250px|desno|mini|Zastava Brazilskog Carstva 200px|desno|mini|Grb Brazilskog Carstva Monarhizam u Brazilu, politički je i društveni pokret koji zagovara obnovu monarhije u Brazilu, ukinute 15. studenoga 1889. godine, proglašenjem republike. Pokret se poziva na povijesno razdoblje Brazilskog Carstva (1822.–1889.) i dinastiju Orléans-Braganza. Pokret je ograničenog utjecaja u brazilskoj politici i društvu, ali je dugovječan i ustrajan u svom djelovanju, budući da je kontinuirano aktivan u nastojanjima obnove monarhije u zemlji, povremeno privlačeći pozornost javnosti kroz inicijative za referendume o obliku vladavine.
Povijest
Kraljevina Brazil (1815. – 1822.)
Krunski princ Ivan VI. je 16. prosinca 1815. godine donio zakon kojim se kolonija Brazil uzdiže na status kraljevine i kojim se ujedno tri razdvojene kraljevine ujedinjuju u Ujedinjene Kraljevine Portugala, Brazila i Algarvesa. Istom odlukom postavio je svoju majku Mariju I. za brazilsku kraljicu.
Kraljevina Brazil se sastojala od teritorije današnjeg Brazila i Urugvaja. Ustavno je bila kraljevina i jedna od triju monarhija u sastavu Ujedinjene Kraljevine. Za vrijeme sedmogodišnjeg trajanja kraljevine u Brazilu, njime je upravljala portugalska dinastija koja se nalazila u progonstvu u Brazilu, za vrijeme dok su trajali napoleonski ratovi u Europi.Kraljevina Brazil – Neovisnost, vladari i propast – study.com Nakon povratka kralja Ivana VI. u Europu, portugalska vlada je ograničila autonomiju Kraljevine Brazil, što je izazvalo nezadovoljstvo u zemlji.
Brazilsko Carstvo (1822.–1889.)
Brazilska monarhija uspostavljena je 7. rujna 1822. godine, kada se Pedro I. (1822. – 1831.) proglasio brazilskim carem i time proglasio neovisnost od Portugala. Njegova popularnost je oslabila već do 1823. godine kada je raspustio brazilsku skupštinu koja je htjela donijeti liberalni ustav i prognao njene vođe u inozemstvo. Međutim, godinu kasnije je morao popustiti i prihvatiti nešto manje liberalni ustav kojeg je sastavilo državno vijeće. Premda ga je taj ustupak učvrstio na prijestolju, njegova popularnost u javnosti je i dalje bila slaba, a tome je pridonio njegov autokratski stil vladavine, nedostatak zanimanja za parlamentarnu vladavinu i visok stupanj involviranosti u politiku Portugala.Pedro I., brazilski car – Britannica Online Također, neuspjeh u ratu protiv Argentine oko vlasti nad teritorijem današnjeg Urugvaja je utjecao na njegovu popularnost. Snažna opopzicija u brazilskoj skupštini i niz lokalnih pobuna prisili su ga na abdikciju u korist petogodišnjeg sina i odlazak u Portugal. 200px|desno|mini|Carska kruna Pedra I. Pedrov sin i nasljednik, car Pedro II. (1831. – 1889.) zbacio je regentstvo nakon stjecanja punoljetnosti i preuzeo punu vlast 23. srpnja 1840. godine. Sljedeće je godine bio okrunjen za novog brazilskog cara. Bio je popularan i dobroćudan vladar što je pridonijelo državnoj i društvenoj stabilnosti zemlje tijekom njegove duge vladavine.Pedro II., brazilski car – Britannica Online Tijekom vladavine bio je arbitar među suprotstavljenim političkim stranama, koristio je samo svoja ovlaštenja koja su proizlazila iz ustava i pokazivao je izraženo zanimanje za interese svoje države te je branio njen suverenitet u sporovima s Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD-om. Vodio je Brazil u Paragvajskom ratu (1864. – 1870.) kojim je za Brazil izvojevao teritorijalno proširenje i uzdizanje ugleda zemlje.Pedro II., brazilski car – Britannica Online Unatoč tome što je stabilizirao državu i društvo te unaprijedio ekonomiju, krajem vladavine mu je pala popularnost među ojačanim građanskim staležom i vojskom te je naposljetku bio zbačen s vlasti u državnom udaru provedenim 1889. godine, nakon čega je prebjegao u Europu, a monarhija je ukinuta u Brazilu.
Tijekom carskog razdoblja Brazil je očuvao teritorijalno jedinstvo i razvio parlamentarni sustav vlasti. Ropstvo je postupno ukinuto donošenjem Zlatnog zakona 1888. godine.
Proglašenje Republike
Dana 15. studenoga 1889. godine vojni krugovi predvođeni republikanskim časnicima izvršili su državni udar, svrgnuli cara Pedra II. s vlasti i proglasili Prvu republiku (1889. – 1930.).Brazil – Hrvatska enciklopedija Carska obitelj otišla je u egzil u Europu. Dana 24. veljače 1891. godine zemlja je dobila novi federativni ustav, po uzoru na ustav SAD-a.
Monarhistički pokret nakon 1889. godine 180px|lijevo|mini|Carska princeza Isabela Brazilska (1846. – 1921.), kći i nasljednica brazilskog cara Pedra II. U prvim desetljećima republike postojale su izolirane monarhističke inicijative bez značajnijeg političkog utjecaja. Godine 1890. Afonso Celso, posljednji predsjednik vlade carskog Brazila utemeljio je Brazilski monarhistički direktorij (Diretório Monárquico) koji je okupljao monarhističke pristalice u zemlji i o svojoj aktivnosti obavještavao bivšu brazilsku regenticu i prijestolonasljednicu Isabelu Brazilsku († 1921.). Godine 1893. buknula je pobuna brazilske vojne mornarice koja se pobunila protiv diktature drugog brazilskog predsjednika Floriana Peixotoa (1891. – 1894.), koju su poduprli brazilski monarhisti.
Tijekom 20. stoljeća pokret je djelovao pretežito kroz kulturne i tradicionalističke organizacije. Poslije ukinuća Monarhističkog direktorija 1921. godine, utemljena je 1928. godine monarhistička organizacija Brazilska carska patrianovistička akcija (raspuštena 1937.) koja je za cilj imala ponovno uspostaviti monarhiju u Brazilu, utemeljenu na konzervativnoj političkoj filozofiji. Pokret je bio povezan s tadašnjim starješinom carske obitelji, princom Pedrom Henriqueom od Orléans-Braganze († 1981.), unukom bivše prijestolonasljednice Isabele i pretendentom na brazilsku carsku krunu.
Dodatan negativnan utjecaj na eventualnu restauraciju monarhije u Brazilu bile su i posljedice odluke Isabelinog najstarijeg sina Pedra od Alcântara, princa od Grão-Pará (1875. – 1940.) koji je potpisao odricanje od prava nasljedstva na carsko prijestolje, za sebe i svoje potomke, 30. listopada 1908. godine, kako bi osigurao sklapanje morganatskog braka sa češkom plemkinjom, groficom Elisabetom Dobrženský von Dobrženitz. Time je glavna loza carske obitelji (grana Petrópolis) izgubila pravo na carsku krunu, čije je pravo prešlo na mlađu lozu (grana Vassouras), ali potomci glavne linije osporavaju odreknuće od prava na prijestolje, zbog čega postoji sukob unutar carske dinastije oko prava na nasljedstvo carske krune.
Referendum iz 1993. godine
Poslije ponovnog uvođenja demokracije, monarhisti su imali utjecaj na pisanje novog ustava iz 1988. godine, prema čijim odredbama je bilo određeno da će se održati referendum o obliku državnog uređenja, odnosno o zadržavanju republike ili povratka monarhije. Referendum je održan 21. travnja 1993. godine i na njemu su građani birali između republike i ustavne monarhije te između predsjedničkog i parlamentarnog sustava. Oko 13,5 % birača poduprlo je povratak monarhije, dok je većina (oko 86,5%) glasovala za predsjedničku republiku.
Suvremeni monarhizam
Danas monarhistički pokret djeluje kroz građanske inicijative i udruge. Simbolički ga predstavlja brazilska carska obitelj, odnosno potomci dinastije Orléans-Braganza. Jedan od javno poznatih članova dinastije je Luiz Philippe de Orléans e Bragança (r. 1969.), koji je obnašao dužnost zastupnika u Nacionalnom kongresu Brazila.
Godine 2013., novinska kuća Portal Terra pitala je svoje čitatelj bi li podržali restauraciju monarhije u Brazilu, na što je 82% anketiranih izjavilo da bi pristalo na takav potezStanje monarhizma u Brazilu – maplemonarchists.weebly.com, što je ocijenjeno kao posljedica dugotrajne političke nestabilnosti u zemlji.
Ideologija
Brazilski monarhisti uglavnom zagovaraju:
ustavnu i parlamentarnu monarhiju nadstranačkog monarha kao simbol nacionalnog jedinstva institucionalnu stabilnost i kontinuitet države
Vidi također
Brazil Brazilsko Carstvo Monarhizam Republikanizam
Izvori
Literatura
Carvalho, José Murilo de. Brazil: A Biography. Penguin Press, 2018. Skidmore, Thomas E. Brazil: Five Centuries of Change. Oxford University Press, 1999.
Vanjske poveznice
Brazilski monarhistički pokret
Kategorija:Politika Brazila Kategorija:Povijest Brazila