Obavještajni podaci ili obavještajni proizvodi predstavljaju prerađene i analizirane informacije o osobama, organizacijama, događajima ili pojavama koje su od značaja za ostvarivanje ciljeva ili zaštitu interesa određene organizacijske cjeline, kao što su država, vlada, oružane snage ili privredno društvo.

U obavještajnoj teoriji pravi se jasna razlika između sirovih informacija i obavještajnih podataka. Sirove informacije predstavljaju neobrađene činjenice prikupljene na terenu, dok obavještajni podatak nastaje tek nakon što te informacije prođu proces obrade, vrednovanja i analitičkog tumačenja. Donosioci odluka i rukovodioci primarno se oslanjaju na analizirane obavještajne proizvode kako bi stekli uvid u situaciju i donijeli pravovremene odluke.

U državnom i vojnom kontekstu obavještajni podaci najčešće se odnose na saznanja o potencijalnim prijetnjama, protivničkim snagama i operativnom okruženju, dok se u poslovnom okruženju odnose na analizu konkurencije i tržišnih kretanja. Takvi proizvodi u pravilu pružaju odgovore na osnovna pitanja, u engleskoj literaturi poznata kao pet W pitanja: ko, šta, kada, gdje i zašto.

Obavještajni podaci ne predstavljaju jedinstven proizvod, već postoje u različitim oblicima i fazama obrade. Neobrađene informacije prikupljene na terenu nazivaju se sirovi obavještajni podaci, dok se finalni analitički dokument, nastao njihovom obradom i vrednovanjem, naziva gotovi obavještajni proizvod.

Organizovani sistem državnih agencija i službi zaduženih za prikupljanje, obradu, analizu i distribuciju ovih podataka unutar jedne države naziva se obavještajna zajednica ili obavještajni sektor.

Budući da je pojam obavještajnih podataka neodvojiv od načina njihovog nastanka, u literaturi se izraz intelligence često koristi kako za sam analitički proizvod, tako i za cjelokupan proces njegovog stvaranja te za organizacijske strukture koje ga provode. Sam proces pretvaranja sirovih podataka u gotove proizvode u teoriji se najčešće prikazuje kroz model obavještajnog ciklusa, koji opisuje uzastopne faze planiranja, prikupljanja, obrade, analize, distribucije i evaluacije.

Mediji za pohranu obavještajnih podataka

Prije izuma pisma obavještajni podaci prenosili su se usmenim putem, odnosno kroz usmenu predaju.

Kasnije su se obavještajni proizvodi najčešće izrađivali na potrošnim materijalima, poput papirusa i papira, u obliku pisanih dokumenata kao što su svici, pamfleti, izvještaji, dnevnici i knjige. Irving Finkel ističe da su drevne kulture Indije svoje zapise najvjerovatnije izrađivale na materijalima koji su se tokom vremena raspali, a uglavnom su sačuvani samo službeni pečati i fragmente pisma.

Tokom srednjeg vijeka svici koji su sadržavali povjerljive obavještajne podatke zatvarani su voštanim pečatima kako bi se osigurala tajnost njihovog sadržaja. Pisma su se, prije i nakon pojave koverti, stoljećima zapečaćivala voskom, a kasnije ljepilima i drugim sredstvima za zatvaranje.

Obavještajni podaci prenošeni su i drugim papirnim medijima, uključujući karte, fotografije i skice.

Razvojem tehnologije uvedeni su mikrotačke, mikrofilm i mikrofiš, koji su omogućili pohranu velikih količina štampanog materijala na vrlo malom prostoru.

Širokom primjenom računara uobičajeni nosači obavještajnih podataka postali su disketa, CD-ROM, DVD-ROM, SD kartica, vanjski tvrdi disk i USB memorija.

U savremenom digitalnom dobu obavještajni podaci najčešće postoje u elektronskom obliku, kao što su PDF dokumenti, dokumenti programa Microsoft Word i datoteke drugih računarskih programa.

Klasifikacija mini|desno|300px|Veliki dio informacija koje se smatraju obavještajnim podacima ima status klasifikovanih informacija Osnovna razlika između obavještajnih podataka i drugih vrsta informacija jeste u tome što se obavještajni podaci u pravilu svrstavaju u određeni stepen klasifikacije.

Čak i informacije prikupljene putem obavještajnih podataka iz otvorenih izvora (OSINT) mogu postati klasifikovane kada ih državne institucije objedine i analiziraju. Pojedinačne informacije često same po sebi nemaju poseban sigurnosni značaj, ali njihovim povezivanjem može nastati cjelovita slika koja ima znatno veću obavještajnu vrijednost.

Faze obrade Michael S. Warner navodi da pojam obavještajnih podataka, kada se shvati samo kao informacija, ne obuhvata njihovu punu vrijednost. Kao ilustraciju koristi primjer telefonskog imenika: iako sadrži veliki broj telefonskih brojeva, korisniku je potreban samo jedan određeni broj. Telefonski imenik predstavlja analogiju sirovim obavještajnim podacima, dok je broj osobe koji korisnik traži primjer obavještajnog podatka koji je obrađen i spreman za praktičnu primjenu.

Sirovi obavještajni podaci predstavljaju neobrađene podatke koji još nisu prošli proces analize.

Gotovi obavještajni proizvod predstavlja krajnji rezultat obavještajnog ciklusa — obuhvatnog procesa prikupljanja, analize i procjene sirovih podataka radi pružanja pouzdanih uvida donosiocima odluka. Odlikuje ga objektivnost, sažetost i visoki stepen prilagođenosti specifičnim potrebama korisnika, poput državnih zvaničnika ili vojnih zapovjednika.

Obim obavještajnih saznanja

Saznanja o subjektu (Ko?) mini|desno|300px|Policijske fotografije često se koriste kao dio obavještajnih dosjea i profila Utvrđivanje identiteta, karakteristika i namjera ciljne osobe ili organizacije predstavlja prvi korak u procjeni da li ona predstavlja neprijatelja, saveznika, suprotstavljenu stranu, prepreku djelovanju organizacije ili ne predstavlja nikakvu prijetnju. Poznavanje identiteta osobe, a naročito njenih uvjerenja, vrijednosti i motiva, omogućava precizniju procjenu prirode prijetnje i odgovarajućeg načina postupanja.

Iako se ponekad tvrdi da se obavještajni podaci ne prikupljaju o saveznicima, u praksi obavještajne službe prikupljaju informacije i o prijateljskim državama i partnerima radi procjene njihovih namjera, sposobnosti i interesa.

Analiza životnog obrasca

Analiza životnog obrasca predstavlja analitičku metodu kojom se prikupljaju saznanja o načinu na koji se osoba kreće, s kim i s čim ostvaruje kontakte, koje osobe pripadaju njenoj društvenoj mreži te koje aktivnosti redovno obavlja.

Profili

Profili predstavljaju tradicionalni oblik objedinjavanja svih raspoloživih podataka o određenoj osobi ili ciljnom subjektu u jedinstvenu analitičku cjelinu.

Saznanja o vremenu (Kada?)

Predviđanje i prognoziranje mini|desno|300px|Barack Obama tokom primanja obavještajnog izvještaja od Jamesa Clappera u okviru Predsjednikovog dnevnog obavještajnog izvještaja

Predviđanje nije svojstveno isključivo obavještajnoj djelatnosti, nego se smatra jednom od osnovnih karakteristika inteligencije uopće. Ljudski mozak neprekidno predviđa moguće ishode događaja, često i prije nego što osoba svjesno reaguje. Sposobnost procjene kada će se određeni događaj dogoditi jedan je od osnovnih zadataka obavještajnog rada, naročito u preventivnom djelovanju.

Među događajima koji se u obavještajnoj praksi smatraju prijetnjama i nastoje spriječiti nalaze se teroristički napadi, zasjede, nuklearni napadi, zračni napadi i eksplozije. Pravovremeno sprječavanje takvih događaja od ključnog je značaja u vojnim operacijama te predstavlja jednu od osnovnih funkcija vojnog obavještajnog rada i protivterorističkih aktivnosti.

Ipak, predviđanje nije isto što i prevencija, niti se može poistovjetiti s preventivnim ili preventivno-ofanzivnim djelovanjem, iako se ta tri pojma u političkom diskursu nerijetko pogrešno izjednačavaju.

Obavještajne procjene budućih događaja zasnivaju se na procjeni vjerovatnoće različitih scenarija te koriste standardizovani jezik kojim se izražava stepen sigurnosti ili neizvjesnosti pojedinih zaključaka.

Preventivno djelovanje može obuhvatati upravljanje rizikom, prevenciju kriminaliteta i druge oblike prevencije rizika. Pri tome postoji opasnost da se saznanja o mogućim budućim događajima poistovjete s analitičkim procjenama. Oba oblika saznanja imaju značaj, ali su donosioci odluka prvenstveno zainteresirani za procjenu šta će protivnik vjerovatno učiniti, a ne samo šta je sposoban učiniti. Zbog toga su kratkoročne prognoze budućih aktivnosti protivnika u pravilu operativno korisnije od dugoročnih procjena.

U poslovnom okruženju preventivne aktivnosti također obuhvataju zaštitu od različitih prijetnji, ali i rizike specifične za privredne subjekte. Privatne obavještajne agencije ovakva saznanja često svrstavaju u strateške obavještajne podatke. Za razliku od državnih institucija, kompanije prijetnjom mogu smatrati štrajk, pokušaj neprijateljskog preuzimanja ili druge poslovne događaje, pa nastoje pravovremeno procijeniti kada je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere.

Prediktivna analitika predstavlja noviji pristup koji koristi savremene računarske metode za procjenu budućih događaja. Savremena literatura o prediktivnim metodama sve više se usmjerava na primjenu umjetne inteligencije, pri čemu se tradicionalne metode analize obavještajnih podataka dopunjuju ili djelimično zamjenjuju automatiziranim sistemima za obradu i analizu podataka.

Historija i retrospektivna analiza

Historija obavještajnog rada, vojna historija i obavještajne studije pružaju uvid u prošle događaje kako bi se razvili modeli za razumijevanje i predviđanje budućih pojava. U obavještajnoj praksi pravi se razlika između "prediktivnih procjena", koje se odnose na buduće događaje, i "retrospektivnih procjena", koje analiziraju nedavnu prošlost, pri čemu se za oba pristupa koristi zajednički naziv "obavještajne procjene".

Saznanja o mjestu (Gdje?) mini|desno|300px|Snimak dobiven zračnim izviđanjem na kojem su prikazane raketne baze u izgradnji na Kubi. Fotografija je prikazana Johnu F. Kennedyju neposredno prije Kubanske raketne krize.

Geoprostorni obavještajni podaci (GEOINT) predstavljaju podatke o prostornom položaju ljudi, objekata i događaja. Osnovna svrha ovih podataka jeste utvrđivanje gdje se određeni cilj nalazi u sadašnjosti, gdje se nalazio u prošlosti te procjena gdje bi se mogao nalaziti u budućnosti. GEOINT objedinjuje metode geoprostornih nauka i obavještajnog rada.

Geoprostorni obavještajni podaci povezuju sirove obavještajne podatke s informacijama o lokaciji i vremenu kako bi se određena aktivnost smjestila u precizan prostorni i vremenski kontekst. Koristi se za lociranje neprijateljskih snaga ili drugih protivničkih grupa radi procjene njihovih namjera, ali i planiranja i koordinacije operacija. U tu svrhu primjenjuju se brojne metode i izvori podataka, uključujući obavještajne podatke dobivene analizom snimaka (IMINT), zračno izviđanje, GPS, GIS, kartografiju, geografiju, triangulaciju, daljinska istraživanja, LiDAR, terenske izvještaje i podatke prikupljene ispitivanjem osoba.

Primjena geoprostornih obavještajnih podataka nije ograničena na sigurnosni i obavještajni sektor, već se koriste i u brojnim civilnim oblastima, uključujući poljoprivredu, vatrogastvo i druge djelatnosti koje zahtijevaju prostornu analizu podataka.

Saznanja o sposobnostima i načinu djelovanja (Šta? i Kako?)

Jedan od osnovnih zadataka obavještajne djelatnosti jeste procjena sposobnosti, organizacije, utvrđenih položaja, opremljenosti i načina djelovanja protivničkih snaga. Takve procjene omogućavaju razumijevanje njihovih operativnih mogućnosti, ograničenja i vjerovatnog načina upotrebe raspoloživih resursa.

Također pogledajte Geoprostorni obavještajni podaci LiDAR Kontraobavještajni rad Obavještajni podaci iz snimaka (IMINT) Prediktivna analitika Sirovi obavještajni podaci

Reference

Kategorija:Obavještajne službe Kategorija:Špijunaža Kategorija:Nadgledanje