mini|200p|Karta Južne Srbije (braon boja)
Južna Srbija, poznata i kao jug Srbije, jugoistočna Srbija, jug Centralne Srbije, Južno Pomoravlje, historijsko-geografska regija je u Srbiji koja se na istoku graniči sa Bugarskom, na jugu sa Sjevernom Makedonijom, na jugozapadu sa Kosovom, a na sjeveru linijom Kopaonik–Jastrebac–Aleksinac–Stara planina. Južna Srbija nije dio zvanične teritorijalne podjele Srbije, niti su njene granice precizno definisane. Njezina teritorija se poklapa sa Nišavskim, Jablaničkim, Topličkim, Pčinjskim i Pirotskim upravnim okrugom. Površine je oko 14.000 km2 sa oko 877.000 stanovnika prema popisu iz 2022.All places: 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, 2011, 2022 censuses Dijeli je Južna Morava s juga na sjever. Njene lijeve pritoke su Toplica, Jablanica, Veternica, Pusta reka, a desne Nišava, Vlasina, Vrla.
Geografija Ispresjecana je cestama koji povezuju Balkan i Evropu. Sačuvani pisani tragovi ukazuju da je dolina Južne Morave uvijek bila raskrsnica cesta. Ovim cestama kretalo se stanovništvo, prijenosila roba i kretale vojske.
Južna Srbija je planinska oblast. Na istoku je okviruju kameniti, bezvodni i gotovo neprohodni planinski lanci. Na zapadu i sjeveru predjeli su šumovitiji. U Južnoj Srbiji ili na njenim granicama najveće planine su Stara planina (2.169 m), Kopaonik (2.017 m), Besna kobila (1.922 m), Dukat (1.881 m), Vardenik (1.876 m), Suva planina (1.808 m), Čemernik (1.638 m), Jastrebac (1.492 m), Kukavica (1.441 m). Planine su stare gromadne ili mlade vijenačne. Većinom su besputne i sa strmim i kratkim dolinama, bez šuma ili sa vrlo malo šuma, bez vodene energije, ali s rudnim bogastvom. Ovo je uvijek bio siromašan poljoprivredni-stočarski kraj, dobro naseljen. Privreda je bila slabo razvijena, sem zanatstva u gradovima. Gradovi su nastali u dolinama rijeka, ovdje su se razvili Niš, Leskovac, Vranje, Pirot i Prokuplje. Najveći grad u Južnoj Srbiji je Niš.
Historija Poslije Kosovske bitke Turci su još nekoliko puta upadali na prostore Južne Srbije i konačno u ljeto 1454. zauzeli ove predjele. Nakon srpsko-turskih ratova (1876-1878) Kneževina Srbija zauzima najveći dio ove regije. Ona je nazivana Novi Krajevi ili Nova Srbija. Početkom 20. vijeka, poslije Balkanskih ratova 1912, Srbija zauzima Vardarsku Makedoniju, Kosovo i dio Novopazarskog sandžaka. Tako se pojam Južna Srbija proširio i na te krajeve. U drugoj polovini 20. vijeka Vardarska Makedonija postaje republika, a Kosovo autonomna pokrajina u okviru SR Srbije, kao dio SFR Jugoslavije. Termin Južna Srbija se sveo na južne krajeve Srbije uglavnom zauzete 1878.
Stanovništvo Stanovnici Južne Srbije govore torlačkim dijalektima, osim u Kuršumliji i nezinoj okolini gdje se govori kosovsko-resavskim dijalektom srpskog jezika. Torlački dijalekti se znatno razlikuju od standardnog srpskog jezika. Oni se izdvajaju izvjesnim brojem arhaizama i nizom inovacija koje nisu obične u srpskim govorima. Torlački dijalekti su ušli u razvojnu sferu balkanskog jezičkog saveza (balkanizmi) kojoj od slavenskih jezika pripadaju makedonski i bugarski. Slavensko stanovništvo su uglavnom Srbi, osim u Dimitrovgradu i Bosilegradu gdje su većina Bugari. Pored slavenskog stanovništva živi i albanska zajednica u općinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, kao i romska zajednica. Albanci su većina u Preševu i Bujanovcu.Ethnic composition: 2022 census pop-stat.mashke.org/
Najveći gradovi
Galerija
Reference
Literatura
Vanjski linkovi
Kategorija:Geografija Srbije