7 Kategorija:Genodermatoze Kategorija:Poremećaji rasta Kategorija:Sindromi s dismelijom Kategorija:Sindromi koji utječu na stas Kategorija:Rijetki sindromi