thumb|upright=1.5|Testovi otpornosti na antibiotike: Bakterije se nanose na čvrsti medij u Petrijevim zdjelicama, a na površinu se polažu papirni diskovi, svaki impregniran različitim antibiotikom. Prozirni prstenovi, poput onih s lijeve strane, pokazuju da bakterije nisu rasle oko diskova, što ukazuje na to da te bakterije nisu otporne. Bakterije s desne strane su potpuno otporne na tri od sedam i djelimično otporne na dva od sedam testiranih antibiotika.Kirby-Bauer Disk Diffusion Susceptibility Test Protocol , Jan Hudzicki, ASM
Otpornost na antibiotike ili antimikrobna rezistencija (AMR ili AR) nastaje kada mikrobi razviju mehanizme koji ih štite od antimikroba, koji su lijekovi koji se koriste za liječenje infekcija. Ova otpornost utiče na sve klase mikroba, uključujući bakterije (otpornost na antibiotike), viruse (otpornost na antivirusne lijekove), parazite (otpornost na antiparazite) i gljivice (otpornost na antifungusne lijekove). Zajedno, ove adaptacije spadaju pod okrilje antigljivične rezistencije (AMR), što predstavlja značajne izazove za zdravstvenu zaštitu širom svijeta. Zloupotreba i nepravilno upravljanje antimikrobnim sredstvima glavni su pokretači ove rezistencije, iako se ona može javiti i prirodno putem genetičkih mutacija i širenja rezistentnih gena.
Otpornost na antibiotike, značajna podskupina AMR-a, omogućava bakterijama da prežive liječenje antibiotikom, što otežava upravljanje infekcijom i mogućnosti liječenja. Otpornost nastaje spontanom mutacijom, horizontalnim transferom gena i povećanim selekcijskim pritiskom zbog prekomjerne upotrebe antibiotika, kako u medicini tako i u poljoprivredi, što ubrzava razvoj otpornosti.
Teret antimikrobne rezistencije (AMR) je ogroman, sa gotovo 5 miliona smrtnih slučajeva godišnje povezanih s rezistentnim infekcijama. Infekcije uzrokovane AMR mikrobima teže se liječi i često zahtijevaju skup alternativnih terapija koje mogu imati teže nuspojave Preventivne mjere, poput upotrebe antibiotika uskog spektra i poboljšanja higijenskih praksi, imaju za cilj smanjenje širenja otpornosti. Mikrobi otporni na više lijekova nazivaju se višestruke otpornosti na lijekove (MDR) i ponekad se nazivaju superbakterijama.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) tvrdi da je antimikrobna rezistencija (AMR) jedna od najvećih globalnih prijetnji javnom zdravlju i razvoju, procjenjujući da je bakterijska AMR direktno odgovorna za 1,27 miliona smrtnih slučajeva u svijetu u 2019. godini i doprinijela 4,95 miliona smrtnih slučajeva. Štaviše, SZO i druga međunarodna tijela upozoravaju da bi antimikrobna rezistencija mogla dovesti do 10 miliona smrtnih slučajeva godišnje do 2050. godine, ukoliko se ne preduzmu efikasne mjere. Globalne inicijative, poput poziva na međunarodne sporazume o antimikrobnoj rezistenciji (AMR), naglašavaju koordinirane napore za ograničavanje zloupotrebe, finansiranje istraživanja i obezbjeđivanje pristupa neophodnim antimikrobnim sredstvima u zemljama u razvoju. Međutim, pandemija COVID-19 preusmjerila je resurse i naučnu pažnju dalje od AMR-a, intenzivirajući izazov.
Definicija thumb|300x300px| Dijagram koji prikazuje razliku između nerezistentnih bakterija i bakterija otpornih na lijekove. Nerezistentne bakterije se množe i nakon tretmana lijekovima, bakterije umiru. Bakterije otporne na lijekove se također množe, ali nakon tretmana lijekovima, bakterije nastavljaju da se šire. Antimikrobna rezistencija znači da je mikroorganizam rezistentan na antimikrobni lijek koji je nekada bio u stanju liječiti infekciju uzrokovanu tim mikroorganizmom. Osoba ne može postati otporna na antibiotike. Rezistencija je svojstvo mikroba, a ne osobe ili drugog organizma zaraženog mikrobom. Svi tipovi mikroba mogu razviti otpornost na lijekove. Stoga postoji otpornost na antibiotike, antigljivne, antivirusne i antiparazitske lijekove.
Otpornost na antibiotike je podskup antimikrobne otpornosti. Ova specifičnija otpornost povezana je s bakterijama i stoga se dijeli na dvije daljnje podskupine, mikrobnu i kliničku. Mikrobna otpornost je najčešća i nastaje od gena, mutiranih ili naslijeđenih, koji omogućavaju bakterijama da se odupru mehanizmu ubijanja mikroba povezanom s određenim antibioticima. Klinička otpornost se pokazuje kroz neuspjeh mnogih terapijskih tehnika, gdje bakterije koje su normalno osjetljive na liječenje postaju otporne nakon što prežive ishod liječenja. U oba slučaja stečene otpornosti, bakterije mogu proći kroz genetički katalizator za otpornost, putem horizontalnog prijenosa gena: konjugacije, transdukcije ili transformacije. Ovo omogućava širenje otpornosti na istu vrstu patogena ili čak slične bakterijske patogene.
Pregled
Izvještaj SZO objavljen u aprilu 2014. navodi: "Ova ozbiljna prijetnja više nije predviđanje za budućnost, ona se dešava upravo sada u svakoj regiji svijeta i ima potencijal da utiče na bilo koga, bilo koje dobi, u bilo kojoj zemlji. Otpornost na antibiotike – kada se bakterije promijene tako da antibiotici više ne djeluju kod ljudi kojima su potrebni za liječenje infekcija – sada je glavna prijetnja javnom zdravstvu.""WHO's first global report on antibiotic resistance reveals serious, worldwide threat to public health" Retrieved 2 May 2014.
Svake godine, gotovo pet miliona smrtnih slučajeva globalno se povezuje s AMR-om. U 2019. godini, globalni smrtni slučajevi koji se mogu pripisati AMR-u iznosili su 1,27 miliona. Iste godine, AMR je možda doprinio ~4,95 miliona (3,62–6,57)- miliona smrtnih slučajeva, a svaka peta osoba koja je umrla zbog AMR-a bila su djeca mlađa od pet godina.
U 2018. godini, SZO je smatrala da je otpornost na antibiotike jedna od najvećih prijetnji globalnom zdravlju, sigurnosti hrane i razvoju. Deaths attributable to AMR vary by area: +MjestoSmrtni slučajevi na 100.000 koji se mogu pripisati AMRSjeverna Afrika i Bliski istok11,2Jugoistočna i Istočna Azija i Okeanija11,7Latinska Amerika i Karibi14,4Centralna i Istočna Evropa i Centralna Azija17,6Južna Azija21,5Podsaharska Afrika23,7 Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti izračunao je da je 2015. godine u EU i Evropskom ekonomskom prostoru bilo 671.689 infekcija uzrokovanih bakterijama otpornim na antibiotike, što je rezultiralo sa 33.110 smrtnih slučajeva. Većina je zaražena u zdravstvenim ustanovama. U 2019 bilo je 133.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih antimikrobnom rezistencijom (AMR).
Uzroci AMR je uglavnom uzrokovana zloupotrebom i prekomjernom upotrebom antimikrobnih sredstava. Ipak, istovremeno, mnogi ljudi širom svijeta nemaju pristup esencijalnim antimikrobnim sredstvima.] To dovodi do toga da mikrobi ili razviju odbranu od lijekova koji se koriste za njihovo liječenje, ili određeni sojevi mikroba koji imaju prirodnu otpornost na antimikrobna sredstva postaju mnogo rasprostranjeniji od onih koji se lako mogu pobijediti lijekovima. Iako se antimikrobna rezistencija s vremenom prirodno javlja, upotreba antimikrobnih sredstava u različitim okruženjima, kako unutar zdravstvene industrije tako i izvan nje, dovela je do sve veće rasprostranjenosti antimikrobne rezistencije.
Iako mnogi mikrobi vremenom razvijaju otpornost na antibiotike putem prirodnih mutacija, prekomjerno i neprimjereno propisivanje antibiotika ubrzalo je problem. Moguće je da je čak 1/3 recepata napisanih za antibiotike nepotreban. Svake godine se napiše otprilike 154 miliona recepata za antibiotike. Od toga, do 46 miliona je nepotrebno ili neprikladno za stanje koje pacijent ima. Mikrobi mogu prirodno razviti otpornost putem genetičkih mutacija, koje se javljaju tokom diobe ćelija, i iako su nasumične mutacije rijetke, mnogi mikrobi se često i brzo razmnožavaju, povećavajući šanse da članovi populacije dobiju mutaciju koja povećava otpornost. Mnogi pojedinci prestaju uzimati antibiotike kada se počnu osjećati bolje. Kada se to dogodi, moguće je da mikrobi koji su manje osjetljivi na liječenje i dalje ostanu u tijelu. Ako se ovi mikrobi mogu nastaviti razmnožavati, to može dovesti do infekcije bakterijama koje su manje osjetljive ili čak otporne na antibiotik.
Prirodna pojava thumb| Infografika CDC-a o tome kako se javlja i širi otpornost na antibiotike (glavni tip otpornosti na antimikrobne lijekove) AMR je prirodni proces. Otpornost na antimikrobne lijekove može se prirodno razviti zbog kontinuirane izloženosti antimikrobnim sredstvima. Prirodna selekcija znači da organizmi koji su sposobni prilagoditi se svom okruženju, preživljavaju i nastavljaju proizvoditi potomstvo. Kao rezultat toga, vrste mikroorganizama koje su sposobne preživjeti tokom vremena uz kontinuirani napad određenih antimikrobnih sredstava prirodno će postati rasprostranjenije u okolini, a one bez ove otpornosti će postati zastarjele.
Neke savremene antimikrobne rezistencije su se također prirodno razvile prije upotrebe antimikrobnih sredstava u kliničkoj upotrebi kod ljudi. Naprimjer, otpornost na meticilin evoluirala je kao patogen ježeva, moguće kao koevolucijska adaptacija patogena na ježeve koji su zaraženi kožni mikrobiom koji prirodno proizvodi antibiotike. Također, mnoge gljive i bakterije tla su prirodni konkurenti, a originalni antibiotik penicilin koji je otkrio Alexander Fleming brzo je izgubio kliničku učinkovitost u liječenju ljudi i, nadalje, nijedan od drugih prirodnih penicilina (F, K, N, X, O, U1 ili U6) sada nije u kliničkoj upotrebi.
Otpornost na antimikrobne lijekove može se steći od drugih mikroba, zamjenom gena u procesu koji se naziva horizontalni prijenos gena. To znači da kada se gen za otpornost na antibiotik pojavi u mikrobnoj zajednici, on se zatim može proširiti na druge mikrobe u toj zajednici, potencijalno prelazeći iz mikroba koji ne uzrokuje bolest u mikrob koji uzrokuje bolest. Ovaj proces je u velikoj mjeri vođen procesima prirodne selekcije koji se događaju tokom upotrebe ili zloupotrebe antibiotika.
Vremenom će većina prisutnih sojeva bakterija i infekcija biti otporna na antimikrobno sredstvo koje se koristi za njihovo liječenje, što će ga učiniti neefikasnim u uništavanju većine mikroba. Sa povećanom upotrebom antimikrobnih sredstava, dolazi do ubrzanja ovog prirodnog procesa.
Samoliječenje U velikoj većini zemalja, antibiotike može propisati samo ljekar, a izdati ih može apoteka. Samoliječenje od strane potrošača se definiše kao "uzimanje lijekova na vlastitu inicijativu ili na prijedlog druge osobe koja nije certificirani medicinski stručnjak", i identifikovano je kao jedan od glavnih razloga za razvoj antimikrobne rezistencije. Samoliječenje antibioticima nije prikladan način njihove upotrebe, ali je uobičajena praksa u zemljama s ograničenim resursima. Ova praksa izlaže pojedince riziku od bakterija koje su razvile antimikrobnu rezistenciju. Mnogi ljudi pribjegavaju ovome iz nužde, kada pristup ljekaru nije dostupan ili kada pacijenti imaju ograničeno vrijeme ili novac za posjetu ljekaru. Ovaj povećani pristup izuzetno olakšava nabavku antimikrobnih sredstava. Primjer je Indija, gdje se u državi Punjab 73% stanovništva pribjeglo liječenju svojih manjih zdravstvenih problema i hroničnih bolesti samoliječenjem.