Tonko Ninić (Beograd, 23. ožujka 1934. – Zagreb, 27. studenoga 2024.Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 17. kolovoza 2026.)) bio je hrvatski violinist i glazbeni pedagog, koncertni majstor i voditelj Zagrebačkih solista.
Otac mu je, porijeklom Šibenčanin, radio u Beogradu kao državni službenik pa je Tonko tamo rođen. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vaclava Humla i Ivana Pinkave. Od 1957. bio je član Zagrebačkih solista, a poslije odlaska dirigenta Antonija Janigra 1968. i vodstva Dragutina Hrdjoka do 1975. njihov koncertni majstor i voditelj do 1997. godine i ponovo u sezoni njihove 50. obljetnice. Vodio je i Komorni studio Zagrebačke filharmonije. Komorni je glazbenik u Triju Orlando. Predavao je na Muzičkoj akademiji, postavši 2008. njezin profesor emeritus. Bio je stalni član žirija Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml od njegova osnivanja.
Samostalno i sa Zagrebačkim solistima snimio je više nosača zvuka.
Nagrade i priznanja 1969. - Nagrada Milka Trnina 1980. - Nagradu Grada Zagreba 2003. - Nagradu Vladimir Nazor za glazbu za životno djelo 2016. - Nagrada za životno djelo Lovro pl. Matačić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika 2016. godine. 1996. Nositelj je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Izvori
Kategorija:Hrvatski violinisti Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Dobitnici nagrade Milka Trnina Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Kategorija:Životopisi, Zagreb