Eleonora Jenko Groyer (rođena Eleonora Jenko; Ljubljana, 15. februar 1879. – Ljubljana, 24. juni 1959.) bila je slovenska liječnica, poznata kao prva Slovenka koja je stekla diplomu medicine i jedna od pionirki ženskog medicinskog rada u slovenskom prostoru.
Studij medicine završila je na Ženskom medicinskom institutu u Sankt Peterburgu, gdje je promovirana 14. februara 1907. Kao i mnoge druge žene iz Austro-Ugarske, studirala je u inostranstvu jer ženama u Monarhiji tada nije bilo omogućeno redovno univerzitetsko medicinsko obrazovanje.
Njena diploma u Austro-Ugarskoj nije mogla biti potpuno nostrificirana, nego joj je priznata samo ekvivalentnost, zbog čega je mogla obavljati liječničku praksu samo u određenim dijelovima tadašnje države. Nakon udaje za liječnika Friedricha Groyera 1907. radila je u Opatiji, gdje je otvorila samostalnu ordinaciju i smatra se prvom ženom koja je ondje vodila nezavisnu liječničku praksu.
Na početku Prvog svjetskog rata vratila se u Ljubljanu. Tokom rata obavljala je liječničku službu u zdravstvenom okrugu Grosuplje, a poslije stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca morala je ponovo prolaziti postupak nostrifikacije. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu položila je dodatne ispite iz farmakologije i sudske medicine, nakon čega je 1921. stekla pravo na punu liječničku praksu. Iste godine otvorila je ordinaciju u Ljubljani kao prva liječnica sa samostalnom praksom u tom gradu.
Pošto su njene molbe za javnu službu više puta bile odbijene, cijeli radni vijek provela je kao privatna liječnica. Između 1930. i 1935. objavljivala je i zdravstveno-prosvjetne tekstove u časopisu Ženski svet.
U slovenskoj historiji medicine zauzima važno mjesto kao pionirka ženskog visokog obrazovanja i medicinske profesije.
Reference
Kategorija:Rođeni 1879. Kategorija:Umrli 1959. Kategorija:Biografije, Ljubljana