Antropocentrizam ( stgrč. ἄνθρωπος – ánthrōpos = ćovjek + κέντρον – kéntron = centar) je vjerovanje da su ljudi centralni ili najvažniji entitet na Planeti. Termin se može koristiti naizmjenično sa humanocentrizmom, a neki koncept nazivaju ljudskom nadmoći ili ljudskom izuzetnošću. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti (životinje, biljke, minerali, itd.) se posmatraju kao resursi koje ljudi mogu koristiti. Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: perceptivni antropocentrizam (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); deskriptivni antropocentrizam (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko Homo sapiensa / 'čovjeka'"); i normativni antropocentrizam (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste Homo sapiens, njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").
Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava. Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području ekološke etike i filozofije okoliša, gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar ekosfere, odnosno antroposfere.Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." Dialogue and Universalism 3 (2013): 123-136. Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.
Filozofija okoliša Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša, gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu, koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu. Val Plumwood se prepirao Plumwood, V. 1993. Feminism and the Mastery of Nature. London: RoutledgePlumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. Ethics and the Environment 1 da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i androcentrizam u feminističkoj teoriji i etnocentrizam u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, John Passmore-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",Passmore, J. 1974. Man's Responsibility for Nature London: Duckworth kritikovan je od strane branitelja duboke ekologije zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in Environmental Philosophy (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189 Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog ekološke krize tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju." S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..
Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih populacija. Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata." Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige duboke ekologije i biocentrizma, koji je predložen i kao antiteza antropocentrizma i kao generalizirani oblik antropocentrizma.
Kognitivna psihologija U kognitivnoj psihologiji, termin antropocentrično razmišljanje je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima". Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme. Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana ćelijska smrt esencijalni fiziološki fenomen, a ekosistemi se također oslanjaju na smrt). Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput insekta, neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput reprodukcije ili cirkulacije krvi.
Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike vrstama koje su im nepoznate (u Japanu), poput zečeva, skakavaca ili tulipana. Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.
Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva. Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu. Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice žabe smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude. Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka. Studije koje su uključivale djecu iz nekih autohtonih američkih naroda otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja. Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih uočenih taksonomskih sličnosti, ekoloških razmatranja i animističkih tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.
Abrahamske tradicije U seriji "Planeta za uzeti" na CBC iz 1985. godine, David Suzuki istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki kršćanski zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih 1:26 u Knjizi Postanka:
Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s hebrejskog. Međutim, može se tvrditi da Biblija zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.
Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu Mojsije Majmonides, učenjak Tore koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema rabinu Normanu Lammu, Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.
Katolicizam Katoličko socijalno učenje vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. Papa Franjo, u svojoj enciklici iz 2015. godine Laudato si', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.Pope Francis (2015), Laudato si', published 24 May 2015, accessed 28 December 2023 U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati. U svom nastavku pobudnica, Laudate Deum (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".Pope Francis, Laudate Deum, paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024
Ljudska prava Antropocentrizam je temelj nekih naturalističkih koncepata posebno ljudskih prava za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu univerzalnih ljudskih prava, budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof Mortimer J. Adler je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni moralni status, intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak genocid nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne predatore?“Mortimer J. Adler, The Difference of Man and the Difference It Makes, (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.
Autor i apologeta antropocentrizma Wesley J. Smith iz Discovery Institute napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije prava životinja, „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement , (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.
Moralni status životinja