Kaštela su grad u Hrvatskoj koji administrativno pripadaju Splitsko-dalmatinskoj županiji te su dio aglomeracije grada Splita. Pod nazivom ‘Kaštela’ podrazumijeva se niz od sedam spojenih naselja između Solina i Trogira.
Zemljopisni položaj Kaštela su pitoreskni grad srednje Dalmacije, u samoj blizini Splita, najvećeg hrvatskog grada na moru, Trogira grada pod zaštitom UNESCO-a i Solina poznatog po drevnoj Saloni iz rimskog doba.
Kaštela su naziv za sedam manjih spojenih mjesta uz obalu Kaštelanskog zaljeva. To su: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac.
Kaštela graniče s Trogirom na zapadu i Solinom i Splitom na istoku i vrlo su dobro povezana glavnim cestovnim pravcima s tim dijelom Dalmacije, ali i s kontinentalnom Hrvatskom.
Iznad Kaštela se u smjeru zapad-istok proteže planina Kozjak (779 m), a nešto dalje prema istoku i planina Mosor (1339 m). Kaštelanski zaljev, južna granica Kaštelanskoga polja, predstavlja potonulu depresiju između spomenutih planina na sjeveru i poluotoka Marjana i otoka Čiova na jugu. Rub između kopna i mora prate plićaci s čestim žalom, hridima i minijaturnim otocima. U geološkom smislu prevladavaju vapnenac i fliš. Fliš ne prelazi visinu od 400 m i njegove blage padine, osobito prema moru, prekrivene su obradivim plodnim tlima. Izvori vode izbijaju upravo na liniji dodira fliša i vapnenca, te su Kaštela bogata podzemnim i nadzemnim vodotokovima.
Izmjena vapnenca i fliša vidljiva je i u vegetacijskom pokrovu, pa su tako vapnenačke površine pretežno gole, dok je fliš prekriven raslinjem. Nekada su to uglavnom bili bijelograb, hrast medunac i česmina, a danas su primorska zaravan i blaže padine brda prekrivene poljodjelskim kulturama, koje se u novije vrijeme smanjuju zbog širenja stambenih predjela.
Mikroklimatske prilike s lokalnim obilježjima u okviru semiaridne mediteranske klime omogućuju rano prispijevanje zimskoga povrća i razvoj mediteranskih poljodjelskih kultura poput vinove loze Crljenak kaštelanski, masline, smokve, badema i dr.
Glavna kaštelanska prometnica je Stara kaštelanska cesta, danas Cesta dr. Franje Tuđmana, koja je velikim dijelom ostatak ceste za Split, građene u vrijeme maršala Marmonta. Ona je rasterećena tek izgradnjom jadranske magistrale, koja uglavnom prolazi izvan naseljenih dijelova.
Za gospodarstvo je također važna i željeznica, a koja je sa svojih 5 stajališta na području Kaštela sastavni dio splitske prigradske željeznice.
Avionom je također moguće putovati između Kaštela i raznih destinacija diljem Europe jer se u njima nalazi Zračna Luka Split.
Povijest Povijest do doseljenja Hrvata Zbog povoljnog klimatskog okruženja i bogatstva voda tekućica, Kaštelansko polje oduvijek je bilo primamljivo mjesto za stanovanje. Tragove neandertalaca nalazimo u Mujinoj pećini, koja je smještena u prolazu između Kaštelanskog polja i Labina.
Neolitski nalazi su najbrojniji u Resniku (K.Štafilić), stari su oko 5 tisuća godina. Sljedi razdoblje nolita, kada se uz kamen obrađuje i bakar. To je vrijeme kad započima borba pojedinih ljudskih zajednica za životni prostor, nema niti jedne strateške točke u Kaštelanskom polju bez gradine. Gradine imaju namjenu utvrde. Najznačajnija gradina se nalazi na vrhu sv. Ivan, s Kaštelanske strane vrh je oštro odsječena litica, dok je sa sjevernu stranu blaga padina, duž padine se nalaze tri reda suhozida.
Tijekom željezna doba od 9. do 5. stoljeća pr. Kr. glavna središta kaštelanskog područja su bile zajednice Luko, Ostrog i posebno značajna zajednica Veli Bijać koja je preko luke održavala trgovačke veze u mlađem željeznom dobu s lukama na zapadnoj strani Jadrana. Pretpostavlja se da je ovo područje tijekom 1. stoljeća pr. Kr. bilo naseljeno ilirskim plemenima Bulini i Hilini. U kasnijem razdoblju ovaj kraj osvajaju ratoborni Delmati. Koncem 4. stoljeća pr. Kr. Grci s Isse (Vis) osnivaju trgovačku koloniju Tragurium (Trogir). Dokaz trgovine Grka i Ilira nalazimo u helenističkoj luci Resnik, s brojnim nalazima helenističke keramike, posebno su značajni nalazi megarskih čaša.
Vlast nad Salonom (Solin), koja se nalazi na istočnom, rubnom, djelu polja uz rijeku Jadro, Rimljani su uspostavili 76. god. pr. Kr. Za vrijeme građanskog rata između Cezara i Pompeja Salona staje na Cezarevu stranu, koji je nagrađuje statusom rimske kolonije. Salona dobiva ager centuriatus, koji se proteže do Kaštel Lukšića. Na zapadnom djelu Kašetanskog polja u predjelu Resnik rimski car Claudije gradi naselje Sicum za svoje veterane iz VII. i IX. legije.
Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine ovaj kraj potpada pod Bizant.
Početkom 7. stoljeća usljedili su avarsko-slavenski napadi, a končno i pad Salone. Rimljani pronalaze skloništa u okolnim gradovima, romanizirani Iliri se povlače u brda. U romanskim gradovima se nastavlja antička tradicija, na napuštena područja izvan gradskih zidina naselili su se u 7. stoljeću Hrvati.
Povijest nakon doseljavanja Hrvata
U ranom srednjem vijeku Kaštelansko polje potpada pod Klišku župu. Uz vladarske posjede osnivaju se i naselja koja se smještaju iznad polja: Baba, Bijaći, Špiljan, Žestinj, Radun, Šušnjari, Ostrog, Lažani, Kruševik, Kozica, Sućurac, Selišće, Smoljevac. Jedan od vladarskih posjeda nalazio se u Bijaćima gdje 4. ožujka 852. godine knez Trpimir izdaje darovnicu u kojoj se prvi put spominje ime Hrvat(danas je to dan grada Kaštela).
Didići osnivaju beneficije. Mongoli 1241. godine sljedeći hrvatsko-ugarskog kralj Belu IV, koji nalazi utočište u Trogiru, razaraju naselja po Kaštelanskom polju.
Susjedni gradovi Trogir i Split koji se često se međusobno sukobljavaju, žele ojačati svoj utjecaj na području Kaštelanskog polja smanjujući samoupravu lokalnog stanovništva. Trogirani grade kulu kod samostana Sv.Petar od Klobučca u Podmorju, dok 1392. godine splitska nadbiskupija gradi kulu u Dilatu (Kaštel Sućurac).
Kada se selo Ostrog htjelo opasati bedemima Splićani razaraju selo te prekopavaju groblje. Godine 1418. za vrijeme rata između Venecije i Genove porušena je kula kod sv. Petra od Klobučca da ne bude utočište Mlečana. Razdoblje mira dolazi 1420. godine u lipnju kada Trogir i Split dolaze pod vlast Mletačke Republike, koja određuje granice gradova pravocrtnom linijom od mora do Kozjaka. Turci zuzimaju Bosnu, dolazi do iseljavanja stanovništva. U strahu od iseljavanja trogirski i splitski posjednici grade utvrde-kaštela. Prvi kaštel za obranu od Turaka 1476. o svom trošku gradi trogirski plemić Koriolan Ćipiko, zapovjednik galije. Do kaštela koji se nalazi u moru on planski gradi naselje kvadratnog oblika. Naselje se opasuje bedemima i jarkom 1507. Na uglovima su sagrađene ugaone kule, a na ulazu pokretni most. Njegov primjer slijede i ostali posjednici, izgrađeno je 20 kaštela i više utvrđenih mjesta, od kojih se izdvajaju sedam. Planski uređeno naselje Koriolana Ćipika možemo smatrati početkom urbanizacije Kaštela. Grad svoj postanak može zahvaliti žuljevitim rukama galiota (veslača), kako stoji na ploči iznad ulaza u kaštel. Kaštela naseljavaju izbjeglice iz potkozjačkih sela i unutrašnjosti.
Razgraničavanjem 1571. godine između Mletačke Republike i Turskog carstva granica prolazi kroz selo Baba koje ostaje na Turskoj strani, vrhom Kozjaka, i spušta se do mora između Kaštela i Solina, koji je također kao i Klis u Turskim rukama. Oslobađanjem Solina, Klisa,i Zagore nestaje neposredne ratne opasnosti. Bedemi oko sela nestaju, povećava se broj stanovništva .
Dogovorom Francuske i Austrije 1797. godine podijeljena je Mletačka republika, Austriji pripada Dalmacija, koja postaje zasebna kraljevina u sklopu carevine.
Nakon pobjede kod Austerlitza, Francuzi dobivaju Dalmaciju. Dalmaciju pripajaju Kraljevini Italiji, Kaštela dijele na dvije upravne jedinice Gornja Kaštela i Donja Kaštela, ukida se fideikomis, Grimanijev zakon i bratovštine, na snagu stupa Građanski zakon. Francuski maršal Marmont trasira i gradi cestu kroz Kaštela (danas Cesta Dr. Franje Tuđmana) povezujući Split i Trogir. Napoleonovim porazom Dalmacija se vraća u okrilje Austrijskog Carstva, ukidaju se Građanski zakoni i vraća se mletačko feudalno pravo (mletački kolonat).
Škole počinju s radom 1819. godine. Gradi se željeznica i luke. Nakon I. Svjetskog rata Kaštela postaju sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Provodi se Agrarna reforma, seljaci (težaci) postaju vlasnici zemlje koju obrađuju. Godine 1941. izbija Drugi svjetski rat, koji dovodi do raspada Kraljevine Jugoslavije, Dalmacija se pripaja Italiji, granica s Nezavisnom Državom Hrvatskom prolazi prvo vrijeme kroz polje, nakon kratkog perioda vrhovima Kozjaka. Zbog toga veliki broj kaštelana odlazi u NOB. Nova Jugoslavija 1945. godine uvodi socijalizam, dolazi do zapuštanja poljoprivrede i provodi se industrijalizaciju. Tvornice koje su izgrađene na poljoprivrednom zemljištu, privlače velik broj doseljenika.
Kaštela se šire i spajaju u jednu neprekinutu cjelinu, 1986. godine uspostavljena je općina Kaštela. Raspadom Jugoslavije, uspostavom Republike Hrvatske Kaštela dobivaju status grada.
Administracija i politika
Središte gradske vlasti nalazi se u Kaštel Sućurcu.
Gospodarstvo mini|lijevo|250px|Žičara za prijevoz sirovine za cementaru demontirana 2018. godine. mini|250px|Slika cementare u 3D-u. Gospodarstvo Kaštela kroz povijest se oslanjalo na poljoprivredu i ribarstvo. Zahvaljujući plodnom Kaštelanskom polju Kaštela su imali mnoge prepoznatljive poljoprivredne proizvode od čega su najpoznatiji: vino i trešnja, te u novije vrijeme (druga polovica 20. stoljeća) povrtlarske kulture, posebice salata i rajčica, koje zbog pogodnih klimatskih uvjeta rano dospijevaju u staklenicima i plastenicima.
Tijekom 19. stoljeća kroz Kaštela dolazi željeznička pruga koja je povezivala Split s ostalim dijelovima tadašnje Austro-Ugarske, čime su Kaštela dobila na značajnosti. No, to se tek počinje osjećati početkom 20. stoljeća kada se u Kaštelima počinju otvarati hoteli (prvi hotel otvorio doktor Šoulavy 1909. godine u Kaštel Lukšiću; najpoznatiji je hotel Palace u Kaštel Starom koji je danas zatvoren) kad Kaštela, uz Opatiju, postaju brand tadašnjeg hrvatskog turizma. Nakon Prvog svjetskog rata u Kaštela je došla i prva industrija. U Kaštel Sućurcu se otvara tvornica cementa. Osim toga u Kaštela su došla i električna energija i voda, što je ojačalo kaštelansko gospodarstvo.
Tijekom Drugog svjetskog rata kaštelansko gospodarstvo naglo stagnira i počinje zaostajati zbog ratnog stanja koje je zahvatilo Kaštela. Nakon Drugog svjetskog rata socijalistička politika dovodi do nagle industrijalizacije Kaštela pa nakon cementare (Dalmacijacement) dolazi i tvornica plastičnih masa (Jugovinil, kasnije zvan Adriavinil), željezara i drvni kombinat. To je rezultiralo naglim porastom stanovništva u Kaštelima, ali i jačanju kaštelanskog gospodarstva. No, to je dovelo i do protu efekta u poljoprivredi, te ometalo još snažniji mogući razvoj turizma od onoga koji se događao. Ipak, sve do kraja osamdesetih godina, brojni su kaštelani imali višestruke izvore prihoda, kako od rada u državnim tvrtkama i industriji, tako i od turizma i poljoprivrede, te je po tome prostor Kaštela bio specifičan na cijelom području bivše države.
Nakon raspada Jugoslavije i dolaska tranzicijsko-ratnog razdoblja kaštelansko gospodarstvo upada u krizu. Jaka poduzeća se zatvaraju (Jugovinil, drvni kombinat), propadaju brojne tvrtke u Splitu u kojima rade i stanovnici Kaštela, dok cementara i željezara u Kaštelima smanjuju broj radnika. Sve to dovodi do naglog porasta broja nezaposlenih. Tek početkom 21. stoljeća dolaskom novih malih privatnih poduzeća i stranih trgovačkih centara, te izgradnjom marine dolazi do malenih pozitivnih pomaka. Uza sve to prisutan je i stalan porast broja stanovnika doseljavanjem koji gradske vlasti procjenjuju na preko tisuću ljudi godišnje, što predstavlja silno opterećenje za ionako slabu gradsku infrastrukturu.