Obavještajni ciklus predstavlja model obrade obavještajnih podataka koji se primjenjuje u civilnim i vojnim obavještajnim agencijama, kao i u organizacijama za provođenje zakona. Riječ je o kontinuiranom procesu u kojem se, kroz međusobno povezane faze, obavještajni zahtjevi pretvaraju u gotov obavještajni proizvod namijenjen korisnicima obavještajnih podataka, prvenstveno donosiocima odluka. Osnovne faze obavještajnog ciklusa obuhvataju utvrđivanje obavještajnih zahtjeva, prikupljanje podataka, njihovu obradu i analizu te izradu i distribuciju obavještajnih proizvoda korisnicima. Nakon njihove distribucije korisnicima, na osnovu povratnih informacija i novih ili izmijenjenih zahtjeva, proces se ponavlja i započinje novi ciklus.
Koncept obavještajnog ciklusa razvijen je u Sjedinjenim Američkim Državama 1948. Razvili su ga Phillip Davidson i Robert Glass, tada saradnici na Komandno-štabnom koledžu Kopnene vojske SAD. Iz američke vojske ovaj model proširio se na cjelokupnu obavještajnu zajednicu te je danas najšire prihvaćena teorija upravljanja obavještajnim podacima.
Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Američkih Država (DoD) i rodovi Oružanih snaga SAD-a za ovaj model koriste i naziv "obavještajni proces" ().
Konceptualni model mini|desno|300px|Dijagram obavještajnog ciklusa prema doktrini Združenog štaba Oružanih snaga SAD-a (JP 2-0) mini|desno|300px|Dijagram prikazuje postepeno sužavanje i transformaciju sirovih elemenata iz operativnog okruženja kroz tri ključne faze: prikupljanje, obradu i analizu, čime se sirovi podaci pretvaraju u gotove obavještajne proizvode
Usmjeravanje
Obavještajne zahtjeve utvrđuju donosioci odluka radi ostvarivanja svojih ciljeva. U Saveznoj vladi Sjedinjenih Američkih Država zahtjeve ili prioritete mogu postavljati Bijela kuća ili Kongres. U okviru NATO-a komandant određuje obavještajne zahtjeve, iz kojih proizlaze osnovni elementi informacija (EEI) kao najprioritetnija pitanja, čime započinje obavještajni ciklus.
Prikupljanje
Na osnovu postavljenih zahtjeva obavještajno osoblje izrađuje plan prikupljanja obavještajnih podataka, pri čemu koristi raspoložive izvore i metode te, po potrebi, zahtijeva podatke od drugih obavještajnih službi ili institucija. Prikupljanje obuhvata informacije iz različitih obavještajnih izvora, uključujući HUMINT (obavještajne podatke prikupljene od ljudskih izvora), IMINT (obavještajne podatke dobivene analizom snimaka), ELINT (elektronske obavještajne podatke), SIGINT (obavještajne podatke dobivene presretanjem signala) i OSINT (obavještajne podatke iz otvorenih izvora), kao i druge raspoložive izvore.
Obrada i iskorištavanje
Nakon što se plan prikupljanja provede i podaci budu prikupljeni, slijedi njihova obrada radi daljnjeg iskorištavanja. Ova faza obuhvata prevođenje materijala prikupljenih na stranim jezicima, procjenu njihove relevantnosti i pouzdanosti te grupisanje i razvrstavanje podataka i objedinjavanje sirovih podataka kako bi bili spremni za analitičku obradu.
Analiza
U fazi analize utvrđuju se značenje i implikacije obrađenih obavještajnih podataka. Analitičari povezuju informacije iz različitih izvora radi otkrivanja međusobnih veza, obrazaca i dodatnih saznanja koja pojedinačni podaci sami po sebi ne otkrivaju. Na osnovu tako objedinjene slike tumači se značaj novostečenih saznanja i izrađuju obavještajni zaključci.
Distribucija
Gotovi obavještajni proizvodi mogu imati različite oblike, zavisno od potreba korisnika i zahtjeva za izvještavanje. Stepen hitnosti njihove distribucije određuje obavještajna organizacija ili obavještajna zajednica. Na primjer, bilten upozorenja i indikatora prijetnji imaju viši prioritet od godišnjeg obavještajnog izvještaja.
Povratne informacije
Obavještajni ciklus predstavlja zatvoren proces u kojem donosioci odluka, nakon korištenja obavještajnih proizvoda, dostavljaju povratne informacije i definišu nove ili izmijenjene obavještajne zahtjeve. Time započinje novi ciklus prikupljanja i obrade podataka.
Teorija ciklusa obavještajnih informacija
Teorija ciklusa obavještajnih informacija zasniva se na teoriji tajnosti i sistemu zaštite klasifikovanih podataka te predstavlja alternativni koncept tradicionalnog obavještajnog ciklusa. Polazi od četiri osnovne pretpostavke:
obavještajni podaci predstavljaju tajne informacije; obavještajni podaci imaju karakteristike javnog dobra; obavještajne informacije kreću se ciklično (proces nema stalni kraj, nego se neprekidno ponavlja); obavještajni podaci nastoje se zadržati pod kontrolom.
Prema ovom modelu informacije prolaze kroz tri osnovna stanja: od privatnih informacija, preko tajnih obavještajnih informacija, do javno dostupnih informacija, pri čemu se njihov status mijenja zavisno od toga ko kontroliše njihovu distribuciju. Na primjer, privatna saznanja izvora postaju obavještajni podaci kada njihovu distribuciju preuzme obavještajni službenik, a kasnije mogu postati javne informacije ukoliko budu objavljene putem službenih izvještaja, upozorenja o prijetnjama ili na druge načine.
Četvrta pretpostavka, prema kojoj se obavještajni podaci nastoje zadržati pod kontrolom, stvara dvije ključne tačke mogućeg sukoba. Prva nastaje tokom "prikupljanja", kada privatne informacije prelaze u kategoriju tajnih obavještajnih podataka. Druga se javlja tokom "distribucije", kada tajni podaci postaju javno dostupni. Posmatranje obavještajnog rada kroz ovaj model omogućava bolje razumijevanje razloga primjene pojedinih metoda prikupljanja podataka, izazova u njihovoj distribuciji te etičkih pitanja koja se pojavljuju u svim fazama obavještajnog procesa.
Također pogledajte Ciklus donošenja odluka DIKW piramida Obavještajna analiza Obavještajna procjena Obavještajni ciklus (pristup usmjeren na cilj) OODA petlja Spisak metoda prikupljanja obavještajnih podataka Upravljanje distribucijom obavještajnih podataka Upravljanje obavještajnom analizom Upravljanje obavještajnim ciklusom Upravljanje prikupljanjem obavještajnih podataka
Reference
Kategorija:Obavještajna analiza Kategorija:Vojnoobavještajni rad