Univerzalna uzročnost je tvrdnja da sve u svemiru ima uzrok i stoga je posljedica tog uzroka. To znači da ako se određeni događaj dogodi, onda je to rezultat prethodnog, povezanog događaja."Law of universal causation", Webster's Revised Unabridged Dictionary (editor Noah Porter, Springfield, MA: C. & G. Merriam Co., 1913) Ako je objekt u određenom stanju, onda je u tom stanju kao rezultat toga što je drugi objekt prethodno stupio u interakciju s njim.
Ideja univerzalne uzročnosti formulisana je u zapadnoj filozofiji na sličan način tokom vijekova, međutim formulacije sadrže neke duboke razlike u metodologiji i filozofskim pretpostavkama.
Nasuprot tome, Bertrand Russell je tvrdio (1912.) da je zakon uzročnosti, kako ga obično navode filozofi, lažan i da se ne koristi u naukama (možda s izuzetkom njihovog ranog djetinjstva). Russell, B. (1912). On the Notion of Cause. Proceedings of the Aristotelian Society, 13, new series, 1-26. Međutim, njegov stav o univerzalnoj uzročnosti evoluirao je i "nije bio tako naivan kao što se možda činilo". Griffin, N. (1979). Bertrand Russell and Causality. Biometrics, 35(4), 909-911 Godine 1927. Russell piše da pojam univerzalne uzročnosti označava početke nauke i filozofije. Russell B. (1927). The analysis of matter. p. 150.
Filozofi koji vjeruju u univerzalne, temeljne zakone prirode bez izuzetaka u novije vrijeme češće se nazivaju "fundamentalistima", međutim oni koji predstavljaju "antizakonske" napore (na primjer pokazujući da su u mnogim slučajevima zakoni nauke ceteris paribus zakoni) "pluralisti" su u manjini. Hoefer, Carl, "Causal Determinism", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Spring 2016 Edition), Edward N. Zalta (ed.)
Reference
Kategorija:Filozofija nauke Kategorija:Kauzalnost