320px|thumb|right|Anaerobne bakterije mogu se identificirati uzgojem u epruvetama tioglikolatnog bujona: 1: Obligatni aerobi trebaju kisik jer ne mogu anaerobno fermentirati ili disati. Okupljaju se na vrhu epruvete gdje je koncentracija kisika najveća. 2: Obligatni anaerobi su otrovani kisikom, pa se okupljaju na dnu epruvete gdje je koncentracija kisika najniža. 3: Fakultativni anaerobi mogu rasti sa ili bez kisika jer mogu aerobno ili anaerobno metabolizirati energiju. Uglavnom se okupljaju na vrhu jer aerobno disanje generira više ATP-a nego fermentacija ili anaerobno disanje. 4: Mikroaerofilima je potreban kisik jer ne mogu anaerobno fermentirati ili disati. Međutim, truju ih visoke koncentracije kisika. Okupljaju se u gornjem dijelu epruvete, ali ne i na samom vrhu. 5: Aerotolerantni organizmi ne zahtijevaju kisik jer energiju metaboliziraju anaerobno. Međutim, za razliku od obligatnih anaeroba, oni nisu otrovani kisikom. Mogu se naći ravnomjerno raspoređeni po cijeloj epruveti. Mikroaerofili je mikroorganizam kojem je za optimalan rast potrebno okruženje koje sadrži niže nivoe dioksigena od onih prisutnih u atmosferi (tj. < 21% O2; obično 2–10% O2). Restriktivnije tumačenje zahtijeva da mikroorganizam bude obligatan u ovom zahtjevu. Mnogi mikroaerofili su također kapnofili, što zahtijeva povišenu koncentraciju ugljik-dioksida (npr. 10% CO2 u slučaju vrsta roda Campylobacter).
Originalna definicija „mikroaerofila“ kritikovana je kao previše restriktivna i nedovoljno precizna u poređenju sa sličnim kategorijama. Širi termin „mikroaerob“ skovan je da opiše mikrobe „sposobne“ da dišu kisik „unutar mikrooksičnih okruženja“ korištenjem terminalne oksidaze visokog afiniteta.".
Kultura Mikroaerofili se tradicionalno uzgajaju u staklenkama za svijeće. Staklenke za svijeće su posude u koje se ubacuje zapaljena svijeća prije zatvaranja hermetičkog poklopca posude. Plamen svijeće gori dok se ne ugasi zbog nedostatka kisika, stvarajući atmosferu bogatu ugljik-dioksidom, a siromašnu kisikom.
Novije metode oksistatskih bioreaktora omogućavaju precizniju kontrolu nivoa plina u mikroaerobnom okruženju, korištenjem sonde za mjerenje koncentracije kisika ili redoks potencijala u realnom vremenu. Načini za kontrolu unosa kisika uključuju pakete za generiranje plina i izmjenu plinova.
Budući da su oksistat bioreaktori skupi za kupovinu i rad, osmišljena su jeftinija rješenja. Naprimjer, uređaj za mikro-oksigeniranu kulturu (MOCD) je sistem koji uključuje obične tikvice, cijevi propusne za kisik, senzore i vodene pumpe. Aeracija se vrši pumpanjem medija za kulturu kroz cijevi.
Primjeri U svijetu postoji širok spektar mikroaerobnih uvjeta: u ljudskim tijelima, pod vodom itd. Mnoge bakterije iz ovih izvora su mikroaerobi, od kojih su neke također mikroaerofili. Neki članovi reda Campylobacterales su mikroaerofilni: Vrste roda Campylobacter su mikroaerofilne. Helicobacter pylori (prethodno identificirana kao Campylobacter), vrsta nadreda Campylobacterota koja je povezana s peptičkim ulkusom i nekim vrstama gastritisa. Mnogi članovi roda Lactobacillus sensu lato (vidi Lactobacillaceae) su mikroaerofili. Kao fakultativni anaerobi, oni preživljavaju anaerobne uslove, ali bolje rastu s malo kisika. Magnetospirillum gryphiswaldense i Magnetospira sp. QH-2 su vodene mikroaerofilne magnetotaktičke bakterije. Formiranje magnetita u takvim bakterijama općenito zahtijeva mikroaerobne uvjete.
Također pogledajte Aerobno disanje Anaerobno disanje Fakultativni anaerob Fermentacija Obligatni aerob Obligatni aerob Obligatni anaerob Oksigenacija (okolišna)
Reference
Vanjski linkovi Characterization of an unclassified microaerophilic bacterium associated with gastroenteritis.
Kategorija:Rast i ishrana mikroba Kategorija:Mikrobiologija Kategorija:Bakteriologija