Branimir Glavaš (Osijek, 23. rujna 1956.) hrvatski je političar i generalni bojnik HV-a, osuđen za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine. Jedan je od osnivača HDZ-a u Zagrebu 1989., osnivač je Udruge građana Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB-a) 2005. i političke stranke Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (2006.). Čin generala bojnika Hrvatskih oružanih snaga oduzet mu je 2010. na temelju presude za ratne zločine, no kako je ona bila ukinuta, čin mu je vraćen. Godine 2023. ponovno je nepravomoćno osuđen na 7 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog srpskog stanovništva, odnosno za ubojstva i nečovječno postupanje prema civilima koji su odvođeni i ubijani na rijeci Dravi.
Životopis
Branimir Glavaš rođen je u Osijeku. Njegov otac Ljubomir Glavaš i majka Zorka (r. Pandžić) doselili su se u Osijek iz Drinovaca 1949. godine. U Osijeku je nakon završene gimnazije diplomirao pravo položivši pravosudni i javnobilježnički ispit. Sudionik je osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice održane 17. lipnja 1989. u Zagrebu te predlagatelj Franje Tuđmana za predsjednika HDZ-a. Na prvim demokratskim izborima 1990. izabran je za zastupnika u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, a nakon konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora izabran je za člana Delegacije Republike Hrvatske u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu. Bio je dugogodišnji župan Osječko-baranjske županije i saborski zastupnik od 1990. do 2010., kada mu je zbog pravomoćne presude za ratni zločin u srpnju 2010. silom zakona prestao mandat zastupnika u Hrvatskom saboru. Nakon izlaska iz zatvora u Mostaru ponovno je izabran u 8. saziv Hrvatskog sabora u studenome 2015. te na devetim izvanrednim parlamentarnim izborima 11. rujna 2016.
Domovinski rat Dana 12. listopada 1990. imenovan je sekretarom Sekretarijata narodne obrane (SNO) općine Osijek radi organizacije obrane i ustroja hrvatskih obrambenih oružanih snaga uoči hrvatskoga osamostaljenja. Tu je dužnost obnašao do 24. travnja 1992. godine. Tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku aktivno je sudjelovao u obrani RH i pukovnik Karlo Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek, 2. studenoga 1991. godine imenovao ga je pomoćnikom zapovjednika obrane grada Osijeka zaduženim za koordinaciju s teritorijem i kontakte s javnošću. Franjo Tuđman, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, dana 1. prosinca 1991. u prvoj dodjeli činova dodjeljuje mu čin bojnika HV-a, a 7. prosinca 1991. imenuje ga zapovjednikom obrane grada Osijeka. Za ustroj i organizaciju obrane, kao i za doprinos u obrani Domovine, pohvaljivan je i vojno unapređivan od čina bojnika (1. prosinca 1991.), pukovnika (veljača) 1992., brigadira 1993. do časničkog čina generala bojnika Hrvatske vojske. Bio je nositelj više visokih vojnih i državnih odličja kojima ga je odlikovao Tuđman.
Sredinom travnja 1992., nakon prestanka djelovanja i ukidanja Zapovjedništva obrane grada, imenovan je pomoćnikom zapovjednika Prve operativne zone Osijek, zaduženim za IPD. Nakon demobilizacije 30. svibnja 1992. godine izabran je za posljednjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek. Iste ga je godine Vlada RH imenovala koordinatorom za civilna pitanja UNPROFOR-a. Nakon uvođenja novog teritorijalnog ustroja u RH u travnju 1993. izabran je za prvog župana Osječko-baranjske županije, a na tom je položaju bio do 2000.
Političke dužnosti do 2014. član prvog Izvršnoga odbora HDZ-a, u trenutku nejavnog osnivanja HDZ-a u Zagrebu, 17. lipnja 1989. veljača 1993. zastupnik u Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske dana 14. travnja 1993. prvi župan Osječko-baranjske županije listopada 1995. zastupnik u Zastupničkom domu Sabora RH u travnju 1997. ponovo zastupnik u Županijskome domu Sabora RH u svibnju 1997. ponovo je izabran za župana Osječko-baranjske županije od 28. listopada 1997., odlukom predsjednika RH dr. Tuđmana, imenovan je za inspektora HV u MORH, u Glavnu inspekciju OSRH, a tu je dužnost obnašao do veljače 1999. godine, kojom prilikom mu je dodijeljen čin general bojnika od veljače 1999., ponovo obnaša dužnost župana Osječko-baranjske županije sve do kraja lipnja 2000. godine, kada odlazi u Sabor RH u svojstvu saborskog zastupnika do studenoga 2003. godine saborski zastupnik i nakon parlamentarnih izbora u petom sazivu 2003. – 2007. godine saborski zastupnik i nakon parlamentarnih izbora, studenoga 2007. godine (u mandatu 2007. – 2011.). Zastupnik je s najviše mandata u Hrvatskom saboru od 1990 .do 2010. od studenoga 2007. (za vrijeme dok se nalazi u pritvoru) obnaša dužnost predsjednika Zajednice udruga HDSSB-a za pet slavonskih županija, od siječnja 2008., nakon puštanja iz pritvora, predsjednik je Kluba zastupnika HDSSB-a u Hrvatskome saboru. U travnju 2011. za vrijeme boravka u KPZ Zenica, ponovno je izabran za predsjednika Zajednice udruga HDSSB-a za pet slavonsko-baranjskih županija, a zbog čega prema Statutu Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje (HDSSB-a) je i jedan od ukupno pet članova užeg Predsjedništva HDSSB-a. Sjednice predsjedništva HDSSB-a uz zasjedanja u Osijeku, održavaju se redovito mjesečno i u KPZ u Mostaru, gdje Glavaš trenutno izdržava zatvorsku kaznu. dana 26. travnja 2014. za vrijeme boravka u zatvoru u Mostaru, na Saboru Zajednica udruga HDSSB-a koji je održan u Osijeku (iako je bio već 4,5 godina u zatvoru) ponovno je izabran za predsjednika ZU HDSSB-a, čime je automatski ostao i član Predsjedništva Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje (HDSSB-a) kao političke stranke, uoči najavljenih unutar stranačkih izbora HDSSB-a, koji su najavljeni za 08. listopad 2014.godine.Time si je zadržao utjecajni status i poziciju unutar HDSSB-a, kao njegov utemeljitelj. -studenog 2015. godine izabran je na parlamentarnim izborima po osmi puta za saborskog zastupnika -11. rujna 2016. na izvanrednim parlamentarnim izborima izabran je deveti puta za zastupnika u Sabor RH (7 puta u Zastupnički dom i 2 puta u Županijski dom Sabora).
Razlaz sa Sanaderom i osnivanje HDSSB-a Uoči lokalnih izbora 2005. dolazi do političkog razlaza donedavnih saveznika (Ive Sanadera i Branimira Glavaša). Povod za razlaz bilo je neuvrštenje investicijskih projekata iz državnog proračuna za razvoj Slavonije i Baranje, ali i njegovog plana da ukine slavonske županije i osnuje jedinstvenu regiju Slavoniju. Sanader Glavaša isključuje iz stranke travnja 2005. pod optužbama da Glavaš vodi autonomašku politiku, u trenutku kada Glavaš objavljuje prednacrt Programske deklaracije HDSSB-a, koju je uz njega potpisalo i javno obznanilo još 100 osječkih intelektualaca, gospodarstvenika, kulturnih, športskih i javnih djelatnika grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Međutim, Branimir Glavaš osniva i sastavlja nezavisnu listu za nadolazeće izbore za Gradsko vijeće Osijeka i Županijsku skupštinu Osječko-baranjske županije te dobiva podršku gotovo cjelokupne organizacije Hrvatske demokratske zajednice i Mladeži HDZ-a u toj županiji. Na izborima za oba predstavnička tijela odnosi relativnu pobjedu (županija: 27%, grad: 25%), a HDZ mora podnijeti teški poraz (županija: 14%, grad 8%). Zajedno s Hrvatskom strankom prava stupa u koaliciju i njegova lista dobiva župana, a HSP, iako ima samo 4 vijećnika (u odnosu na HDSSB-ovih 9), gradonačelnika Antu Đapića.
Nakon izbora dolazi do osnivanja Hrvatskoga demokratskog sabora Slavonije i Baranje (HDSSB) (8. listopada 2005.) Na ponovljenim izborima za Županijsku skupštinu Požeško-slavonske županije (2006.) i Gradsko vijeće Slavonskog Broda (2007.), njegova stranka uspijeva ući u oba predstavnička tijela. U jesen 2007.(za vrijeme dok je Branimir Glavaš bio uhićen i nalazio se u pritvoru), zbog političkog-financijskog skandala i sukoba s Antom Đapićem, nastalog zbog primjene tzv. "Đapićeva modela" financiranja športske dvorane u Osijeku raskida se koalicija. Tim "Đapićevim modelom" izgradnje športske dvorane, grad Osijek je trebao izgraditi dvoranu koja je Osijek trebala koštati 900 milijuna kuna, a čemu se je Glavaš s vijećnicima svoje nezavisne liste, protivio. Nakon razlaza Glavaša s Đapićem, dva se puta ponavljaju izbori za gradsko vijeće grada Osijeka.
Osječka športska dvorana je koncem prosinca 2008. godine izgrađena i otvorena, a iznosila je ukupno "zanemarivih" 200 milijuna kuna. Dakle, time su se pokazali opravdani razlozi Glavaševa razlaza s Đapićem. Glavašev HDSSB je (2014.) parlamentarna stranka koja je na izborima održanim u studenom 2011. godine, osvojila ukupno šest izvornih mandata, da bi im tijekom sukoba u HDZ-u pristupio i sedmi zastupnik, Josip Salapić.
Optužnica za ratni zločin, pritvor i štrajk glađu Nekoliko mjeseci nakon razlaza s predsjednikom Vlade Ive Sanadera i HDZ-a, pokreće se istraga protiv Branimira Glavaša zbog sumnje da je počinio ratni zločin nad srpskim stanovništvom 1991. u Osijeku. Inicijativu za Glavaševim progonom i zatvaranjem pokrenuli su političkom odlukom Ivo Sanader i Vladimir Šeks. Nakon nekoliko neuspješnih zahtjeva za pritvorom, 26. listopada vlasti ga uspijevaju pritvoriti u zagrebački zatvor Remetinec. Odmah po dolasku započinje štrajk glađu, te je nakon nekoliko dana prebačen u zatvorsku bolnicu. Nakon 37 dana štrajkanja, istražni sudac ukida pritvor i privremeno prekida istragu zbog nemogućnosti sudjelovanja u procesu koji se vodi protiv njega. Odlazi u KBO gdje se oporavlja od posljedica štrajka glađu.
Dana 16. travnja 2007. podiže se protiv Glavaša nova optužnica u tzv. slučaju "Selotejp". Istovremeno je zatražen ponovno pritvor, što je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku odobrilo. Branimir Glavaš se od 17. travnja nalazi po drugi put u zatvoru u Osijeku. Nakon toga, podiže se i druga optužnica u tzv. slučaju "Garaža". Postupak je prebačen pred Županijski sud u Zagrebu. Branimir Glavaš u svibnju 2007. godine drugi put štrajka glađu punih 24 dana,a studenoga 2007., ponovno stupa u štrajk glađu, u kojem ustrajava punih 65 dana, sve do 11. siječnja 2008. godine, kada biva pušten na slobodu. Prema Glavaševim odvjetnicima, trajanje njegovog štrajka glađu je rekord među hrvatskim zatvorenicima.Glavaševi odvjetnici najavili kaznene prijave protiv medija i vladinog dužnosnika Izlazi na slobodu za vrijeme štrajka glađu, ali i zbog činjenice da je za vrijeme boravka u pritvoru ponovno izabran za zastupnika u Hrvatski sabor, čime je ponovno stekao zastupnički imunitet. Nakon izlaska na slobodu, sudski postupak pod optužbom da je odgovoran za učinjene ratne zločine se nastavlja, ali se brani sa slobode. Sudski postupak je okončan (8. svibnja 2009.) prvostupanjskom osuđujućom kaznom zatvora u trajanju od 10 godina. Branimir Glavaš je 5. svibnja 2009. godine napustio Hrvatsku i otišao u egzil u Bosnu i Hercegovinu, gdje se i danas nalazi. Ustavnu tužbu zbog kršenja njegovih ustavnih prava, Branimir Glavaš je podnio još 14. rujna 2010. godine, međutim niti do sredine svibnja 2014., više od tri godine i osam mjeseci od predavanja ustavne tužbe Ustavnom sudu RH, njegova ustavna tužba nije bila riješena. Ustavna tužba nije riješena niti nakon pune četiri godine, tako da je nerješavanje Glavaševe Ustavne tužbe ušlo u petu godinu, a što predstavlja pravni i pravosudni presedan i teško kršenje ljudskih prava u 25 godina postojanja demokratske Republike Hrvatske.Glavaš ogorčen na Ustavni sud sprema tužbu protiv Hrvatske Tako dugo nerješavanje Glavaševe ustavne tužbe još je jedan presedan koji prati cjelokupan dugogodišnji pravosudni proces protiv Branimira Glavaša.