Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) su vojne snage organizirane za obranu Republike Hrvatske i njezinih saveznika vojnim sredstvima te za druge oblike i uporabe u skladu s domaćim i međunarodnim pravom. Hrvatska vojska štiti suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.
Sukladno zahtjevima koji se postavljaju Hrvatskoj vojsci u obrani naroda i ispunjavanju obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u, definirane su misije i zadaće Hrvatske vojske. Hrvatska vojska ima tri temeljne misije, a to su: obrana Republike Hrvatske i njezinih saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama.
Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i izvršava administrativne ovlasti u vrijeme rata davanjem zapovijedi načelniku stožera, dok provedbu administrativne i obrambene politike u mirnodopsko vrijeme provodi Vlada RH putem Ministarstva obrane. Ova jedinstvena institucija sastoji se od kopnenih, pomorskih i zračnih grana koje se nazivaju
Hrvatska kopnena vojska – (HKoV) Hrvatska ratna mornarica – (HRM) Hrvatsko ratno zrakoplovstvo – (HRZ)
Oružane snage su 2023. godine imale pripadnika u djelatnom sastavu, od čega aktivnog vojnog osoblja i 1806 državnih službenika i namještenika.
Nakon što je po pristupanju Hrvatske u NATO savez 2009. imala Hrvatska vojska samo djelatni (profesionalni) sastav, od 2014. god. se pristupilo formiranju također i pričuvne komponente OSRH-a, koju čini više postrojbi razine pukovnije u sastavu Hrvatske kopnene vojske; s brojnošću pričuvnih vojnika koja približno odgovara brojnom stanju djelatne komponente.
Ukupna raspoloživa muška radna snaga u dobi od 16 do 49 godina iznosi , od čega je zdravstveno sposobno za vojnu službu. Novačenje je ponovno uvedeno u siječnju 2025. u sklopu obveznog vojnog roka.
Nakon što je u Dugoročnim planom razvoja OSRH za razdoblje 2015. – 2024. bio predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga uz oslonac na resurse savezničkih zemalja u pogledu najskupljih oružanih sustava – tako se primjerice u NATO-vu sustavu protuzračne i proturaketne obrane predviđalo hrvatsko sudjelovanje korištenjem suvremenog radarskog sustava, ali bez ikakvih složenijih protuzračnih sustava zemlja-zrak izuzev sustava malog dometa za protuzračnu obranu obranu manevarskih postrojbi (MANPADS), a nije se predvidjela nikakva nabava modernih borbenih zrakoplova izuzev održavanja zastarjelih aviona MIG-21 i zamjene postojećih helikoptera sovjetskog podrijetla srodnim transportnim ruskim helikopterima tipa Mi-171-Sh"DUGOROČNI PLAN RAZVOJA ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 2015. DO 2024. GODINE", Narodne novine br. 151/2014, 19. prosinca 2014. uz opasku „ovisno o mogućnostima” - nakon usloženja sigurnosne situacije u Europi u svezi Rusije"Russia suspends its mission at NATO, shuts alliance’s office", JIM HEINTZ, AP, 18. listopada 2021."BRIEFING: Russia and the Western Balkans", European Parliamentary Research Service, službene stranice Europskog parlamenta, travanj 2023.koja je kulminirala Ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine formirana je u Hrvatskoj politička volja za odlučno jačanje Oružanih snaga RH, te je i vojni proračun znatno uvećan."Moderna Hrvatska vojska", službene stranice MORH-a, 25. svibnja 2023. Od 2016. do 2024. god. vojni proračun je u nominalnom iznosu povećan za 142,5 posto, a za 2025. god. je planirano da vojni rashodi dostignu 2% bruto nacionalnog proizvoda."Anušić: Proračun MORH-a od 2016. porastao 142,5 %; iduće godine dostižemo 2 % BDP-a izdvajanja za obranu", Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (objava za javnost), 13. prosinca 2024. Pristupljeno 22. ožujka 2025. U kontekstu rasta vojnog proračuna i u kontekstu zajednički europskih napora, vodi se briga o adekvatnom uključivanju hrvatske obrambene industrije."RH se priprema za europsko financiranje obrambene industrije", "Obris.org", 19. ožujka 2025. Pristupljeno 22. ožujka 2025.
U srpnju 2025. god. Vlada Republike Hrvatske u Prijedlogu dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2025.-2036. iznosi plan aktivnosti sa svrhom jačanja obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske, uz uključivanja u napore na razini NATO-a i jačanje vlastite obrambene industrije. Planira se opremanje OSRH protuzračnim sustavom srednjeg dometa uz integraciju u NATO sustav proturaketne obrane, te nabavu novog raketnog sustava za Hrvatsku radnu mornaricu za djelovanje s lansera na kopnu i brodovima. Planira osiguravanje funkcioniranja pričuvnog sastava uspostavom sustavne obuke pričuvnih vojnika, dočasnika i časnika; pri čemu se naglašava potreba uspostave i održavanje tzv. ugovorne pričuve, koja će obuhvaćati uglavnom ustrojbena mjesta specifičnih vojnostručnih specijalnosti (medicinsko, informatičko i drugo visokospecijalizirano stručno osoblje po potrebi) neophodnih za funkcioniranje Oružanih snaga i provedbu operacija, a koje nije moguće popuniti iz djelatnog sastava.Prijedlog dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2025.-2036., Vlada Republike Hrvatske, 10. srpnja 2025., kod Hrvatskog sabora. Pristupljeno 16. srpnja 2025.
Povijest Formiranje ranih 1990-ih U kasno proljeće 1991. godine formirane su prve vojne jedinice Zbora Narodne garde, osnovane 20. travnja 1991. godine. odlukom predsjednika Republike i koja je iz pravnih i političkih razloga formalno bila dio Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske ili njihove labave pripadnosti. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koji su bili privatno naoružani, relativno dobro obučeni i obučeni na taktičkoj razini, te raspoređeni na kritične položaje na bojištima. Stranka demokratskih promjena (Reformirani komunisti, SDP) naoružala je svoje aktiviste u Istri, Primorju i Dalmaciji, kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Na nekim mjestima je, međutim, sustav TO ponovno aktiviran (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.
Sustav zapovijedanja i kontrole u početku je bio bio suočen s nejasnoćama o nadležnostima. ZNG je, tako, bio pod dvojnom nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Veliki dio zapovjedništva na terenu prebačen je u lokalne krizne stožere sastavljene i vođene političkim dužnosnicima koji nisi nužno imali većeg vojnog znanja od onog koje su vojni obveznici stjecali tijekom odsluženja obveznog vojnog roka u JNA. Često je na terenu bilo nekoliko različitih jedinica, koje, čak i ako su nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.
Glavni zadaci ZNG-a (kasnije HV-a) bili su spriječiti prodor JNA i drugih snaga u najvažnijim smjerovima, braniti gradove i kritična područja te osvajati vojarne JNA u dubini vlastitog raspoređivanja. Te su se zadaće počele sveobuhvatnije i sustavnije ispunjavati tek nakon što su oružane snage organizirane u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) na temelju novog Zakona o obrani i kada je 21. rujna 1991. godine osnovan Glavni stožer s načelnikom generala Antona Tusa. Tada je započela sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija jedinica, zapovjedništva i institucija, kao i planirana uporaba snaga.
Dana 1. listopada 1991. godine formirana su velika vojno-teritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne skupine koje su zapovijedale određenim smjerovima i područjima. Osnovne, a ujedno i najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bataljuni drugih grana. Do kraja godine formirane su i razvijene 63 brigade.
Domovinski rat
mini|400x400px|16. obljetnica Operacije Oluja u Kninu. Tijekom Domovinskog rata oružane snage postupno su narasle na oko 300.000 pripadnika. Većina postrojbi popunjena je iz pričuve, odnosno iz osoblja koje je osnovna vojna znanja steklo tijekom obveznog služenja vojnog roka u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvaliteta ovih postrojbi je rasla, a organizacija cijelog sustava s vremenom se poboljšavala.
Nastavljena je obuka novih generacija 18-godišnjaka koji su služili vojni rok u Hrvatskoj vojsci, pri čemu se vojne postrojbe za vrijeme vojne službe u pravilu nisu koristile za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive u borbene postrojbe ubrzo nakon završetka obveznog vojnog roka).
Kako je rat odmicao, tajnim operacijama (Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 713 od 25. siječnja 1991. god. spriječena je legalna nabava vojne opreme u ratom zahvaćene zemlje nastale na tlu SFR Jugoslavije), kupljene su značajne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog pakta. Osobito je nabava borbenih zrakoplova sovjetskog podrijetla bila značajna za formiranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo imalo je dvadesetak zrakoplova Mig 21, nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24, kao i nekoliko transportnih helikoptera. Također, domaća industrija postala je sposobna za značajnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme."Kako smo pobijedili u domovinskom ratu (3): Vojna tehnika i oprema HV-a", Dean Čanić za "Vojna povijest", 15. listopada 2014
Hrvatska ratna mornarica nastala je u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko četvrtine brodova Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991. godine. Zarobljene su i protubrodske rakete RBS-15: ovaj sustav proizveden u Švedskoj još nije pušten u rad od strane jugoslavenske ratne mornarice, a Hrvatska ratna mornarica je to uspjela nakon što su hrvatski stručnjaci samostalno razvili sustav upravljanja paljbom "Fobos"; Naime, švedskom proizvođaču nije bilo dopušteno isporučiti taj ključni dio sustava naoružanja. Uvođenjem modernih projektila dometa preko 70 km u operativnu uporabu, Hrvatska ratna ratna mornarica uvelike je spriječila ozbiljne akcije neprijateljske mornarice.
Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnoj strukturi do 12. ožujka 1996. godine, kada su odlukom Predsjednika Republike Hrvatske prešle u mirnodopsko vrijeme.
Nakon završetka vojnih operacija Oluja, Maestral i Južni potez američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju „Balkanska bojišta” (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:Balkan Battlegrounds Vol 1: str. 392 , https://www.documentcloud.org 24. rujna 2019. Pristupljeno 24. rujna 2019.
„Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”
Prilikom posjeta ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu 2017. američki ministar obrane James Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja:Američki ministar obrane hvalio Krstičevića: "O Oluji se uči na našim vojnim školama", www.index.hr 14. srpnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2019.
„Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”, rekao je Mattis Krstičeviću koji je tijekom Oluje bio zapovjednik 4. gardijske brigade.
Reforme mini|400x400px|Počasna garda na vojnoj paradi povodom Dana Bastille 2013.