Bugojno je općina u Županiji Središnja Bosna u Bosni i Hercegovini.
Zemljopis Grad Bugojno prostire se na 366 četvornih kilometara površine. Nalazi se u Skopaljskoj kotlini na 569 metara nadmorske visine, u području gornjeg toka rijeke Vrbasa, između gradova Uskoplja i Donjeg Vakufa (Donjeg Grada). Taj prostor geološko-geomorfološki pripada bosanskohercegovačkim Dinaridima, odnosno najvećim dijelom geotektonskom kompleksu središnjih Dinarida, zoni mezozojskih pretežno trijaskih vapnenaca i dolomita sa srednjobosanskim škriljavim planinama u jezgru: Kalin (1530 m), Rudina (1385 m), Stožer (1662 m) i drugim manjim planinama. Najveći dio grada je na zapadnoj obali Vrbasa. Kod Kule se Vitina ulijeva u Vrbas. Kroz Bugojno teku Duboka i Poričnica, a pritoke Vrbasa su još Gračanica, Vesočnica, Bunta, Drvetinjska rijeka i južnije Vileški potok.(bošnj.) Turistička zajednica Županije Središnja Bosne Bugojno
Povijest Prapovijest Bugojno je relativno novije naselje. U dalekoj prošlosti postojali su tragovi naseljavanja. Iz pretpovijesti datira nešto što se može nazvati naseljem, a datira od 3000. godine pr. Kr. Istraživanjima 1980-ih nađeno je kod Kika mnogo mnogo prapovijesne keramike što upućuje na zaključak da je tu bila prapovijesna gradina. Kod lokaliteta Pod, bujao je život prapovijesnih zajednica u eneolitiku, ranom i kasnom brončanom dobu, a potom i željeznom dobu. Kod sela Karadže, na Gomilama, nađeni su ostatci naselja ilirskog plemena Sardeata. Rimsko doba U antici se život seli na Crkvinu (ne onu kod Vesele) ili Grudine. Tu je bila bogato nalazište antičkih, kasnoantičkih i srednjovjekovnih ostataka ostacima građevina, nekropola iz različitih epoha koje je razoreno 2000-ih. Unatoč marljivom arheološkom radu i važnosti 30 godina intenzivnog istraživanog lokaliteta, sve je razoreno asfaltiranjem za veliki parking. Iz starorimskog doba datira vojna utvrda "Ad matricem". Utvrda je sagrađena radi zaštite važnog križanja puteva koji su vodili ovuda. Ovuda je prolazio put koji me vodio iz Dalmacije i Hercegovine za Srednju Bosnu i Panoniju. Rimski su putevi vidljivi i danas, poput kaldrme od Kupreške visoravni prema Prensi (Pruscu). Kod sela Sultanovića, na Gradini, nađeni su ostatci keramike, stakla i metalurških proizvoda. Kod Poda su pronađeni razni predmeti i zdjela, čiji natpis svjedoči o starosti iz 4. st. pr. Kr.
Srednji vijek Bugojno se formiralo u srednjem vijeku. Niklo je na lijevoj obali Vrbasa, od davnina poznatoj kao žitorodnoj. Ulogu žitnice izgubilo je tek poslije drugoga svjetskog rata.(srp.) Bugojno Danas Viktor Dundović: Nazivi za Bugojno kroz vrijeme: Žitograd, Pucograd, Kokangrad… 11. ožujka 2017. (pristupljeno 9. travnja 2020.) Teritorij grada Bugojna nalazio se u starohrvatskoj državi u Uskopaljskoj župi. Pogranični grad hrvatsko-ugarske države s dukljanskom državom 1102. godine. Oko 1300. bugojanski kraj je na razmeđu Donjih kraja i Bosne pod hrvatskim banom Pavlom Šubićem. Nakon Zadarskog mira 1358., bugojanski kraj pripada Bosanskoj biskupiji, i Kaločkoj nadbiskupiji u Hrvatskm kraljevstvu i dijelu Hrvatsko-Ugarske države. 1375. unutar bugojanski kraj pripada kustodiji bosanskoj unutar Bosanske vikarije. 1412. kraj je granično područje posjeda Hrvoja Vukčića Hrvatinića i posjeda pod izravnom vlašću bosanskih feudalnih vladara. Još u vremenima srednjovjekovne srednjovjekovne Bosne, ovdje su djelovali franjevci. Puno toga ukazuje na postojanje franjevačkog samostana u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) u 15. stoljeću.Franjevačka provincija sv. Križa Bosna Srebrena Bugojno – župa sv. Ante Padovanskoga (arhivirano 15. rujna 2016., pristupljeno 1. studenoga 2018.) Kod lokacije Seone je 18 stećaka. 2010-ih otkriveni su na lokalitetu Crkvina crkve iz 13. stoljeća, dimenzija 35 m dužine i 20 m širine, zidova od sedre, debelih i do dva metra. Našao ju je mjesni poduzetnik Husein Smajić kopajući oveće umjetno jezero. O nađenim tragovima crkve postoje zapisi, a najstariji iz 1406. godine piše da je u toj crkvi održan kapitul bosanske franjevačke vikarije „od sve Bosne“, koju je pohodio bosanski kralj Stjepan Ostoja. Malo dalje od ostataka crkve je Kik, vrlo strmo uzvišenje Kik, na kojem se nekada nalazio grad Vesela Straža. Kik je proglašen nacionalnim spomenikom BiH, ali ne obuhvaća područje Crkvine.Lupiga.com Reportaža - izgubljeno 'blago' „Musliman, a hoće da se crkva napravi“, 2014. (bošnj.) Al Jazeera Balkans Snježana Mulić-Softić: Husejn Smajić: Dajem zemlju za gradnju crkve , 18. srpnja 2015. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.) Kod konzerviranih ostataka srednjovjekovne crkve gradit će se od svibnja 2018. nova crkva.Volim Jajce Mirza Dajić: Crkva koja spaja ljude bugojanskog kraja, 2. travnja 2018. (pristupljeno 5. travnja 2018.) Bio je trgovačkim središtem. Kroz Jajce pored Bugojna uz Vrbas, prema Fojnici i dalje vodio je Bosansko-makedonski put. Uzvodno Vrbasom nalazili su se rudnici srebra, bakra i željeza. Osmanska vlast dolazi oko pada (središnje) Bosne 1463. godine. Bugojno je stvorilo je urbanu tradiciju prije osmanskih vremena, zbog čega je u vremenima austro-ugarske vlasti stekao osobine drukčije od gradova koje je odlikovala višestoljetna povijest orijentalno-islamskog i orijentalno-balkanskog grada. Između sela Gračanice i Kordića sagrađen je grad Susid. Crkva datira od 5. do 7. stoljeća, vjerojatno benediktinska i druga takva u BiH,Večernji.ba Željko Andrijanić: Huso u Bugojnu obnavlja crkvu iz petog stoljeća, 27. srpnja 2014. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.) po drugima crkva je iz 13. stoljeća a stradala je prije osmanskih osvajanja, između 1414. i 1437. Utvrda Vesela Straža potrajala je dulje. Iako su ju Osmanlije zauzele nakon pada Bosne, hrvatsko-ugarske snage vratile su ju u protunapadu. Sporazumom 1503. Vesela Straža pripada Turcima, no uskoro joj nestaje trag u povijesnim spisima. 2004. poravnavanjem platoa gdje je bila ta utvrda oštećen je ostatak kule Vesele Straže.
Osmanska vlast ostavila je od znamenitosti Sultan-Ahmedovu džamiju, Rustempašića kulu i Sulejmanpašića kulu. 1844. je osnovana župa Bugojno.Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski Sestre milosrdnice (pristupljeno 23. kolovoza 2016.) Od župe Gornje Skoplje 1844. odvojena je kao mjesna kapelanija i od tada ima matice.Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena Bugojno – župa sv. Ante Padovanskog (pristupljeno 6. svibnja 2019.) Godine 1858. župa Skoplje je podijeljena na dva dijela: u sjevernom dijelu osnovana je župa Malo Selo (Bugojno), a u južnom župa Skoplje Gornje.Ante Škegro: Uskoplje; Hrvatska uzdanica Uskoplje; Uskoplje, 1996. Od tada vodi svoje matične knjige. Od osamostaljenja Bugojna godine 1844., župnik neko vrijeme stanuje u iznajmljenoj kući u Malom Selu, da bi uskoro podigao skroman župni stan i kapelicu. Godine 1854. izgrađena je prikladnija kuća, koja je 1922. nadomještena novom. Godine kapelanija Bugojno 1858. proglašena je župom. 1868. franjevci ovdje pokreću svoju pučku školu.
Austro-Ugarska Nakon zaposjedanja BiH, sagrađene su katolička Crkva sv. Ante Padovanskog, crkva sv. Ilije Proroka i crkva Prečistog Srca Marijina. Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku. Popisom 1879. godine utvrđeno je da je ovdje bilo oko 2,5 tisuća pravoslavnih, manje nego katolika i muslimana.Politika Slaviša Sabljić: Ni Titove vile nisu izdržale. Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen.
S Austro-Ugarskom došla je i ravnopravnost građana. 20. svibnja 1886. prvi put je zasjedalo Općinsko vijeće Bugojna, u kojem su sudjelovali predstavnici svih naroda koji su u to vrijeme živjeli na području Bugojna. To je prvi oblik parlamentarizma, demokracije i političkog djelovanja kroz državne institucije sustava u bugojanskoj općini. 19. svibnja 2008. donesena je odluka da se 20. svibanj obilježava kao Dan općine Bugojno.Bljesak.info Bugojno je uvijek bilo mjesto okupljanja i Bošnjaka i Hrvata i Srba Obilježen 20. svibanj - Dan općine Bugojno 20. svibnja 2019. (pristupljeno 24. siječnja 2020.) Austro-Ugarska shvaćala je nužnost izgradnje prometne infrastrukture radi aktiviranja ekonomski, kulturno i civilizacijski zaostale pokrajine. Radi eksploatiranja sirovina, podizanja kvalitete života stanovništva, omogućavanja uvođenja i korištenja suvremenih civilizacijskih tekovina, ubrzano su gradili prometnice i i željezničke pruge. Zadnjih desetljeća Monarhije kad se osjećala neminovnost novog velikog rata, motive i sredstva iznašlo se zbog vojnih potreba.
Početkom 1891. ministar financija Benjamin Kallay pokrenuo je pitanje gradnje uskotračne željezničke pruge iz doline rijeke Bosne preko Travnika, Donjeg Vakufa i Bugojna do bh.-dalmatinske granice s krakom od Donjeg Vakufa do Jajca. Željeznička pruga, čije se dionice gradile etapno, bila je zemaljsko vlasništvo, pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih državnih željeznica.(boš.) Novum.ba Obilježavanje 125 godina od puštanja u rad pruge Travnik-Bugojno . 10. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.) Izgradivši prugu Bosanski Brod – Sarajevo prišlo se izgradnji 70 km dugog kraka Lašva – Bugojno u dužini 70 km. Etapa od Lašve do Travnika dovršena je 1893. godine. Puštena je u promet 26. listopada 1893. godine(boš.) Historija.ba Ukinuta pruga Donji Vakuf – Bugojno – Gornji Vakuf (pristupljeno 20. travnja 2020.) i zatim se prešlo na dionicu od Travnika prema Bugojnu.(boš.) Bugojno danas Senad Jusić Čupo: Dolazi nam željeznica 14. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.) 21. veljače 1894. godine, pola stoljeća nakon osnutka župe, župnik fra Mijo Batinić poziva sestre milosrdnice u župu Bugojno, na što se one odazivaju. Odmah su otvorlie osnovnu školu gdje su bile učiteljice. Škola je proradila 4. ožujka 1894., a sljedeće školske godine i Zabavište, zatvoreno godinu poslije. 14. listopada iste godine, svečano je puštena u rad dionica 40,8 km duge uskotračne pruge Travnik – Bugojno. Vlak se zaustavljao na postajama Travnik, Turbe, Komar, Oborci, D.Vakuf, Kopčić i Bugojno. Uz slavlje prva lokomotiva ušla je u bugojansku željezničku postaju. S Jajcem je Bugojno spojeno prugom 1. svibnja 1895. godine. Dionica je vodila preko prijevoja Komara. Za potrebe ove pruge nabavljena je posebna lokomotiva sa zupčanicima.(boš.) Zavičajni muzej Travnik Parni voz “Ćiro” (pristupljeno 20. travnja 2020.) Planiralo se povezati prugom od Bugojna dalje prema Dalmaciji. Politička previranja odgađala su izgradnju pruge prema Aržanu, čime bi se spojili s drugom dalmatinskom prugom, Split – Sinj, isplaniranu zakonom o dalmatinskim željeznicama 1873. godine. Bila je pripremljena dokumentacija trase izgradnje za prugu Split – Bugojno. Odvojak pruge prema Sinju iz Splita išao bi do Aržana, a onda smjerom Livno – Bugojno prema Sarajevu. Visoka cijena ulaganja također je doprinijela odgađanju projekta. Ni pruga od luke u Splitu prema Sinju nije bila napravljena. Tek 21. prosinca 1898. Carevinsko vijeće Zakonom o željeznicama nižeg reda ovlastilo je vladu da o državnom trošku izgradi prugu od lučkog grada Splita do zemaljske granice kod Aržanog s ogrankom Dugopolje – Sinj, ministar željeznica Wittek 1901. ponovo je urgirao i tek je 1903. napravljena pruga Split – Sinj. Nikad nije u potpunosti realizirana dionica od Bugojna do Splita, koja je izvorno trebala ići kako preko Sinja tako i preko Aržana.Zavičajno društvo Aržano Vinko Lončar: Željeznička pruga Split-Dugopolje-Aržano- Livno-Bugojno (pristupljeno 20. travnja 2020.)