Radmila Žigić (rođ. 1960, Brčko) bosanskohercegovačka je novinarka i aktivistkinja za prava žena.
Biografija Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 1984. godine. Nakon studija radila je u medijima, a tokom rata u Bosni i Hercegovini bavila se novinarstvom.
U periodu prije početka rata živjela je u Orašju, gdje je radila kao glavna urednica javne radio-stanice. Međutim, zbog pogoršanja sigurnosne situacije napustila je mjesto glavne urednice i vratila se u sjeveroistočnu Bosnu.
1993. godine je zajedno sa još dvoje novinara pokrenula časopis Extra. Časopis je obrađivao teme povezane s ratnim događajima, zloupotrebama, profiterstvom i mirovnim pregovorima.
Jedna je od osnivačica Organizacije žena "Lara", osnovane 1998. godine. Organizacija se bavila zaštitom žena od nasilja, pružanjem pomoći žrtvama nasilja i trgovine ljudima te osnaživanjem žena za učešće u javnom životu. Fondacija "Lara" je 2000. godine osnovala sklonište za žrtve trgovine ljudima, koje je pružilo podršku mnogim ženama. Također je bila uključena i u osnivanje sigurne kuće za žene i djecu koji su preživjeli nasilje u porodici. Kuća je otvorena 2011. godine na području Bijeljine i okolnih gradova. Fondacija je pod njenim vodstvom radila na zagovaranju drugačijeg zakonskog definisanja silovanja, odnosno njegovog definisanja kao sekusalnog čina bez pristanka. Tokom svog rada u Fondaciji, autorica je 2016. godine obavljala funkciju zamjenice direktorice, a već 2017. je postala i direktorica same Fondacije "Lara".
Pored toga, bila je urednica portala "Lara online", a učestvovala je i u istraživanjima o položaju žena u medijima, rodnoj ravnopravnosti te rodno odgovornom budžetiranju.
Bila je uključena u istraživački projekat "Žene u istoriji Semberije", koji je obuhvatio istraživanje života i djelovanja žena iz Semberije. Projekat je kasnije rezultirao objavljivanjem tri knjige i organizovanjem izložbe koja je istakla borbu za prava i emancipaciju žena, predstavljajući značajan doprinos dokumentovanju historije žena u Bosni i Hercegovini.
Od 2014. godine obavlja funkciju koordinatorice ženskog mirovnog pokreta "Mir sa ženskim licem", koji okuplja 14 ženskih organizacija za ljudska prava. Projekat je uključivao aktivnosti usmjerene na povećanje sigurnosti žena u Bosni i Hercegovini, uključujući razvijanje rodne perspektive te procese tranzicijske pravde. Jedna od aktivnosti povezanih s ovim radom bila je i inicijativa "100 žena - 100 ulica", kojom se ukazivalo na zastupljenost žena u nazivima ulica i javnih prostora u Bosni i Hercegovini.
Žigić je 2025. godine predstavljena kao članica Koordinacionog odbora za praćenje provedbe Akcionog plana za implementaciju Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
Autorica je i urednica brojnih publikacija i istraživačkih radova. Danas živi i radi u Bijeljini.
Publikacije i istraživanja
Njen život poslije - Iskustva pomoći žrtvama trgovine ljudima u BiH i Republici Hrvatskoj (2010/2011) Žene u istoriji Semberije (2012) Hronika ženske akcije - Osnaživanje žena za suočavanje s prošlošću (2013-2014) Rod i katastrofe - ka rodno odgovornom izvještavanju medija (2014)
Izvori