Biljni zemljopis ili fitogeografija (grč. fito + geografija - biljni zemljopis;Vidi:• Hrvatski jezični portal: Fitogeografija i Geobotanika• Opća i nacionalna enciklopedija: Geobotanika• Hrvatska enciklopedija (LZMK): Geobotanika• Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990., , str. 433. i 478. nelog. biljni zemljopisIvan Šugar: Biozemljopisna područja i čovjek , Zelene stranice, II., 30. travnja 2010.), znanstvena disciplina biogeografije odnosno botanike koja se usmjerava na istraživanje i zakonitosti rasprostranjivanja odnosno razmještaja biljnih vrsta unutar tzv. fitogeografskih područja na Zemlji. Fitogeografiju većina izvora poistovjećuje s geobotanikom, no prema I. Šugaru potonja je zapravo širi pojam koji uključuje i fitocenologiju. Zadatak biljnog zemljopisa je proučiti uzroke i putove raseljavanja biljaka u prostoru od davnih geoloških razdoblja do danas i pronaći zakonitosti u rasprostranjenju biljnih vrsta.
Osnovni su elementi biljno zemljopisne znanosti: areal (područje rasprostranjenja neke biljne vrste ili svojte) i biljke (sve biljne vrste na nekom području).
Svestranim proučavanjem areala pojedinih biljnih vrsta (veličina, oblik, postanak i mijenjanje areala kao produkta skupnog djelovanja suvremenih uvjeta i povijesnih faktora) utvrđuju se osnovni genetski i zemljopisni biljni elementi, a na tome se temelji mogućnost znanstvene analize i karakterizacije bilja pojedinih dijelova zemlje, a i razdioba cjelokupnog biljnog svijeta na prirodna fitogeografska područja.
Izvori
Kategorija:Botanika Kategorija:Biogeografija
it:Corologia