mini|269x269piksel|Scena iz Galskih ratova – galski vođa Littavicus, izdavši Rim, povlači se prema Gergoviji kako bi podržao Vercingétorixa. Galski rat predstavlja niz vojnih sukoba koje je Gaj Julije Cezar vodio u razdoblju između 58. i 51. p. n. e, a koji su kulminirali potpunom rimskom okupacijom teritorija Galije. Neposredni povod za izbijanje rata bio je zahtjev Helvećana za neometanim prolazom kroz rimski teritorij tokom njihove planirane migracije. Cezar, koji je u to vrijeme obnašao dužnost prokonzula u Gornjoj i Donjoj Galiji, odbio je taj zahtjev, prešao granicu te nakon niza operacija porazio helvećanske skupine i prisilio ih na povratak na njihova prvobitna područja.

Operacije

Sukob sa Helvećanima Dolaskom Gaja Julija Cezara u Narbonsku Galiju u proljeće 58. g. p. n. e. započinje niz događaja koji će prerasti u početnu fazu Galskog rata. Cezar je na raspolaganju imao četiri iskusne legionarske jedinice (VII, VIII, IX i X legiju), kao i znatan broj auksilijarnih postrojbi regrutiranih iz nerimskih zajednica. Konjaničke i lake pješadijske kontingente činili su vojnici iz Hispanskih provincija, Numidije, s Krete i Balearskih otoka. Među njegovim najvažnijim podzapovjednicima isticali su se Publije Kras i Tit Labijen.

Prva kriza izbila je pokretom Helveta. Helvetski aristokrat Orgetoriks pokrenuo je plan masovne migracije cjelokupnog plemena prema zapadnoj Galiji, uz istovremeno stvaranje političkog saveza sa Sekvanom Kastikom i Heduancom Dumnoriksom, s kojima je planirao uspostaviti trilateralnu hegemoniju. Nakon što je zavjera otkrivena, Orgetoriks je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, ali je većina Helveta ipak odlučila provesti seobu. Njihov put vodio je kroz provinciju Narbonske Galije, što je Helvete dovelo u neposredan sukob s Cezarom. Helveti su zahtijevali slobodan prolaz kroz rimsku provinciju. Cezar je naredio  rušenje mosta kod Ženeve i izgradio obrambeni sistem jaraka i nasipa, nakon čega je odbio helvetske zahtjeve. Cezar je u međuvremenu podigao još dvije legije, spojio svoje trupe i ušao u heduanski prostor. Helveti su potom ponudili pregovore, ali nakon sukoba na rijeci Saoni, tokom kojeg je Cezar zabilježio značajnu prednost, Rimljani su im nametnuli potpunu predaju, uključujući predaju talaca i oružja.

Sukob sa Ariovistom Nakon poraza Helveta i konsolidacije položaja u središnjoj Galiji, Cezar se uključio u šira sigurnosna pitanja regije. Heduanski vođa Divitiak zatražio je rimsku zaštitu od germanskog pritiska i sve intenzivnijeg naseljavanja pod vodstvom kralja Ariovista. Cezar je uputio diplomatske zahtjeve, odnosno zabranu prelaska Germanima na lijevu obalu Rajne, oslobađanje heduanskih talaca i garanciju nenapadanja Heduana, ali ih je Ariovist odbio. Istovremeno je germansko pleme Haruda pustošilo heduanski teritorij, a nove grupe Sveba pripremale su se za prelazak Rajne. Cezar preuzima inicijativu i pokreće ofanzivu sa šest legija. U žestokoj bici pred germanskim logorom, zahvaljujući taktičkoj prednosti i odlučnoj intervenciji Publija Licinija Krasa, rimske snage probijaju germansku liniju. Pobjedom nad Ariovistom Rim osigurava nadmoć u Galiji.

Sukob sa Belgima Nakon konsolidacije u središnjoj Galiji, Cezar je 57. p. n. e. usmjerio vojnu kampanju prema sjeveru, protiv konfederacije belgijskih naroda (Belga), koje je smatrao najpovezanijima s germanskim zajednicama. Ključnu ulogu među Belgima imali su Suessioni, koji su se pozivali na tradiciju hegemonije svoga kralja Divicija, a u Cezarovo vrijeme njima je vladao Galba. Zbog neslaganja unutar same belgijske koalicije, nedostatka logističke stabilnosti i straha od heduanske intervencije u pozadini, Belgijska je vojska ubrzo počela da se raspada. Cezar je to iskoristio i progonio ih kao da su poraženi u regularnoj bici, što je dovelo do kapitulacije Suessiona, Belovaka, Ambijana i niza manjih zajednica. Nakon opsade su se formalno predali, ali su iste noći pokušali noćni iznenadni napad. Rimske trupe su ga odbile, što je rezultiralo gotovo potpunim uništenjem Atuatuka kao političke zajednice i prodajom oko 53.000 njihovih pripadnika u ropstvo.

Završni poduhvati Radi konsolidacije rimske vlasti u Galiji, Cezar je proveo sistematske inženjerijske radove, posebno izgradnju strateških komunikacija. U okviru osiguranja alpskih prilaza, 57. p. n. e. delegirao je Servija Galbu u oblast Wallisa, gdje je zauzet Octodurum. Godinu poslije, radi povezivanja sa Hispanijom, Publije Kras je poslan u Akvitaniju, čija su plemena djelimično pod utjecajem sertorijevskih veterana, pružila značajan otpor, ali su naposljetku bila primorana prihvatiti rimski suverenitet. Time je do kraja 56. p. n. e. teritorijalno pokoravanje Galije bilo dovršeno. Desetkovana Galija je brzo romanizirana i postala značajna rimska provincija, u kojoj se galo-rimska kultura očuvala i nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva. Cezarovi vojni uspjesi izazvali su izrazito političko odobravanje u Rimu, što je Senat obilježio petnaestodnevnim javnim svečanostima.

Reference

Bibliografija

Moderna literatura

Drevni izvori

.

Kategorija:Galski ratovi Kategorija:Vojna historija Francuske Kategorija:Vojna historija Rimskog Carstva Kategorija:Genocidi u Evropi Kategorija:Ratovi po periodima