Hrvatski ovčar je pasmina psa podrijetlom iz Hrvatske. To je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom doseljavajući u ove krajeve. Danas se najviše uzgajaju u Slavoniji. Hrvatski ovčar je inteligentna životinja sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je izvrstan pas čuvar. U FCI priznat je pod rednim brojem #277.FCI-Standard N° 277 Hrvatski ovčar (Croatian Shepherd Dog), Fédération Cynologique Internationale – FCI, 27. svibnja 2015., pristupljeno 22. studenoga 2020. Od siječnja 2026. zaštićen je kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.
Standardi Hrvatski ovčar je na granici srednje visine (visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm), crne je boje s kratkom dlakom na glavi i nogama, na ostatku tijela dlaka je duža, gusta, valovita do kovrčava. Pas je izduženog formata (10 % je duži od visine). Glava mu je relativno laka s ukupnom dužinom glave od 20 cm. Usmjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen i mišićav, a rep mu je zavinut na leđa.
Povijest pasmine mini|150px|lijevo|Štene hrvatskog ovčara Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom. Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije „otac pasmine” - veterinar Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. Također navodi da su ga Hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine.
Sa sustavnim uzgojnim programom već spomenuti prof. Stjepan Romić započeo je 1935. godine sa psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasminu je FCI napokon priznao 1969. godine.
Izvori
Vanjske poveznice Neven Knežević/Amoreta Bajto: Canis pastoralis croaticus u programu Radio Osijeka (Knjiga “Hrvatski ovčar - hrvatsko kinološko blago” Nikole Klemena), Hrvatski radio - Radio Osijek, 19. lipnja 2015. Ostali projekti
Hrvatske autohtone pasmine HKS, hrvatske autohtone pasmine
Kategorija:Hrvatske pseće pasmine Kategorija:Psi ovčari Kategorija:Nematerijalna kulturna dobra Republike Hrvatske