mini|280px|Prikaz reljefa Himalaje i Mount Everesta. Mount Everest (također tib. Qomolangma, nep. Sagarmāthā, lim. Chajamlungma, kin. Zhumulangma, eng. Mount Chomolungma), najviša je planina na Zemlji i najviša točka na zemaljskoj kontinentalnoj kori, prema mjerenju visine topografskog vrhunca od 8848 metara iznad razine mora. Planina, koja je dio lanca Himalaje u Aziji, locirana je na granici između zone Sagarmatha u Nepalu, i autonomne regije Tibet u Kini.
Godine 1856., Velika trigonometrijska izmjera Indije, prva je ustanovila i objavila visinu Mount Everesta, tada poznatog kao Peak XV, od 29 002 ft (8840 m). Godine 1865., britansko Kraljevsko geografsko društvo (Royal Geographical Society) planini je dodijelilo službeno englesko ime na prijedlog Andrewa Waugha, tadašnjeg glavnog geodetskog nadzornika Indije (Surveyor General of India). Naziv Chomolungma bio je stoljećima u raširenoj upotrebi među Tibetancima, ali Waugh nije mogao predložiti rašireno lokalno ime jer su Nepal i Tibet tada bili zatvoreni za strance.
Najviša planina na svijetu privlači penjače svih profila, od iskusnih planinara do početnika koji su spremni platiti znatne svote profesionalnim planinskim vodičima radi uspješnog uspona. Planina, premda ne postavlja znatne tehničke teškoće pri usponu na standardnoj ruti (drugi vrhunci iznad 8000 m visine kao K2 ili Nanga Parbat znatno su teži), ipak skriva mnoge opasnosti, kao visinska bolest, vremenske prilike i vjetar. Do kraja penjačke sezone 2008., 2700 osoba ostvarilo je 4102 uspona na vrhunac.Full list of all ascents of Everest up to and including 2008 (in pdf format) Penjači su znatan izvor turističkog prihoda u Nepalu, čija vlada nalaže svim budućim penjačima izdavanje skupe dozvole, po cijeni do 25 000 USD po osobi. Everest je do sada uzeo 210 života, uključujući i osmero koji su poginuli 1996. za vrijeme oluje na velikoj nadmorskoj visini. U "zoni smrti" uvjeti su toliko teški da su mnoga tijela poginulih ostavljena na mjestu. Neka od njih vidljiva su sa standardnih puteva uspinjanja.
Identificiranje najviše planine
Godine 1808. Britanci su započeli Veliku trigonometrijsku izmjeru Indije radi utvrđivanja lokacija i naziva najviših svjetskih planina. Počevši od južne Indije, ekipe izmjere postupno su napredovale prema sjeveru koristeći divovske, 500 kg teške teodolite, (svakog je nosilo 12 ljudi) radi najpreciznije moguće izmjere visina. Dosegli su podnožje Himalaje oko 1830-ih, ali Nepal nije bio sklon dozvoliti Britancima ulazak u zemlju zbog sumnji o političkoj agresiji i mogućoj aneksiji te je nekoliko zahtjeva mjerača za ulazak odbijeno.
Britanci su bili prisiljeni nastaviti svoja osmatranja iz Teraija, regije južno od Nepala, paralelno s Himalajom. Uvjeti u Teraiju bili su teški zbog žestokih pljuskova i malarije - tri službenika izmjere su umrla, dok su se još dvojica morali povući zbog lošeg zdravlja.
Svejedno, 1847. Britanci su ustrajali i započeli detaljna osmatranja himalajskih vrhunaca s osmatračkih stanica na udaljenosti do 240 km. Vremenske prilike ograničavale su rad na tri zadnja mjeseca u godini. U studenom 1847. glavni britanski geodetski nadzornik Indije Andrew Waugh izvršio je osmatranja iz stanice Sawajpore, locirane na istočnom kraju Himalaje. U to se doba Kangchenjunga smatrala najvišom planinom na svijetu te je sa zanimanjem primijetio vrhunac iza te planine, na oko 230 km udaljenosti. John Armstrong, jedan od Waughovih službenika, također je vidio vrh s lokacije dalje na zapadu, i nazvao ga vrh "B". Waugh je kasnije zapisao da su osmatranja ukazala da je vrh "B" viši od Kangchenjunge, ali zbog velike udaljenosti mjesta osmatranja bila su potrebna bliža motrenja radi verifikacije. Iduće godine Waugh je poslao službenika izmjere natrag u Terai radi bližih promatranja vrha "B", ali oblaci su spriječili sve pokušaje.
Godine 1848., Waugh je u područje odaslao Jamesa Nicolsona, koji je obavio dva uspješna osmatranja iz Jirola, s udaljenosti od 190 km. Nicolson je ponio najveći teodolit i zaputio se na zapad, provevši preko 30 osmatranja s pet različitih lokacija, s najbližom na 174 km od vrha.
Nicolson se povukao u Patnu na Gangesu radi potrebnih izračuna temeljenih na osmatranjima. Prvi neobrađeni podaci dali su vrhu "B" približnu visinu od 9200 m, ali nije uzet u obzir lom svjetlosti koji izvrće podatke. Ipak, podatak je jasno ukazivao da je vrh "B" viši od Kangchenjunge. Nažalost Nicolson se zarazio malarijom te je bio prisiljen vratiti se kući s nedovršenim izračunima. Michael Hennessy, jedan od Waughovih asistenata, započeo je privremeno imenovanje vrhova prema rimskim brojevima, s Kangchenjungom nazvanom Vrh IX, dok je vrh "B" tada postao poznat kao Vrh XV.
Godine 1852. Radhanath Sikdar, indijski matematičar i mjerač iz Bengala, stacioniran u glavnom sjedištu izmjere u Dehradunu, prvi je trigonometrijskim izračunima baziranim na Nicholsonovim podacima identificirao Everest kao najvišu planinu na svijetu. Službena objava da je Vrh XV najviši, bila je odgađana nekoliko godina zbog ponovnih verifikacija. Waugh je 1854. započeo obradu Nicholsonovih podataka i zajedno sa svojim osobljem proveo skoro dvije godine u izračunima, s problemima loma svjetlosti, barometarskog pritiska i temperature preko velikih udaljenosti koji su morali biti riješeni. Konačno, u ožujku 1856. objavio je svoja otkrića u pismu svome zamjeniku u Kalkuti. Kangchenjunga je bila proglašena visokom 8582 m, dok je Vrhu XV određena visina od 8840 m (29 002 ft). Waugh je zaključio da je Vrh XV "najvjerojatnije najviši na svijetu". U stvarnosti, izračunato je (mjereno u stopama) da je Vrh XV visok točno 29 000 ft (8839,2 m), ali javno je objavljena visina od 29 002 ft (8839,8 m). Proizvoljno su nadodane dvije stope (61 cm) radi izbjegavanja dojma da visina od 29 000 ft (8839,2 m) nije ništa drugo do zaokružena procjena.Letters to the Editor, The American Statistician, Vol. 36, No. 1 (Feb., 1982), pp. 64-67 JSTOR
Naziv
S ustanovljenom visinom, sljedeći izazov bio je kako nazvati planinu. Dok je izmjera nastojala sačuvati lokalne nazive ako je to bilo moguće (npr. Kangchenjunga i Dhaulagiri), Waugh je tvrdio da nije mogao pronaći bilo koje lokalno ime u općoj upotrebi. Potraga za lokalnim nazivom bila je u to doba spriječena zatvorenošću Nepala i Tibeta za strance. Postojalo je mnogo lokalnih naziva, među kojima je možda stoljećima u Tibetu najpoznatiji Chomolungma, koji se već 1723. pojavio na karti francuskog geografa D'Anvilla, objavljenoj u Parizu. Ipak, Waugh je smatrao da je s preobiljem lokalnih naziva teško odabrati jedan nauštrb svih ostalih te je odlučio da će Vrh XV biti nazvan po Georgeu Everestu, njegovom prethodniku na mjestu glavnog britanskog geodetskog nadzornika Indije.The Times, section=India and China, day_of_week=Sat, date=4 October 1856, page_number=8, issue=22490, column=B Zapisao je:
"Papers relating to the Himalaya and Mount Everest", Proceedings of the Royal Geographical Society of London, no.IX pp.345-351, April-May 1857.
George Everest usprotivio se nazivu kojeg je predložio Waugh, te je 1857. rekao Kraljevskom Geografskom Društvu da riječ Everest nije moguće napisati na Hindskom niti ju Indijci mogu izgovoriti. Waughovo predloženo ime prevagnulo je unatoč primjedbama, te je 1865. Royal Geographical Society službeno prihvatio naziv Mount Everest kao ime najviše planine na svijetu. Zanimljivost je da suvremeni izgovor riječi Everest /ˈɛvərɨst, ˈɛvrɨst"Mount Everest." Dictionary.com Unabridged (v 1.1). Random House, Inc. 22 srpnja 2009. <Dictionary.com http://dictionary.reference.com/browse/Mount Everest >. u stvari drukčiji od izgovora prezimena Sir Georgea Everesta -/ˈiːvrɨst/.
lijevo|230px|mini|Pogled na vrh Everesta, s jasno vidljivom barijerom Yellow Band, koja dijeli sedimentne stijene na vrhuncu od tamnih metamorfnih u podnožju. Na Tibetanskom naziv Mount Everesta je Chomolungma ili Qomolangma (ཇོ་མོ་གླིང་མ, što znači "Sveta majka"), dok je kineska transliteracija Zhūmùlǎngmǎ Fēng (pojednostavljeni kineski: 珠穆朗玛峰, tradicionalni kineski: 珠穆朗瑪峰) sa značenjem Majka zemlja. Kineski prijevod je Shèngmǔ Fēng (pojednostavljeni kineski: 圣母峰, tradicionalni kineski: 聖母峰), što znači Sveta majka. U skladu s engleskim izvještajima iz sredine 19. stoljeća, lokalni naziv u Darjeelingu bio je Deodungha (značenje "sveta planina").
Krajem 19. stoljeća mnogi su europski kartografi pogrešno vjerovali da je lokalno ime za planinu Gaurisankar,L. A. Waddell, "The Environs and Native Names of Mount Everest," The Geographical Journal, Vol. 12, No. 6 (Dec. 1898), pp. 564-569. Available at JSTOR. zbog zamjene Mount Everesta s planinom Gauri Sankar, koja gledano iz Katmandua stoji točno ispred Everesta.
Početkom 1960-ih nepalska vlada dodijelila je Everestu službeno ime Sagarmāthā (सगरमाथा). Naziv nije bio prethodno korišten - lokalni stanovnici planinu su poznavali kao Chomolungma. Planina nije bila poznata ili imenovana među Nepalcima (tj. u dolini Kathmandu i okolnim područjima). Vlada je odlučila pronaći nepalsko ime za planinu jer Sherpa/Tibetanski naziv nije bio prihvatljiv i bio je protivan ideji ujedinjenja (Nepalizacije) zemlje.
Godine 2002., kineski "Narodni dnevnik" (Rénmín Rìbào), objavio je članak kojim se izjasnio protiv neprestanog korištenja engleskog naziva planine u zapadnom svijetu, smatrajući da treba biti nazivana tibetanskim imenom. Dnevnik je obrazložio da je kineski (u stvarnosti tibetanski) naziv stariji od engleskog, jer je naziv Qomolangma zabilježen na kineskoj karti prije 280 godina.
Izmjera mini|300px|Zračna snimka Mount Everesta s juga, s planinama Lhotse desno i Nuptse lijevo. Godine 1856., Andrew Waugh objavio je visinu Everesta (tada poznatog kao Vrh XV) od 8840 metara (29 003 ft), nakon nekoliko godina izračuna podataka prikupljenih za vrijeme Velike trigonometrijske izmjere.
U novije vrijeme ustanovljena je visina od 8848 m (29 029 ft), premda postoje neke varijacije u izmjerama. Dana 9. listopada 2005., nakon nekoliko mjeseci mjerenja i izračuna, državni ured izmjere i kartiranja NR Kine službeno je objavio da je visina Everesta 8844,43 m (29 017.16 ft) s preciznošću od ± 0.21 m (0.69 ft), uz tvrdnju da je to bila najprezicnija i najtočnija izmjera do tada. Visina se ne temelji na snijegu i ledu koji pokrivaju vrhunac već na aktualnoj najvišoj točki stijene ispod toga. Kineski tim također je izmjerio dubinu snijega i leda na vrhuncu od 3,5 m (11 ft), što je u skladu s ukupnom elevacijom od 8848 m (29 029 ft). Debljina snijeg i leda mijenja se tijekom vremena, što izmjeru definitivne debljine snježnog pokrivača čini nemogućom.
Visina od 8848 m prvi je puta određena indijskom izmjerom 1955., s manje udaljenosti od planine, također korištenjem teodolita, što je potvrđeno kineskim mjerenjima 1975. U oba je slučaja mjerena visina snježnog pokrivača umjesto skrivene stijene. Svibnja 1999. američka ekspedicija predvođena Bradfordom Washburnom postavila je GPS uređaj u najvišu stijenu, pomoću kojeg su izmjerene visina stijene od 8850 m i snijeg visine 1 m. Premda nije službeno priznata u Nepalu, ta se brojka vrlo često navodi. Geoidna undulacija baca sumnju na preciznost obje izmjere.
Detaljnu fotogrametrijsku kartu (u mjerilu 1:50,000) regije Khumbu, uključujući i južnu stranu Mount Everesta, izradio je Erwin Schneider kao član Međunarodne Himalajske Ekspedicije 1955., koja je također pokušala uspon na Lhotse. Još detaljnija topografska karta područja Everesta izrađena je krajem 1980-ih pod direkcijom Bradforda Washburna, obilnim korištenjem zračne fotografije.
Smatra se da tektonika ploča u području nadodaje planini visinu te ju pomiče sjeveroistočno. Dva izvještaja navode razmjere promjena od 4 mm godišnje u visinu, i 3 do 6 mm sjeveroistočno, ali druga procjena navodi više poprečnog kretanja (27 mm/1.1 in), te je čak uzeta u obzir i mogućnost stezanja.
Usporedbe