Genocid u Bosni i Hercegovini naziv je za genocid počinjen tijekom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. U užem, pravnom smislu pojam se odnosi na genocid u Srebrenici iz srpnja 1995., koji su kao genocid utvrdili Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde. U širem smislu dio historiografije, studija genocida i političkih deklaracija tim nazivom obuhvaća i sustavnu kampanju etničkoga čišćenja, masovnih ubojstava, progona, zatočenja, silovanja i razaranja koju su vlasti Republike Srpske i Vojska Republike Srpske provodile nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom u većem dijelu Bosne i Hercegovine.

Ujedinjeni narodi još su tijekom rata u rezoluciji Opće skupštine UN-a 47/121 od 18. prosinca 1992. ocijenili da je politika etničkoga čišćenja u Bosni i Hercegovini oblik genocida. U presudama međunarodnih sudova, međutim, najviši prag kaznenopravnoga dokazivanja genocidne namjere potvrđen je ponajprije za Srebrenicu, dok su brojni drugi zločini u Bosni i Hercegovini pravno kvalificirani kao zločini protiv čovječnosti, ratni zločini, progon i istrebljenje.

Pozadina Raspad SFRJ, uspon suprotstavljenih nacionalnih programa i stvaranje paralelnih političkih struktura u Bosni i Hercegovini otvorili su prostor za rat koji je od početka imao i snažnu dimenziju preoblikovanja etničkoga sastava stanovništva. U proljeće 1992. srpsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini, oslonjeno na vojnu snagu JNA i kasnije VRS-a, uspostavilo je nadzor nad velikim dijelom teritorija te započelo sustavno protjerivanje nesrpskoga stanovništva.

Već u prvim mjesecima rata oblikovao se obrazac koji se potom ponavljao u nizu općina: vojno zauzimanje prostora, razdvajanje stanovništva po etničkoj pripadnosti, uspostava logora, likvidacije mjesnih elita, deportacije civila i uništavanje vjerskih te kulturnih objekata. U stručnoj literaturi takav se slijed tumači kao spoj teritorijalnoga osvajanja, nacionalističke homogenizacije i planskoga nasilja nad skupinama koje su smatrane preprekom stvaranju etnički srpskoga prostora.

Obrasci nasilja mini|Izložba fotografija korištena u predmetima ICTY-a; Srebrenica: Mjesto ekshumacije u dolini Čančari Nasilje nad nesrpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini obuhvaćalo je masovna ubojstva, logore, mučenje, sustavna silovanja, prisilne deportacije, pljačku, uništavanje kulturne i vjerske baštine te uklanjanje političkih, vjerskih i intelektualnih elita iz mjesnih zajednica. Takvi obrasci zabilježeni su u Prijedoru, Foči, Višegradu, Zvorniku, Ključu, Sanskom Mostu, Brčkom i brojnim drugim općinama pod srpskim nadzorom.

Uništavanje džamija, katoličkih crkava, knjižnica, arhiva i povijesnih spomenika pratilo je protjerivanja i masovna ubojstva te je imalo važnu ulogu u brisanju prisutnosti nesrpskih zajednica iz prostora koji je trebalo nacionalno preoblikovati.

U presudama MKSJ-a utvrđeno je da su u više općina počinjeni progoni, istrebljenja, ubojstva, deportacije i drugi nečovječni činovi širokih razmjera. Iako sudovi nisu za sve te općine izrekli osuđujuću presudu za genocid, u dijelu literature taj se cjelokupni obrazac nasilja smatra genocidnim zbog razmjera, sustavnosti i namjere da se nesrpsko stanovništvo trajno ukloni s osvojenoga teritorija.

Silovanje

mini|Karamanova kuća, mjesto gdje su žene mučene i silovane u blizini Foče Silovanje i drugi oblici seksualnoga nasilja bili su jedan od najtežih i najsustavnijih oblika nasilja tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Posebno su dokumentirani u Foči, Višegradu, Prijedoru i drugim mjestima u kojima su žene i djevojčice zatočivane, silovane, seksualno zlostavljane i izlagane poniženju kao dijelu šire kampanje terora protiv nesrpskoga stanovništva.

U stručnoj literaturi seksualno nasilje ne tumači se samo kao prateća pojava rata, nego kao sredstvo zastrašivanja, raseljavanja i razaranja zajednice. Takva praksa bila je usmjerena i na fizičko i na psihološko uništenje žrtava te na trajno razaranje obiteljskih i društvenih veza unutar ciljane skupine.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u više je predmeta silovanje i seksualno porobljavanje kvalificirao kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Presude u predmetima vezanima uz Foču imale su osobitu važnost jer su potvrdile da seksualno nasilje može biti sastavni dio sustavne kampanje progona civilnoga stanovništva.

Srebrenica Pad zaštićene zone Ujedinjenih naroda Srebrenice u srpnju 1995. označio je vrhunac genocidnoga nasilja u Bosni i Hercegovini. Nakon zauzeća Srebrenice pod zapovjedništvom Ratka Mladića, bošnjački muškarci i dječaci odvojeni su od žena, djece i staraca, potom zatočeni, prebacivani na više mjesta pogubljenja i masovno ubijani. Istodobno je oko do bošnjačkih civila prisilno protjerano iz enklave.

Žalbeno vijeće MKSJ-a u predmetu Krstić utvrdilo je da je u Srebrenici počinjen genocid, pri čemu je uništenje srebreničkih Bošnjaka ocijenjeno kao uništenje bitnoga dijela zaštićene skupine. Sud je naglasio da je riječ o zajednici koja je imala iznimnu simboličku važnost za Bošnjake u cjelini te da je sustavno pogubljenje muškaraca vojno sposobne i drugih dobnih skupina bilo usmjereno na fizičko uništenje zajednice kao takve.

Kasnije su za genocid u Srebrenici osuđeni i Radovan Karadžić te Ratko Mladić. Presuda Međunarodnoga suda pravde iz 2007. prihvatila je zaključak da su djela počinjena u Srebrenici predstavljala genocid, ali je razlikovala pojedinačnu kaznenu odgovornost počinitelja od međunarodnopravne odgovornosti države Srbije.

Pravno određenje mini|Fotodokument korišten u slučajevima Srebrenice MKSJ-a: Masovna grobnica i mjesto pogubljenja u Orahovcu Pravno određenje genocida u Bosni i Hercegovini razvijalo se kroz rezolucije, kaznene presude i međudržavne postupke. Opća skupština UN-a rezolucijom 47/121 iz 1992. proglasila je da je politika etničkoga čišćenja oblik genocida. Kongres SAD-a je 2005. također ustvrdio da su srpske politike agresije i etničkoga čišćenja u Bosni i Hercegovini ispunile odrednice genocida.

Najvažnije kaznenopravne odluke donesene su pred MKSJ-em. U predmetu Krstić genocid je pravomoćno utvrđen za Srebrenicu, dok je u predmetu Tolimir prvostupanjska presuda nakratko proširila genocidnu kvalifikaciju i na Žepu, ali to nije ostalo potvrđeno u žalbenom postupku. U predmetima Karadžić i Mladić potvrđeno je da su u 1995. u Srebrenici počinjena djela genocida, dok za više općina iz 1992. genocidna namjera nije dokazana do razine potrebne za osuđujuću presudu za genocid.

Međunarodni sud pravde u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zaključio je da Srbija nije izravno odgovorna za počinjenje genocida niti za sudioništvo u genocidu, ali jest odgovorna zato što nije spriječila genocid u Srebrenici i nije u potpunosti surađivala u kažnjavanju odgovornih. Europski sud za ljudska prava u predmetu Jorgić protiv Njemačke primijetio je da su njemački sudovi koristili šire tumačenje genocida od onoga koje su prihvatili međunarodni sudovi, ali nije osporio samu mogućnost da se zločini u Bosni i Hercegovini u nekim nacionalnim jurisdikcijama šire kvalificiraju kao genocid.

Povijesna i akademska tumačenja U historiografiji i studijima genocida postoje dva glavna pristupa. Prvi, uži, pojam genocida u Bosni i Hercegovini veže gotovo isključivo uz Srebrenicu, odnosno uz ono što je pravomoćno potvrđeno pred međunarodnim sudovima. Drugi, širi, vidi genocidnu logiku i u ranijoj kampanji etničkoga čišćenja koja je od 1992. zahvatila brojne općine istočne Bosne, Bosanske krajine, Posavine i sjeveroistočne Bosne.

U tom širem tumačenju naglašava se kontinuitet između zauzimanja općina 1992., uspostave logora, masovnih ubojstava i deportacija te završne faze genocida u Srebrenici 1995. godine. Posebna pozornost pritom posvećena je istočnoj Bosni, gdje je nasilje nad bošnjačkim stanovništvom trajalo kroz više ratnih faza i poprimilo izrazito sustavan oblik.

Takva literatura često nadilazi strogi kaznenopravni standard i upotrebljava pojam genocida i za cjelokupnu kampanju progona, dok se pravnici češće drže restriktivnije sudske definicije genocidne namjere. Zbog toga je pri enciklopedijskom prikazu teme važno razlikovati ono što je međunarodnim presudama pravomoćno utvrđeno od onoga što zastupa relevantna historiografija i literatura o genocidu.

Žrtve i posljedice Posljedice genocidnoga nasilja u Bosni i Hercegovini bile su višestruke: masovna ubojstva, trajno raseljavanje stanovništva, razaranje lokalnih zajednica i duboke demografske promjene. U Srebrenici je ubijeno više od osam tisuća Bošnjaka, a deseci tisuća ljudi prisilno su protjerani iz enklave. U širem ratu stotine tisuća nesrba protjerane su s područja pod srpskim nadzorom, a brojni gradovi i sela ostali su bez predratnoga etničkog sastava.

Osim ljudskih gubitaka, rat je ostavio i golema razaranja kulturne baštine. Uništavanje džamija, crkava, grobalja, knjižnica i arhiva imalo je ne samo vojnu ili simboličku, nego i memoricidnu funkciju: cilj je bio ukloniti tragove višestoljetne prisutnosti zajednica koje su protjerane ili ubijene.

Poricanje i sjećanje Poricanje genocida u Bosni i Hercegovini, osobito onoga u Srebrenici, ostalo je jedno od središnjih političkih i društvenih pitanja u poratnom razdoblju. Ono se očituje u relativizaciji broja žrtava, osporavanju sudskih presuda, prikazivanju zločina kao legitimne vojne operacije ili prebacivanju odgovornosti na same žrtve. Dio literature smatra da poricanje nije samo pitanje tumačenja prošlosti, nego nastavak istoga političkog projekta drugim sredstvima.

Suprotno tomu, memorijalizacija genocida razvijala se kroz rad Memorijalnoga centra Srebrenica-Potočari, identifikaciju posmrtnih ostataka, komemoracije 11. srpnja te međunarodne i domaće rezolucije kojima se potvrđuje sjećanje na žrtve. U suvremenim raspravama genocid u Bosni i Hercegovini zauzima važno mjesto i u širem proučavanju odnosa između međunarodnoga prava, politike sjećanja i odgovornosti međunarodne zajednice.

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice Predmet Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore na mrežnim stranicama Međunarodnoga suda pravde Predmet Krstić na mrežnim stranicama MKSJ-a Predmet Karadžić na mrežnim stranicama MKSJ-a Predmet Mladić na mrežnim stranicama MKSJ-a

Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Genocidi