Bullialdus je udarni krater na Mjesecu koji se nalazi u zapadnom dijelu Mora oblaka (). Sjeverno, sjeverozapadno od Bullialdusa nalazi se krater Lubiniezky s razbijenim rubom i preplavljen lavom. Jugozapadno od Bullialdusa nalazi se manji krater König.
Ime Ovaj krater je dobio ime po francuskom astronomu Ismaëlu Boulliauu (1605.-1694.). Njegovo ime je u lunarnu nomenklaturu uvrstio talijanski astronom Giovanni B. Riccioli 1651. godine. Njegovu oznaku formalno je usvojila Međunarodna astronomska unija 1935. godine.
Opis mini|lijevo|300px|Kosi pogled prema jugu s Apolla 16 Relativno izolirana lokacija ovog kratera služi za isticanje njegovog dobro oblikovanog oblika. Bullialdus ima visoki vanjski rub koji je kružan, ali promatrači su primijetili blago poligonalni izgled. Unutarnji zidovi su terasasti i sadrže mnoge znakove klizišta. Vanjski bedemi prekriveni su širokim pokrivačem izbačenih stijena koji ističe radijalni uzorak niskih grebena i dolina.
T. W. Webb ga naziva "velikim kraterom... s četverostrukim središnjim brdom". Patrick Moore je zapisao da je ovo "posebno lijep krater; opisan je kao minijaturni Copernicus".
Na mjesečevoj geološkoj vremenskoj skali, Bullialdus je krater eratostenijskog razdoblja.
mini|desno|300px|Formacija od nekoliko vrhova i uzvišenja u središtu kratera. U središtu kratera nalazi se formacija od nekoliko vrhova i uzvišenja koja se penju do visine veće od kilometra. Uzdignuti greben proteže se od vrhova prema jugoistoku, sve dok se konačno ne spoji s unutarnjim zidom. Dno kratera je uglavnom neravno s mnogo niskih uzvišenja. Ravni dio dna prekriven je lavom koja je mlađa od udara. Općenito ima pomalo konveksan oblik, izbočen prema gore prema sredini. Kad je Sunce pod visokim kutom, rub i središnje planine izgledaju svjetlije od okoline, a na dnu kratera mogu se vidjeti bijele mrlje.
Infracrvene studije područja kratera otkrile su najmanje tri sloja strata. Udar je mogao presijeći i mafični pluton, što znači kristalizirano tijelo magmatske stijene s visokim koncentracijama težih elemenata (poput magnezija, u ovom slučaju). Spektar središnjeg vrha bogatog ortopiroksenom odgovara mineralogiji gabroičnog norita, koji potječe s dubine od km. U krateru je otkriven magmatski materijal koji sadrži hidroksil, a vjerojatno je iskopan ispod površine tijekom udara.
Satelitski krateri Bullialdus A leži jugozapadno od Bullialdusa, unutar njegovih bedema. Južno od Bullialdusa A nalazi se nešto manji Bullialdus B. mini|desno|420px|Bullialdus i satelitski krateri Bullialdus Selenografska ... Promjer širina dužina A 22,1° J 21,5° Z 26 km B 23,4° J 21,9° Z 21 km E 21,7° J 23,9° Z 4 km F 22,5° J 24,8° Z 6 km G 23,2° J 23,6° Z 4 km H 22,7° J 19,3° Z 5 km K 21,8° J 25,6° Z 12 km L 20,2° J 24,4° Z 4 km R 20,1° J 19,8° Z 17 km Y 18,5° J 19,1° Z 4 km
Izvori mini|desno|300px|Još jedan kosi pogled s Apolla 16 mini|desno|300px|Krater Bullialdus gledan sa Zemlje, dolje lijevo od centra
Daljnje čitanje
Vanjske poveznice
Central Peak of Bullialdus Crater, Lunar Reconnaissance Orbiter Camera, Posted by Samuel Lawrence on May 11, 2010. Bullialdus Central Peak Oblique, Lunar Reconnaissance Orbiter Camera, Posted by Sarah Braden on January 23, 2013.
Kategorija:Krateri na Mjesecu