Križari, poznati i kao škripari, špiljari, kamišari i ustaški zeleni kadar, zajednički je naziv za različite hrvatske protukomunističke i protujugoslavenske gerilske grupe koje su djelovale na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 1945. Većinu su činili bivši pripadnici oružanih formacija NDH, posebno Ustaške vojnice. Cilj dijela grupa bio je rušenje jugoslavenske komunističke vlasti i obnova NDH, dok su se neki pripadnici skrivali ili uključivali u oružani otpor prvenstveno kako bi izbjegli hapšenje i represiju. Savremena historiografija uglavnom ih opisuje kao protukomunističku i protujugoslavensku gerilu.
Križari nisu predstavljali jedinstvenu vojnu organizaciju. Radilo se o većem broju uglavnom lokalnih grupa koje su bile međusobno slabo povezane. Vodstvo NDH u emigraciji, predvođeno Antom Pavelićem, nakon rata pokušavalo je uspostaviti veze s križarima u zemlji i povezati ih u širi pokret. U tu svrhu iz inostranstva je slalo grupe sa zadatkom da uspostave kontakte s gerilcima i procijene mogućnost organiziranja šireg oružanog ustanka. Ti pokušaji nisu rezultirali stvaranjem jedinstvenog zapovjednog sistema.
Jugoslavenske vlasti su u službenoj sigurnosnoj terminologiji križarske grupe označavale izrazima poput odmetnici i banditi. U historiografiji se, međutim, najčešće koriste termini križari, protukomunistička gerila i protujugoslavenska gerila.
Nastanak i organizacija
Nakon poraza NDH u maju 1945. dio pripadnika njenih oružanih formacija nije se predao jugoslavenskim vlastima, nego je nastavio djelovati u manjim gerilskim grupama. Do ljeta 1945. na području Hrvatske ostalo je između 2500 i 3000 naoružanih boraca bivših Hrvatskih oružanih snaga NDH.
U septembru 1945. jugoslavenske vlasti proglasile su amnestiju. Prema procjeni OZNA-e, nakon amnestije je na području Hrvatske ostalo oko 1500 križara. Značajan broj pripadnika sličnih grupa nalazio se i na području Bosne i Hercegovine.
Vodstvo NDH u emigraciji računalo je na mogućnost novog sukoba između zapadnih sila i Jugoslavije. U takvom scenariju križarske grupe trebale su predstavljati osnovu za širi ustanak protiv jugoslavenske vlasti. Međutim, zapadni saveznici nisu podržali obnovu NDH niti je došlo do očekivanog rata. Zbog toga su manje grupe postupno ostajale izolirane, predavale se, bile uhapšene ili uništene u akcijama jugoslavenskih sigurnosnih snaga.
Ideologija i sastav Križare u Hrvatskoj uglavnom su činili bivši vojnici, podoficiri i oficiri Hrvatskih oružanih snaga NDH, posebno pripadnici Ustaške vojnice. Među njima je bilo i domobrana, pripadnika legionarskih jedinica te članova ustaškog pokreta koji nisu bili dio vojnih formacija.
Pokret je bio izrazito antikomunistički i protujugoslavenski, a dio njegovih pripadnika nastojao je obnoviti NDH. Ustaška ideologija imala je važnu ulogu među dijelom križara, posebno među bivšim pripadnicima Ustaške vojnice i političkim strukturama povezanim s ustaškom emigracijom. Katolička vjera i kršćanska simbolika također su korištene kao dio političke i propagandne simbolike pokreta, naročito u suprotstavljanju komunističkom ateizmu. Križari, međutim, nisu predstavljali službeni pokret Katoličke crkve. U Bosni i Hercegovini sastav gerilskih grupa bio je raznovrsniji. Među njihovim pripadnicima bilo je i muslimana. Jedan od poznatijih zapovjednika bio je Hasan Biber, koji je djelovao na području Sarajeva.
Djelovanje u Hrvatskoj Gerilske aktivnosti križara uključivale su iznenadne napade na manje jedinice jugoslavenskih vojnih i sigurnosnih snaga, prekidanje komunikacija i saobraćajnica, sabotaže i političku propagandu. Među istaknutim osobama povezanim s križarskim pokretom bio je Vjekoslav Luburić, bivši general Oružanih snaga NDH. U historiografiji se kao jedna od osoba povezanih s vodstvom križara navodi i Rafael Boban, nekadašnji visoki ustaški oficir. Jugoslavenske vlasti koristile su OZNA-u, a kasnije UDBA-u, policijske i vojne jedinice u akcijama protiv križarskih grupa. Dio gerilaca ubijen je u tim akcijama, dio je uhapšen i osuđen, dok su drugi pobjegli u inostranstvo ili se predali tokom amnestija. Poseban udarac pokušajima povezivanja križara i ustaške emigracije predstavljala je Operacija "Gvardijan" 1947. OZNA je tada otkrila i uhapsila grupu bivših ustaša koja je iz emigracije pokušavala uspostaviti kontakte s križarima i organizirati širi ustanak protiv Jugoslavije. Među uhapšenima bili su Božidar Kavran, Ljubo Miloš i Ante Vrban.
Križari u Bosni i Hercegovini Nastanak i brojnost Bosna i Hercegovina bila je jedno od važnijih područja djelovanja hrvatskih protukomunističkih gerilskih grupa nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prema procjenama jugoslavenskih komunističkih vlasti, neposredno nakon završetka rata u BiH ostalo je oko 6000 ustaških boraca. Njihov broj se tokom zime 1945/46. znatno smanjio. U izvorima za BiH pojavljuju se različiti nazivi za pripadnike tih grupa, uključujući križare, škripare, kamišare i odmetnike. Gerilske grupe u BiH nisu bile jedinstveno organizirane. Njihova brojnost, sastav i motivacija razlikovali su se od područja do područja. Prema Lučiću, samo dio gerilaca imao je jasno definirane političke i vojne ciljeve, dok se veći dio borio prvenstveno za vlastiti život ili se skrivao zbog straha od represije i posljedica vlastite ratne prošlosti.
Područja djelovanja Grupe su djelovale u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući Hercegovinu i srednju Bosnu. Pojedine grupe povlačile su se u teško pristupačna planinska područja, gdje su nastojale izbjeći jugoslavenske vojne i sigurnosne snage. Dio gerilaca nastojao je djelovati izvan neposredne blizine svojih mjesta porijekla kako bi smanjio opasnost od represije prema porodicama i lokalnom stanovništvu s kojim su bili povezani.
Hasan Biber Među muslimanima koji su sudjelovali u križarskim grupama posebno se navodi Hasan Biber, koji je bio jedan od zapovjednika na području Sarajeva. Njegov primjer pokazuje da sastav križarskih grupa u Bosni i Hercegovini nije bio identičan sastavu većine grupa u Hrvatskoj. Iako su pokret u velikoj mjeri činili bivši pripadnici oružanih formacija NDH i osobe povezane s hrvatskim nacionalizmom i ustaškim pokretom, u BiH su u njemu sudjelovali i pojedinci muslimanske pripadnosti.
Represija i slom gerile Jugoslavenske vlasti smatrale su križarske grupe prijetnjom političkom poretku i protiv njih provodile obavještajne, policijske i vojne akcije. U tim akcijama vlasti su nastojale identificirati ne samo same gerilce nego i osobe koje su im pružale hranu, sklonište, informacije ili drugu pomoć. U jugoslavenskoj terminologiji osobe koje su pomagale gerilcima često su označavane kao jataci ili špijuni. Represivne mjere zbog toga su zahvatale i civilno stanovništvo u područjima u kojima su gerilske grupe imale lokalne veze. Do 1. maja 1959. u BiH je ubijeno 1914 križara, dok je 1218 osuđeno na zatvorske kazne. Ove brojke potječu iz evidencija jugoslavenskih vlasti i treba ih posmatrati u kontekstu tadašnjeg načina klasificiranja osoba kao pripadnika križarskih grupa. Oružani otpor u BiH postupno je slabljen tokom druge polovine 1940-ih i početkom 1950-ih. Jugoslavenske sigurnosne službe razbijale su pojedinačne grupe, hapsile njihove pripadnike i prekidale njihove veze s lokalnim stanovništvom i emigracijom. Lučić navodi da je oružani otpor slomljen nakon približno šest godina djelovanja.
Bunkeraši Uz osobe koje su aktivno učestvovale u oružanim gerilskim akcijama postojale su i osobe koje su se skrivale od jugoslavenskih vlasti. Jugoslavenske vlasti nazivale su ih bunkerašima. Njihovi motivi nisu nužno bili jednaki motivima aktivnih gerilaca; dio se skrivao zbog vlastite ratne prošlosti, straha od hapšenja ili straha od represije. Na području kotara Đurđevac i Koprivnica nakon rata uhapšeno je oko stotinu osoba koje su jugoslavenske vlasti svrstale među bunkeraše, a većina je osuđena na zatvorske kazne.
Vidi još
Ustaška vojnica Nezavisna Država Hrvatska Hrvatske oružane snage OZNA UDBA Operacija "Gvardijan"
Izvori
Bibliografija
Vanjski linkovi Križari, Hrvatski institut za povijest
Kategorija:Historija Jugoslavija Kategorija:Historija Bosne i Hercegovine Kategorija:Historija Hrvatske Kategorija:Ustaše