Bitka kod Nyárasda u okviru Mađarske revolucije 1848. vođena je 13. januara 1849. između odreda mađarskog garnizona u Komáromu, predvođenog pukovnikom Ferdinandom Querlondeom du Hammelom, i dijela opsadnih trupa Austrijskog Carstva, predvođenih potpukovnikom Gustavom Freiherrom von Gerambom. Mađari su porazili Austrijance, natjerali ih u bijeg i ubili Geramba. Ova bitka bila je jedan od nekoliko okršaja koji su prethodili opsadi Komároma.
Pozadina U januaru 1849. austrijske carske trupe predvođene feldmaršalom Alfredom I, princom od Windisch-Grätza, koje su napale Ugarsku, pojavile su se u donjem području Velikog žitnog ostrva. Glavni cilj njihovog napredovanja bila je tvrđava u Komáromu, glavno utvrđenje u Mađarskoj. Njeni branioci bili su dobro svjesni toga i pokušali su osujetiti austrijske planove. Iz tvrđave su u nekoliko navrata organizovane vojne operacije različitog stepena važnosti u pokušaju da se odbije sve veći broj neprijateljskih jedinica. U decembru 1848. general-major Joseph Ferdinand Franz Freiherr von Neustädter stacionirao je ovdje jednu od svojih brigada. Prvi važniji događaj u blizini grada dogodio se 10. januara 1849, kada su vojnici komaromskog garnizona zarobili osam hrvatskih husara i kaplara, a pod vodstvom poručnika Doktorića, koji je zauzeo i Nagymegyer.
Tri dana kasnije veća vojska (1000 vojnika) pod komandom pukovnika Ferdinanda Querlondea du Hammela probila se iz Komároma kako bi odbila austrijske trupe koje su marširale prema tvrđavi. Jedinica se sastojala od tri pješadijska bataljona, čete Hunyadijevih husara i dvije baterije.
Bitka Mađarski vojnici pripremili su se da pođu u osam sati 8. januara 1849, ali su čekali na snijegu još dva sata prije nego što su krenuli.. Oko 13 sati stigli su u područje Nyárasda, gdje su patrole izvijestile da je neprijatelj već stigao tamo, spreman za borbu. Tako su Mađari zauzeli borbene položaje. Austrijsku vojsku predvodio je potpukovnik baron Gustav von Geramb. No, čim su zauzeli položaje, Austrijanci su počeli pucati iz svojih topova na njih, posebno na novopopunjeni 37. bataljon, koji je u početku skrenuo udesno kako bi izbjegao granate, ali kako su granate nanosile sve veće gubitke, počeli su se povlačiti. U ovom trenutku, međutim, tok bitke potpuno je preokrenut jer je zapovjednik mađarske artiljerije, poručnik Mihalović, pogodio neprijateljskog zapovjednika, barona Geramba, nanijevši mu smrtnu ranu. U međuvremenu, bježeći, 37. bataljon također se zaustavio i nakon sat vremena kanonade pukovnik Querlonde poslao je pješadiju i husare da napadnu Austrijance. Kao rezultat toga, Austrijanci su počeli bježati, a mađarska pješadija prodrla je u Nyárasd, ali tamo nisu zatekli Austrijance jer su pobjegli tako brzo. Hunyadijevi husari progonili su Austrijance kroz tri sela. Međutim, u 295. broju Pesti Hírlapa, objavljenom 1849, kritikovana je neadekvatna potjera za austrijskom vojskom. Austrijanci su se povukli sve do Požuna.
Posljedice Prema riječima očevica, narednika Józsefa Szinnyeija iz 37. bataljona, na mađarskoj strani bila su trojica mrtvih i četvorica ranjenika, dok su s austrijske strane ubijeni general Geramb, artiljerijski poručnik i mnogi kirasiri. No, službeni izvještaji kažu da je 15 ljudi iz mađarskog tabora ubijeno ili teško ranjeno, a iz austrijskog 33. U mađarskoj štampi kritikovani su domobrani iz 37. bataljona zbog bijega (Komáromi Értesítő od 16. januara 1849, u članku "Nekoliko riječi o bici kod Nyárasda", koji je napisao Hunyadijev husar). U izdanju novina od 18. januara domobran iz 37. bataljona odgovara na kritike, ističući da su oni koji su pobjegli bili novi regruti, da im je ovo bila prva borba i da su, s obzirom na to da još nisu bili navikli na užase bitke, pobjegli kada su granate koje su padale između njih ubile nekoliko njihovih drugova.
Zahvaljujući bici kod Nyárasda, jedinice hrvatskih graničara stacionirane u Nagymegyeru također su napustile taj grad 13. januara 1849.. Od sredine januara do kraja februara nije bilo carskih vojnika u Nagymegyeru i okolini. Nakon zauzimanja tvrđave u Lipótváru 2. februara 1849. dio carskih trupa poslan je na Veliko žitno ostrvo. Opsadni prsten oko Komároma tek je tada zatvoren.
U spomen na barona Geramba, koji je poginuo u borbi, austrijske vlasti nakon završetka Mađarske revolucije dale su podići spomenik u selu..
Reference
Dodatna literatura
Kategorija:Bitke u 1849. Kategorija:Bitke u Mađarskoj revoluciji 1848. Kategorija:Mađarske bitke Kategorija:Austrijske bitke