Esencija ( ) je polisemični termin, koji se koristi u filozofiji i teologiji kao oznaka za svojstvo ili skup svojstava koja čine entitet ili supstancu onim što u osnovi jeste, a koje po nuždi ima, a bez kojih gubi svoj identitet. Suština je u suprotnosti s akcidentom: svojstvom koje entitet ili supstanca ima kontingentno, bez kojeg supstanca još uvijek može zadržati svoj identitet.
Koncept rigorozno potiče od Aristotela (iako se može naći i kod Platona), koji je koristio grčki izraz za ti ên einai (τὸ τί ἦν εἶναι,Aristotle, Metaphysics, 1029b što doslovno znači „ono što je trebalo biti” i odgovara na školski termin <i>quidditas</i> ) ili ponekad kraći izraz to ti esti (τὸ τί ἐστι,Aristotle, Metaphysics, 1030a što doslovno znači "ono što jest" i odgovara školskom terminu <i>haecceitas</i> ) za istu ideju. Ova fraza predstavljala je takve poteškoće za svoje latinske prevodioce da su skovali riječ essentia ("suština") da bi predstavljala cijeli izraz. Za Aristotela i njegove sholastičke sljedbenike, pojam suštine je usko povezan s pojmom definicije (ὁρισμός horismos ).S. Marc Cohen, "Aristotle's Metaphysics", Stanford Encyclopedia of Philosophy, accessed 20 April 2008.
Reference
Kategorija:Filozofija života Kategorija:Koncepti u metafizici Kategorija:Metafizičke teorije