Narodi knjige, kitabije ili ehli-kitāb () jest klasifikacija u islamu za sljedbenike onih religija za koje muslimani smatraju da su primili božansko otkrivenje od Boga, uglavnom u obliku svetog pisma. Klasifikacija se uglavnom odnosi na predislamske abrahamske religije.; . U Kur'anu se identificiraju kao Jevreji, kršćani, Sabejci i – prema nekim tumačenjima – zoroastrijanci.O sabiancima pogledajte . O zoroastrijancima, pogledajte ; (verse 22:17). Počevši od 8. stoljeća, ovo priznanje prošireno je na druge grupe, poput Samarićana (koji su blisko povezani s Jevrejima),. i, kontroverzno, hindusa, budista, džainista i sika, između ostalih.. O hindusima, također, pogledajte . U većini slučajeva naziv narodi knjige muslimani jednostavno koriste za sljedbenike judaizma i kršćanstva, s kojima islam dijeli mnoge vrijednosti, smjernice i principe.
Historijski gledano, u zemljama i regijama koje slijede islamski zakon vjerske zajednice koje su muslimani priznavali kao narod knjige podlijegale su pravnom statusu poznatom kao zimije, što znači da su imale mogućnost plaćanja posebnog poreza na glavu koji se zove džizja u zamjenu za privilegiju da praktikuju svoju vjeru i upravljaju svojom zajednicom u skladu s pravilima i normama vlastite religije. Džizja je naplaćivana svim mentalno i fizički sposobnim odraslim muškarcima iz ovih priznatih nemuslimanskih zajednica. Praktikantima nepriznatih religija nije uvijek bila data ova privilegija iako su mnoge kasnije islamske države, posebno one na Indijskom potkontinentu, izmijenile svoje zakone kako bi proširile primjenu statusa zimija izvan prvobitno određenih jevrejskih i kršćanskih zajednica.
U Kur'anu se ovaj termin koristi u različitim kontekstima, od vjerskih polemika do odlomaka koji naglašavaju zajednicu vjere među onima koji posjeduju spise koji zagovaraju monoteizam, za razliku od politeizma ili bilo kojeg drugog oblika vjerovanja..
Oznaka narodi knjige relevantna je i za islamske brakove: muslimanu je dozvoljeno oženiti se nemuslimankom samo ako je Jevrejka ili kršćanka, a dodatno mora osigurati da se sva djeca rođena s njegovom jevrejskom ili kršćanskom suprugom / suprugama odgajaju u muslimanskoj vjeri. Muslimankama nije dozvoljeno udati se za nemuslimane čak i ako su Jevreji ili kršćani. U slučaju muslimansko-kršćanskog braka, koji se sklapa samo uz dozvolu kršćanske strane, Muhamedov Ashtiname nalaže da muslimanskom mužu nije dozvoljeno da spriječi svoju kršćansku suprugu da prisustvuje crkvi na molitvu i bogosluženje.
U novije vrijeme ovaj termin ponovo su prisvojili neki Jevreji i kršćani kao sredstvo samoidentifikacije u odnosu na muslimane..
Reference
Izvori
Dodatna literatura Boekhoff-van der Voort, Nicolet, "Ahl al-Kitab (People of the Book)", in Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God (2 vols.), Edited by C. Fitzpatrick and A. Walker, Santa Barbara, ABC-CLIO, 2014, Vol I, pp. 9–11.
Kategorija:Islamska terminologija Kategorija:Islam i judaizam Kategorija:Islam i druge religije Kategorija:Kršćanstvo i islam Kategorija:Međuvjerski dijalog između kršćana, islama i judaizma