Eritrokeratodermija variabilis (također poznata kao erythrokeratodermia figurata variabilis, keratosis extremitatum progrediens, keratosis palmoplantaris transgrediens et progrediens,Freedberg, et al. (2003). Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine. (6th ed.). McGraw-Hill. . Mendes da Costin sindrom,Mendes da Costin tip eritrokeratodermije i progressive symmetric erythrokeratoderma) je rijedak autosomno dominantni poremećaj koji se obično javlja pri rođenju ili tokom prve godine života.Freedberg, et al. (2003). Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine. (6th ed.). Page 497. McGraw-Hill. . Do danas smatralo se da je uzrokovana mutacijama u genima koji kodiraju za proteine kanala koneksina u epidermisu, što dovodi do pogrešne regulacije homeostaze u keratinocitima.Richard, Gabriela. (2000). Exp Dermatol. Page 77-96. ISSN 0906-6705. Gus mutacija u genu koji kodira koneksin-31 (GJB3; 603324) na hromozomu 1p34. Jedna porodica sa EKVP1 je prijavljena sa homozigotnom mutacijom u genu GJB3.
Mapiranje U studiji povezanosti u jednoj nizozemskoj porodici, čiji su dio proučavali Noordhoek (1950), van der Schroeff et al. (1984) su pronašli blisku vezu sa Rh (111700), koji se nalazi na hromosomu 1, pozicija p36.2-p34. Među 27 informativnih osoba pronađen je samo jedan rekombinant (maksimalni lod = 5,55 pri, frakciji rekombinacije od 0,044). Sa informacijama o povezanosti od drugog velikog rodoslova, van der Schroeff et al. (1988) doveo je maksimalni lod rezultat na 9,93 pri frakciji rekombinacije od 0,03 (95% CI, 0,008-0,11).
Molekulska genetika Prema OMIM-u, Richard et al. (1998) identifikovali su mutacije u koneksinskom genu GJB3 (603324.0001-603324.0003) kao uzrok migratornog oblika eritrokeratodermije variabilis (EKV) u četiri porodice. U osam drugih EKV porodica nije pronađena mutacija u GJB3. Wilgoss et al. (1999) identifikovali su heterozigotnost za misens mutaciju u genu GJB3 (R42P; 603324.0008) kod oboljelih članova porodice sa EKV.Richard, G., Smith, L. E., Bailey, R. A., Itin, P., Hohl, D., Epstein, E. H., Jr., DiGiovanna, J. J., Compton, J. G., Bale, S. J. Mutations in the human connexin gene GJB3 cause erythrokeratodermia variabilis. Nature Genet. 20: 366-369, 1998. PubMed: 9843209<
Richard et al. (2000) analizirali su gen GJB3 u dvije porodice i tri sporadična pacijenta sa EKV i u dvije porodice i četiri sporadična pacijenta sa progresivnim, simetričnim oblikom (PSEK) eritrokeratodermije, uključujući porodicu koju su prethodno opisali Macfarlane et al. (1991) u kojoj je jedna sestra imala karakteristike EKV, a druga PSEK. Richard et al. (2000) identifikovali su tri heterozigotne mutacije u GJB3, uključujući R42P, u EKV probandima, ali nisu otkrili mutacije kod pacijenata sa PSEK.Richard, G., Brown, N., Rouan, F., Van der Schroeff, J.-G., Bijlsma, E., Eichenfield, L. F., Sybert, V. P., Greer, K. E., Hogan, P., Campanelli, C., Compton, J. G., Bale, S. J., DiGiovanna, J. J., Uitto, J. Genetic heterogeneity in erythrokeratodermia variabilis: novel mutations in the connexin gene GJB4 (Cx30.3) and genotype-phenotype correlations. J. Invest. Derm. 120: 601-609, 2003. PubMed: 12648223Richard, G., Brown, N., Smith, L. E., Terrinoni, A., Melino, G., MacKie, R. M., Bale, S. J., Uitto, J. The spectrum of mutations in erythrokeratodermias--novel and de novo mutations in GJB3. Hum. Genet. 106: 321-329, 2000. [PubMed]: 10798362,
Kod brata i sestre iz izraelske porodice koja segregira autosomno recesivnu erythrokeratodermia variabilis, Gottfried et al. (2002) identificirali su homozigotnost za misens mutacije u genu GJB3 (L34P; 603324.0010). Roditelji koji nisu bili pogođeni bili su heterozigotni za mutaciju, koja nije pronađena u 208 kontrolnih hromosoma. Sugeriraju da misens mutacija možda neće biti u stanju da ispolji dominantno-negativan efekat u heterozigotnom obliku, čime se klinički manifestuje samo u homozigotu.Gottfried, I., Landau, M., Glaser, F., Di, W.-L., Ophir, J., Mevorah, B., Ben-Tal, N., Kelsell, D. P., Avraham, K. B. A mutation in GJB3 is associated with recessive erythrokeratodermia variabilis (EKV) and leads to defective trafficking of the connexin 31 protein. Hum. Molec. Genet. 11: 1311-1316, 2002. PubMed: 12019212
Klinička obilježja Mendes da Costa (1925) opisao je ovo stanje kod majke i kćeri i dodijelio oznaku erythrokeratodermia variabilis (EKV). Pacijenti su pokazivali relativno fiksirane mrlje hiperkeratoze i eritematozne oblasti 'karakterizirane hirovito oblikovanim obrisima, poput graničnih linija morskih obala na kartama. Za razliku od hiperkeratotskih područja, eritematozna područja su se pomicala iz sata u sat.
Jedan tip karakterizira generalizirana, perzistentna, smeđa hiperkeratoza, sa naglašenim mrljama na koži, dok je drugi tip lokaliziran, sa zahvaćenošću ograničenog obima i karakterizirana oštro ograničenim hiperkeratoznim plakovima.James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology. (10th ed.). Saunders. .
Može se povezati sa GJB3 i GJB4. Okarakterizirana je 1925.Mendes da Costa, S. Erythro- et keratodermia variabilis in a mother and a daughter. Acta Derm. Venerol. 6: 255-261, 1925.
Također pogledajte Koža Karatin Epiderma
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Geni na hromosomu 1 Kategorija:Genodermatoze Kategorija:Palmoplantarne keratodermije Kategorija:Rijetke bolesti