Mediji u Bosni i Hercegovini odnose se na masovne medije sa sjedištem u Bosni i Hercegovini (BiH). Televizijom, radiom, časopisima i novinama upravljaju i državne i profitne korporacije, koje ovise o prihodima od reklama, pretplate i ostalih prodaja. Ustav Bosne i Hercegovine garantuje slobodu govora, iako politički i poslovni pritisci - zajedno s administrativnom rascjepkanošću - još uvijek ometaju nezavisnost novinara i medija.Freedom House, Press Freedom report 2015, Bosnia and Herzegovina
Kao zemlja u tranziciji s poslijeratnim nasljeđem i složenom domaćom političkom strukturom, bosanskohercegovački medijski sistem je u transformaciji. U ranom poratnom periodu (1995 – 2005), razvoj medija vodili su uglavnom međunarodni donatori i agencije za saradnju, koji su ulagali u pomoć u rekonstrukciji, diverzifikaciji, demokratizaciji i profesionalizaciji medija.Hozić, 2008; Thompson & De Luce, 2002; Kurspahić, 2003; Jusić, 2006Tarik Jusić, "Bosnia and Herzegovina ", EJC Media Landscapes
Poslijeratni razvoj uključuje uspostavljanje nezavisne regulatorne agencije za komunikaciju, usvajanje Kodeksa za štampu, uspostavljanje Vijeća za tisak, dekriminalizaciju klevete, uvođenje prilično naprednog zakona o slobodi pristupa informacijama i stvaranje sistema javnog servisa od nekadašnjeg državnog emitera. Ipak, međunarodne pozitivne pomake često ometaju domaće elite, a profesionalizacija medija i novinara odvijala se polako. Visok nivo pristranosti i povezanosti medija i političkih sistema ometa pridržavanje profesionalnog kodeksa ponašanja.
Historija
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, većina medija postala je propagandno oružje vlasti, vojske i frakcija - izuzev sarajevskog Oslobođenja. Od tada se čine napor, s malim uspjehom, na razvoju medija koji premošćuju etničke granice."Bosnia-Hercegovina profile - Media", BBC News, 18 December 2012. Retrieved 30 January 2014.
Zakonodavni okvir Sloboda govora i sloboda medija u Bosni i Hercegovini zagarantovani su Ustavom, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima koji su direktno integrirani u ustavni poredak Bosne i Hercegovine.Elda Brogi, Alina Dobreva, and Pier Luigi Parcu, "Freedom of Media in the Western Balkans", study for the European Parliament's Subcommittee on Human Rights, October 2014, EXPO/B/DROI/2013/16 Sloboda govora i sloboda medija zagarantovana je i entitetskim i ostalim nižim ustavima i statutima.Art.1(l) of the Federation of BiH Constitution, and Art 25 and 26 of the RS Constitution.
Ostali relevantni zakoni su Zakon o zaštiti od kleveteOfficial Gazette RS No. 37/01, Official Gazette FBiH No. 31/01 koji reguliše klevetu, te Zakon o komunikacijama.Official Gazette BiH No. 33/02, 12 November 2002 Zbog neuspjeha vlasti kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji Bosne i Hercegovine da osiguraju stvaranje potrebnog pravnog okvira koji bi omogućio novinarima profesionalni i nezavisni rad u svom okruženju, Visoki predstavnik je 1999. godine donio Odluku o slobodi informacija i ukidanje krivičnih kazni za uvredu i klevetu. Kleveta je u Bosni i Hercegovini dekriminalizirana 2002. godine.
Zakon o komunikacijama općeniti je pravni okvir za radiodifuziju i telekomunikacijsku industriju, koji uspostavlja Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK) kao nezavisnu državnu agenciju koja regulira sektor radiodifuzije i telekomunikacija.
Zakon predviđa slobodu govora i štampe; međutim, vlada ne poštuje uvijek slobodu štampe u praksi. Zakon Federacije Bosne i Hercegovine zabranjuje govor mržnje, dok Zakon Republike Srpske posebno ne zabranjuje, iako zakon zabranjuje izazivanje etničke, rasne ili vjerske mržnje. Nezavisni analitičari primjećuju kontinuiranu tendenciju političara i drugih lidera da neželjenu kritiku označe govorom mržnje."Bosnia and Herzegovina", Country Reports on Human Rights Practices for 2012, Bureau of Democracy, Human Rights and Labor, U.S. Department of State, 22 March 2013. Retrieved 30 January 2014. Zakon zabranjuje proizvoljno miješanje u privatnost, porodicu, dom ili prepisku, a vlada općenito poštuje ove zabrane u praksi.
Zakon o komunikacijama također reguliše pitanja koncentracije medija i vlasništva. RAK je usvojio pravilo o koncentraciji medija i unakrsno vlasništvo, kako je navedeno u Zakonu o komunikacijama,CRA Rule No. 21/2003 kako bi se spriječila koncentracija uzajamnog vlasništva. Zakon o konkurenciji daje dodatna pravila o koncentraciji na tržištu.Jusić, Tarik, 2006, The Media in a Democratic Society, in Srdjan Dizdarevic et al., (ed.); Democracy Assessment in Bosnia and Herzegovina, Open Society Fund Bosnia and Herzegovina.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini prilično je napredan i omogućava javni pristup svim informacijama koje posjeduju javne institucije, uz izuzetke samo radi zaštite podataka s posebno negativnim učinkom na odbranu, javnu sigurnost, monetarnu politiku ili privatnost trećih strana.Articles 6, 7 and 8, Law on Freedom of Access to Information in BiH Međutim, u praksi postupak može biti glomazan i obeshrabriti novinare da traže službene informacije.
Zakon o sistemu javnog radiodifuznog servisa Bosne i HercegovineOfficial Gazette of Bosnia and Herzegovina, no. 78/05 regulira cjelokupno funkcioniranje sistema i odnose između njegovih komponenti, a dopunjen je drugim zakonima na državnom i entitetskom nivou: Zakonom o javnom RTV servisu Bosne i Hercegovine - BHRT,Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, no. 92/05 Zakon o Radioteleviziji Federacije BiH - RTVFBiH Official Gazette of the Federation of Bosnia and Herzegovina, no. 01-02-401/08 i Zakon o Radioteleviziji Republike Srpske - RTRS.Official Gazette of Republika Srpska, no. 49/06AGCOM & CRA, 2008, Overview of the Communications Sector in Bosnia and Herzegovina
Kodeks ponašanja emitera Regulatorne agencije za komunikacijehttp://rak.ba/eng/index.php?uid=1272015437/c-actvts/ppt/viggiani.pdf pruža standarde za programiranje, zahtijevajući da radio i TV stanice „pokažu nepristrasnost i neutralnost u svom izvještavanju, profesionalnost i jednaku zastupljenost svih društvenih grupa i različitih stavova i mišljenja, bez diskriminacije po bilo kojem osnova. "Zakoni koji regulišu javne emitere predviđaju slične standarde".
RAK je također usvojio Kodeks o audio-vizuelnim i radio medijskim uslugama, kojim se mjeri primjenom licencnih uslova i kodeksa o reklamiranju i sponzorstvu, koji regulišu zaštitu djece i maloljetnika u kontekstu oglašavanja i sponzorstva. Uprkos ovim kodeksima, i dalje postoje zabrinutosti oko pravilne primjene profesionalnih standarda.
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine usvojila je 2005. godine Pravila o medijskom predstavljanju političkih subjekata u izbornom periodu, kako nalaže Izborni zakon Bosne i Hercegovine.Official Gazette BiH No. 23/2001 Ova pravila postavljaju standarde za izvještavanje o izbornim kampanjama i zahtijevaju od emitera da pružaju činjenične, cjelovite, iskrene, poštene i nepristrasne informacije i da se ravnopravno i nepristrasno odnose prema političkim konkurentima.
U Bosni i Hercegovini ne postoji registar online medija i oni ne trebaju operativnu dozvolu. Posljednjih godina Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini obavezalo se na izradu propisa iz ove oblasti koji bi se temeljio na principu samoregulacije. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH započelo je 2013. godine izradu zakona o novim medijima, uključujući regulativu o internetu i online mreži. Ova inicijativa izazvala je neke zabrinutosti, jer se očekivalo da uključuje ograničenja poput dozvola i licenci.
Status novinara Profesionalizam i kvalitetno novinarstvo rijetki su u Bosni i Hercegovini. Novinari primaju relativno manje plaće, uprkos višim diplomama, a često im se ne isplaćuju redovno zbog finansijskih poteškoća u medijima. Preopterećenost poslom i vremenski pritisak tjeraju novinare da iznose nepodržane dokaze ili koriste nepouzdane izvore. Internet mediji također često ne poštuju standarde autorskih prava. Mnogi novinari rade bez odgovarajućih radnih ugovora, često angažirani da rade redovno ili čak duže, a da nisu pokriveni zdravstveni i penzijski fondovi.
Regulatorna tijela Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) zadužena je za regulaciju radio i televizijskih medija u zemlji, kako je utvrđeno Zakonom o komunikacijama. RAK je nezavisna agencija čiji je zadatak regulacija radio i TV emitovanja i telekomunikacionih mreža; licenciranje; dodjela radio-frekvencijskog spektra i razvijanje i provođenje pravila i propisa na tržištu komunikacija. Zakon garantuje njegovu nezavisnost i sprečava Vijeće ministara, pojedine političare ili bilo koju drugu osobu da utječu na odluke.BiH Law on Communications, Article 36 Štaviše, državnim službenicima na svim nivoima vlasti, članovima tijela političkih stranaka i onima povezanim s telekomunikacijskim operaterima ili elektroničkim medijima zabranjeno je imenovanje za generalnog direktora RAK-a.BiH Law on Communications, Article 40 RAK ima izvršna ovlaštenja za provođenje propisa, i financijski je nezavisan.Law on Financing of Institutions of Bosnia and Herzegovina, Official Gazette BiH, 29 December 2004 Njegove odluke uglavnom se smatraju poštenim.
Generalnog direktora RAK-a imenuje Vijeće RAK-a, a odobrava Vijeće ministara BiH. Zbog političkih sporova, agencija je bez direktora posljednjih sedam godina. Nacrt zakona koji je Vijeće ministara iznijelo 2014. godine, a kojim bi se smanjila nadležnost RAK-a, izazvao je zabrinutost.
Samoregulatorna tijela Urednička politika i sadržaji bosanskohercegovačkih medija nisu regulirani. Samoregulacija o etičkim i profesionalnim principima predviđena je Kodeksom za štampu.
Vijeće za štampu BiH osnovano je kao nezavisno, nevladino, nepolitičko samoregulacijsko tijelo, koje čine sva novinarska udruženja i odgovorno za samoregulaciju sadržaja na mreži i štampanim medijima. Cilj je rješavanje sporova između medija i čitatelja putem profesionalnih alata kao što su pravo na odgovor, ispravak, izvinjenje i opovrgnuće, ali ne može izreći sankcije u smislu novčanih kazni, suspenzija ili gašenja. Njihovo posredovanje često dovodi do povlačenja ili odgovora. Vijeće za štampu je 2012. godine razmotrilo 176 žalbi na netačno ili klevetničko izvještavanje štampanih i internetskih medija (103 za tiskane i 73 za internetske medije), prihvativši 35 kao valjane i odbacivši 19 kao neosnovane.
Mediji U 2014. godini Bosna i Hercegovina je imala osam dnevnih novina (uglavnom privatnih), 189 sedmičnih ili mjesečnih novina i časopisa, 142 radio stanice, 43 televizijske stanice i osam novinskih agencija. Ipak, mnogi građani ne mogu pristupiti ostalim izvorima.
Bosanskohercegovački mediji često su stranački i pridruženi su različitim etničkim ili/i političkim grupama. Ekonomska recesija pogoršala je njihovu zavisnost o političkim i komercijalnim interesima, jačajući samocenzuru. Vlada Republike Srpske i dalje direktno subvencionira provladine lokale, dok mnogi lokalni mediji dobijaju sredstva od lokalnih vlasti. Medijima u zajednici je zakonski zabranjeno da primaju prihode od oglašavanja, što guši njihov razvoj. Vlasnička struktura medija često je nejasna.
Štampani mediji